ZAŠTO I NEVJERNICI SLAVE BOŽIĆ Obitelj na pravom mjestu?

 A zašto i nevjernici slave Božić? – usred predbožićnog, »tankog« ali obiteljskog, ručka zaskoči nas šestašica Marta pitanjem od kojega i zalogaj skreće u krivi kanal. – Kažu da nema Boga, a onda se »raspekmeze« za njegov rođendan. Kako je to moguće?

– Pa… svima je to milo – kreće bakica-punica, najnevinije i najnaivnije što zna – svi se raznježe od topline jaslica, sve ih u srce dirne malo djetešce…

– Ali, bako, slave čak i oni koji ga psuju! I koji mi se stalno rugaju i zovu me »bogomoljka« i »časna«, samo zato što idem na misu! – ne čini se Marta baš zadovoljna odgovorom. – A sad se napuhavaju i hvale kakve će najnovije pametne mobitele dobiti pod bor! I tablete!

– Je, to su… – javljam se i ja, predosjećajući da bi nam uskoro svima mogle zatrebati tablete – valjda djeca onih 5,3 % koji se i po novinskim anketama hvale da će potrošiti za božićne darove više od 1000 kuna…

– Daj, daj ne »drobi« – diverzantski me prekinu moj šuro, slavni »Sin Oluje« – tol’ko ćemo svi potrošiti, pa čak i oni koji su izjavili da neće na darove potrošiti ni kune! Jer, darovat će sami sebi bogatstvo na stolu! Ko i moj Crni s posla, sin starih »crvenih«, koji se glasno hvali da je njemu »jedina božićna vrijednost odojak«!

– Heeh, sigurno ima i koju »badnjačku vrijednost« sličnog tipa? – promrmljah.

– Ne, ne, on je baš tom »duhovitošću« pričepio Dudu kad mu je ona počela govoriti o čarima badnjačkog posta…

– A ona, ta Duda – u sve je muževljeve poslovne tajne upućena i šurina Jasna – sve je to govorila samo da se pohvali kako je za badnjački post i nemrs, uz neizostavnoga »cara bakalara«, nabavila i lignje, dagnje, škampe, kozice, hobotnice, i samo »kilicu« bijeloga zubatca, za baku bez zubi…

– Pa, brate, – izbečile se puncu Juri oči kao imenjaku mu šaranu s Jaruna – koje »žderilo«! Kako na dan posta zgrešiti u neumjerenosti?! Ispast’ će da bi takvima bolje bilo da su umjereno jeli pajceka neg’ što će se ubiti u svim tim kolesterolnim člankonošcima i drugim morskim nemanima!

– Jadni nevjernici, kad nisu naučili ni kako se Božić slavi… – dopunjuje ga Sin Oluje, i njegov vlastiti.

– Jooj, kako ste zločesti… – baka se još trudi.

– Ma, znate – nastavlja šuro – kad ih gledam kako Boga pišu malim slovom, kad ih slušam po medijima što sve pričaju o braku, obitelji, spolu i rodu, i svim tim »ekstravagantseksualnim« orijentacijama…

– Jooj daj, i to sve pred djecom govoriš! – prekriva baka uši našoj mladeži.

– Djeca to sve i tako znaju triput više od nas! – odmahnu šuro i nastavi: – Ukratko, ja mislim da nevjernici slave Božić zbog onog »Ne!« koje su Svetoj Obitelji izricali svi oni betlehemski ugostitelji i drugi stanovnici. Valjda to obilježavaju i časte? Malo krivo shvatili…

– Ha, ha! Misliš, predoslovno – shvatih ja kud šuro cilja – da je Božić »blagdan obitelji protjerane u štalu«? Slave što je obitelj konačno, po njihovome, dospjela »gdje joj je mjesto«, u smrad na rub društva?

– Je pa da, zar to ne treba proslaviti? – potvrdi šuro, a punac prihvati: – Samo nek’ su čaše i tanjuri puni, a lampice gore! I… »nek’ Bog da zdravlja«, ha, ha!

– E, baš ste mi i vi neki vjernici! Što se petljate i druge sudite! – načas nas nadglasa Jelica, moja glasnija polovica. – Što mi znamo što i kako tko slavi? Ta, Božja dobrota dopire i tamo gdje ljudski um ne može!

– Misliš, srce? – priznah poraz, a »potpitah« ju tek toliko da »moja bude zadnja«.


Autor: Glas Koncila

 

1,323 total views, 2 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: