ZAMKA U HODU PREMA BOGU Osjećaj nije mjerilo ni Božje blizine ni odsutnosti

Sjedinjenje s Bogom odnosno savršeno zajedništvo s Bogom u ljubavi, što je cilj duhovnoga života, stanje je u kojem se događa ostvarenje prve zapovijedi u svoj njenoj dubini i punini, tj. osoba ljubi Boga svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom, a bližnjega kao samoga sebe. U savršenom življenju tih dviju zapovijedi sastoji se svetost, na koju su po krštenju – kako naglašavaju i II. vatikanski sabor i Katekizam Katoličke Crkve – svi bez iznimke pozvani.

Neprestano traženje Boga

Kako bi uputio osobe da dosegnu taj cilj, za koji su u konačnici i stvorene, Ivan od Križa sjedinjenje s Bogom stavlja ne samo kao konačnicu hoda, nego i kao temeljnu motivaciju hoda. Da bi otpočeo proces traženja Boga i duhovnoga izrastanja te da bi osoba bila spremna na velika odricanja koja će zahtijevati taj proces, potrebno je da uvijek ima pred očima taj uzvišeni cilj.

Osjećaj Božje blizine i njegove ljubavi nije mjerilo i siguran znak stvarne Božje blizine i njegove ljubavi, kao što i osjećaj njegove odsutnosti nije znak i stvarne njegove odsutnosti.

Jedna od zamki u koju osoba lako može upasti u svom hodu prema Bogu, i time si usporiti ili onemogući daljnji hod, jest da si umisli kako već sve o Bogu zna te se tako zatvori njegovoj novosti, njegovu djelovanju, njegovim iznenađenjima. Odatle zahtjev za neprestanim traženjem Boga: nikad se ne zadovoljiti iskustvom i svojim znanjem o Bogu jer sve to nije ni približno onomu što Bog u sebi jest.

Istina vjere

Nadalje, u ophođenju s Bogom nerijetko se upada u pogrješku da ga se poistovjećuje s ugodnim osjećajima i doživljajima. Istina, Bog ponekad daje ugodne osjećaje i duhovne užitke – osobito na početcima duhovnoga života – no krivo je te osjećaje i slasne užitke poistovjećivati s Božjom blizinom i njegovom ljubavlju. Oni koji poistovjećuju Božju ljubav i blizinu s ugodnim osjećajima kada ti osjećaji prestanu, upadaju u krizu i počinju misliti da se Bog udaljio od njih i da ih više ne ljubi.

Međutim to ne odgovara istini vjere. Bog se nikada ne udaljuje od čovjeka; on je uvijek tu, uvijek nov u ljubavi, i nikada ne prestaje ljubiti. Osjećaj Božje blizine i njegove ljubavi nije mjerilo i siguran znak stvarne Božje blizine i njegove ljubavi, kao što i osjećaj njegove odsutnosti nije znak i stvarne njegove odsutnosti. U Isusovoj odbačenosti i napuštenosti na križu »Bog se očituje baš tamo gdje izgleda da je posvema pobijeđen i odsutan« (J. Ratzinger).

Stoga, vjeru u Božju blizinu i ljubav treba graditi na Božjoj riječi i njegovim obećanjima, a ne na osjećajima koji su promjenljivi i čisto ljudski.


Autor: glas-koncila

2,524 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.