Međugorje

Vidjelac iz Međugorja Jakov: dok je bio Dječak vidio raj i pakao počeo plakati i zamolio “Nemoj mene Gospe, ja sam sin jedinac”

Jakov dok je bio dječak oko 11 godina opisuje Raj i pakao jel mu je pokazala Gospa kako izgleda život u raju nešto najbolje, nego u paklu. Pročitajte njegovo iskustvo što je sve vidio i koju je poruku dobio.


Nakon 40 godina ukazanja u Međugorju možda smo zaboravili da su su međugorski vidioci bili mladi i djeca kad su počeli primati poruke neba. Jakov je bio najmlađi među vidiocima. Imao je samo 10 godina kad je vidio Majku Božju. Gospa je znala njegovu malenost te je od Vicke zatražila da ostane u selu uz njega što je ona i učinila. U prvim godinama ukazanja Vicka je često bila s Jakovom te su jedne večeri kad su bili kod njega, u njegovoj kući, u studenom 1982.godine i doživjeli jedno izvanredno ukazanje.

Gospa im se ukazala te im rekla kako će ih povesti da vide raj, čistilište i pakao. Jakov, koji je tada imao samo 11 godina je počeo plakati i rekao Gospi: „Gospe, nemoj voditi mene, ja sam jedinac kod svoje mame, uzmi Vidu, njih ima osmero!“ On je mislio kako će otići i neće se vratiti nikada više. Gospa im je odgovorila da se ne boje, jer je Ona s njima. Uzela ih je za ruke i strop se otvorio samo onoliko koliko je bilo potrebno da njih troje prođu.

Iskustvo raja je za njih bilo neopisivo, vidjeli su beskrajan prekrasan prostor koji ni po čemu nije nalikovao na nešto što se vidi na zemlji.

Vicka je više puta posvjedočila da je Gospa uzela nju za desnu, a Jakova za lijevu ruku i odmah su se počeli dizati. Strop sobe rastvorio se i oni su se našli u raju.

Jakov iz Međugorja vidjelac opisuje što je vidio na nebu

– Tamo je bilo svjetlo koje ne postoji na zemlji i bilo je mnogo, mnogo ljudi. Svi su bili jako lijepi. Tamo nije bilo ni slijepih, ni sakatih, ni debelih ni mršavih ljudi. Svima je bilo otprilike trideset godina. Govorili su jezikom njima nepoznatim. Bili su odjeveni u duge haljine različitih boja. Takve boje – ružičasta, žuta i siva – ne postoje na zemlji. Gospa nam je rekla: „Pogledajte, draga djeco, kako su sretni ovi ljudi! Ništa im ne nedostaje.“

Vicka često svjedoči kako je u svom srcu tada osjetila tu beskrajnu radost ljudi u raju.

Maleni Jakov koji je tada imao 11 godina opisujući raj je rekao: ‘Kad vidim Gospu, osjećam veliku radost. Ali kad sam vidio raj, osjetio sam još veću radost. Mislim da je iskusiti raj vrhunac radosti koja se može doživjeti.’

No, vidioci su potom odvedeni i u čistilište i tamo su zamijetili nesnosne muke i patnju. Upozorili su da te duđe trebaju nađu molitvu.

‘Nakon raja, Gospa je odvela Jakova i mene da vidimo čistilište. To je kao neka tamna provalija, neki mračni prostor između raja i pakla. Puno je nekog pepela. Ne vide se ljudi koji su tamo. Ali se osjeća njihova patnja. Može se čuti njihovo zapomaganje, njihov plač, jer oni jako trpe. To je na nas jako djelovalo. Nikad neću zaboraviti to mjesto! Gospa nam je rekla: ‘Pogledajte, draga djeco, kako ovi ljudi pate! Oni čekaju vaše molitve da mogu otići u raj. Molim vas da svaki dan molite za duše u čistilištu.’, svjedočila je Vicka.

Vizija pakla popraćena je važnom Gospinom porukom koja vidiocima objašnjava temeljnu istinu – ne šalje dobri Bog nikoga u pakao, nažalost sam čovjek odluči tamo biti.

U paklu je Vicka vidjela golemu vatru. To je neka vrsta ognja koji ne postoji na zemlji. Vidjela je ljude koji se bacaju u taj oganj, a da ih nitko ne gura. Vrištali su, psovali. Ti su se ljudi pritom pretvarali u neke životinje – nakaze, imali su repove, rogove i Vicka je vidjela rogatu plavokosu djevojčuru kako se muči u nekoj vatri. Svi oni bili su puni mržnje i proklinjali su Boga.

Gospa im je tada rekla: ‘Osobe koje su u paklu otišle su tamo jer su tako željele. Bog ih tamo nije poslao. Bog je čovjeku na zemlji dao slobodu i da svatko od nas raspolaže svojom slobodom. Mnogi ljudi na zemlji misle da život završava kad čovjek umre. I ti ljudi na zemlji čine sve protiv Božje volje. Oni već žive pakao na zemlji i kad umru, nastave živjeti pravi pakao. Draga djeco, na zemlji smo samo prolaznici.’

Kako ne bi završili  u tami budite uvijek uz Gospodina Isusa Krista, on ćete dočekati u Raju ako bude ostao vjeran do kraja svog života u ovoj zemlji suza i dolina. Izdržimo kušnju koju moramo proći na zemlji. Mi smo samo putnici na zemlji, a pravi život tek počima gore iznad svemira.


Izvor: Vjera

(Visited 1.225 times, 1 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
U Bibliji   kojeg je apostol Pavao opisao u Efežanima 6:…