Svećenici i časne sestre su pod snažnom opsadom sotone i demona. Oni ih vrebaju sa
posebnom pozornošću, poput divljih predatora, skrivači i, čekaju bilo kakvu pukotinu u njihovoj
obrani da je probiju. Međutim, kad kod svećenika ili časne sestre dođe do pukotine i, kad sotona i
demoni uhvate svoj „plijen“, jako ga teško puštaju iz svojih ralja.
Egzorcizmi, nad svećenicima i časnim sestrama, najstrašniji su, od svih egzorcizama. Ta bitka je
stravična. „Taj se svećenik, još u danima bogoslovije, upoznao sa transcidentalnom
meditacijom“ – započinje svjedočanstvo, naš dragi vlč. Zlatko Sudac. „I prošle su godine, i on je
vidio da ga ta meditacija ispunja, da je duhovniji, da je nekako raspoloženiji za duhovne
stvarnosti. I kako je vrijeme teklo, zaredio se. Postao je svećenik. Kao i svi drugi svećenici imao
je puno obaveza.
Nije se mogao posvetiti meditaciji i svemu tome. Morao je odlučiti između dvije stvari; između
liturgijske molitve Časoslova, koju je obećao da će je moliti pred Bogom, ljudima i Crkvom, da će
je moliti kao svećenik i, između transcidentalne meditacije. Transcidentalna meditacija je postala
okvir njegove duhovnosti a, Časoslov mu je postao dosadan. Odbacio je Časoslov a nastavio je
sa meditacijom.“
Vlč. Zlatko Sudac nastavlja sa svjedočanstvom: „Išle su godine dalje, što se dogodilo. Uživa on u
prirodi, u meditaciji, ali, Euharistija, Liturgija, Ispovijed, sve mu je to postalo nekako „ofrlje“.
Primijetio je, da se nešto čudno događa s njim.
To vam ne ide preko noći, prošlo je još par godina“ – upozorava nas vlč. Zlatko, znajući koliko je
izuzetno opasno da se jedan svećenik na ovakav način otvorio utjecaju Zloduha. „Do te mjere je
razmišljao, da je odlučio postati „njihov svećenik“. Htio je otići u London, u njihov centar, da tamo
nastavi daljnju obuku, jednostavno se prepustio u „te“ duhovne vode.“
Na koncu, svećenik dolazi kod vlč. Zlatka Sudca: „Došao je s namjerom da mu ja potvrdim; „Da, ti
si duhovan, ti ljubiš sve, ti si pomiren s Bogom, ne trebaš biti u našoj Crkvi. Bog spašava sve, ne
trebaš biti svećenik.“ Drugim riječima, došao je po potvrdu!“ Vlč. Zlatko jasno osjeća da tu nešto
nije u redu te kreće u borbu, kao pravi Kristov vojnik: „Uzeo sam obrednik Otklanjanja. Molio sam
nad njime. On se tresao kao šiba. Sav je bio blijed.“
Tada ga je vlč. Zlatko upitao: „Što se to s tobom događa? Ako je to sve OK? Nakon toga se
iskreno ispovjedio. I plakao je, onako pravo pošteno. Zatim smo zajedno mislili. I nije mi mogao
reći da ga misa ne ispunjava.
Nije mi mogao više reći…Nije svaka „duhovnost“, Božja duhovnost, nisu svi „putevi duha“, Božji
putevi. Naša „dobra djela“, nisu uvijek dobra djela. Za Isusa, dobra djela, su Božja djela.“
vlč.Zlatko Sudac – O Sotoni,Zlu,Grijehu
Molimo i dalje za Ukrajine i sve ljude koji su u potrebi. Bog vas Blagoslovio
Autor: Rastimo u vjeri/ Tekst napisao: Ivan
