Vicka o Isusovom ukazanju: “To neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo!”

Je li se Isus ukazao u Međugorju? Kako izgleda? Što je rekao vidiocima?


Fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije i književnik pratio je međugorska ukazanja od njegovih samih početka. Godinama je dolazio u Međugorje ispovijedati i tako stjecao iskustva o međugorskoj duhovnosti. Kao vidljivi ishod takvoga rada bila je njegova knjiga “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” (1985). Doživjela je svjetski uspjeh i bila nagrađena. U knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka. No, uz ovaj razgovor fra Janko je razgovarao o istim stvarima i s drugim vidiocima. Na kraju je objavio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najsveobuhvatnije odgovorila na njegova pitanja.

Kroz razgovor opisan u knjizi izneseni su mnogi događaji i zgode tijekom tih susreta s Gospom dok se u jednom dijelu spominju i ukazanja Isusa u Međugorju. Prema Vickinom svjedočanstvu koje datira od početaka ukazanja pa do 1985. godine, Isus se ukazao sedam ili osam puta i nikada nije dolazio bez Gospe. Od toga tri puta se ukazao kao dijete a kao odrastao jednom kao božanski lijep, kako kazuje Vicka, dok ga u ostalim ukazanjima opisuje izmučenog i krvavog. Na pitanje fra Janka je li im se Isus direktno obratio, Vicka  potvrdno odgovora.

Razgovor iz knjige-intervjua “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” vam donosimo u cijelosti u kojem Vicka otkriva ono što zanima podjednako i vjernike i znanstvenike – Isusov izgled.

GOSPA S ISUSOM

Fra Janko – A sad, Vicka, nešto o Gospi s Isusom. Možda malo čudno rekoh »o Gospi s Isusom«, ali kako ovdje Gospa igra glavnu vidljivu ulogu, može se to i tako reći. Ja sam mnogo puta pokušavao od vas vidjelaca, od tebe posebno, saznati da li se uz Gospu ikada i Isus pojavljivao. Pa da to i ovdje sada malo pokušamo pretresti?

Vicka – Dobro. A ja mislim da sam ja tebi o tomu već dosta govorila, ali ako ti oćeš opet nešto, pa ja što znadem…

Fra Janko – Dobro, Vicka. A bi li mi mogla reći koliko su se puta Isus i Gospa zajedno ukazali?

Vicka – Ne znam točno. Možda sedam-osam puta.

Fra Janko – Da li se Isus ukazivao kao dijete ili kao odrastao?

Vicka – I tako i tako. Dobro sam upamtila, a to sam ti i govorila da se tri puta ukazao kao dijete.

Fra Janko – A kada i kako je to bilo?

Vicka – Toga se točno sjećam. Prvi put na prvom ukazanju, na Ivanjdan. Drugi put na Malu Gospu, prve godine ukazanja. A treći put na zadnju božićnu večer.

Fra Janko – To na ovu prošloga Božića?

Vicka – Jest, jest. Baš tada! Divno je izgledao. Ma to se ne da opisat! I Gospa je bila neobično radosna. Ko da si u nebu. I šta ću kazat!

Fra Janko – Vicka, dobro, dobro si se sjetila. A kao odrastao?

Vicka – Pa rekla sam, nekoliko puta.

Fra Janko – Kako je tada izgledao?

Vicka – Većinom je strašno izgledao: Krvav, popljuvan, izranjen… strašno! Mi smo jednom svi udarili u plač kad smo ga vidili.

Fra Janko – Ti kažeš »većinom«. Znači da nije uvijek takav bio?

Vicka – Nije. Jednom je bio potpuno čist. Vidio se samo do pasa. Lice božansko, neopisivo… Ali tada je samo malo s nami osta.

 

Fra Janko – Još štogod, Vicka.

Vicka – A ja! Na zadnju Veliku subotu izgledao je isto krvav i popljuvan, ali ispod toga divno, divno lice…

Fra Janko – Dobro. A tko vam je kazivao, da je to Isus?

Vicka – Pa znamo i mi štogod. A i Gospa bi nam to rekla.

Fra Janko – Šta bi vam ona rakla?

Vicka – Govorila nam je da je to njezin Sin, kako je on mnogo trpio, ali da je opet pobijedio, i da je ona tu samo da proslavi svoga Sina… Dosta nam je toga o tomu govorila.

Fra Janko – Dobro, Vicka. A je li vam ikad Isus sam nešto govorio?

Vicka – Jest jednom. Slično ko i Gospa. Koliko je on patio, a opet je pobijedio. Reka nam je: »Samo čvrsto vjerujte. Molite i ne bojte se, anđeli moji. I vi ćete pobijedit… «

Fra Janko – A je li vam se ikada Isus sam ukazivao?

Vicka – Ne, ne! Nije nikada.

Fra Janko – Je li Isus u takvim prigodama dolazio zajedno s Gospom ili…?

Vicka – On je obično dolazio malo kasnije, a malo je prija odlazio.

Fra Janko – A nisi mi rekla kako je Isus onako općenito izgledao.

Vicka – Kako misliš?

Fra Janko – Pa mislim na lice, oči, kosu i…

Vicka – Nije se uvijek moglo sve vidjeti. A imao je: oči ko kafenastocrne, imao je malu bradu, pomalo kovrčavu kosu… I tako.

Fra Janko – I to je sve što bi ti o tomu znala?

Vicka – Tako nekako. Ko će se svega sjetit?

Fra Janko – Dobro. S ovim onda možemo i završiti.

Vicka – A ja! Možda bi mogla reći još ovo: jednom nam je Gospa prikazala jedan divan kraj (što reknu pejsaž). Divne šumice, brigovi i dolinice… Sve puno cvijeća i tica… Po tomu se igra jedan divan dječak. Mi nismo znali šta je to. A onda nam je Gospa rekla da je to njezin Sin dok je rastao i pripremao se za nas.

Fra Janko – A sjećaš se, biva, toga?

Vicka – Ma to neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo.

 


Autor teksta: Blanka Klasić/Medjugorje-info.com


Autor: Rastimo u vjeri

25,873 total views, 12 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: