VELIKO ČUDO MEĐUGORJA: Oživio dječak koji je službeno proglašen mrtvim!

Nakon dva dana u mrtvačnici, dječak se počeo micati..

Isus je činio čudesa. Isus je volio činiti čudesa. Isus je podizao mrtve u žive, on je ozdravljao, činio sve novo a i uvijek napominjao da su ta čudesa oni plodovi koje može učiniti samo Bog. Može li mrtvog čovjeka u život podići netko drugi, nego Stvoritelj? Naravno, da ne.
Mnogi prije dolaska u Međugorje nisu niti bili vjernici, a kao vjernici su se vratili, a neke je bolest natjerala da dođu u posljednjoj nadi za ozdravljenjem pa su promjenili svoje živote, ne samo ozdravili od bolesti.

Ovo su dva svjedočanstva koja su možda najviše posvjedočila snagu molitve i stvarnu prisutnost Boga koji ljubi, oživljava i ozdravlja svoju djecu, u Međugorju, uz naravno, zagovor naše nebeske majke koja nas od tamo, uvijek poziva Isusu.

Nakon dana u mrtvačnici, čudo!

Dječak Danijel je s roditeljima i prijateljima više puta prisustvovao festivalu mladih u Međugorju. Tijekom jednog od tih hodočašća Danijel, njegov prijatelj i roditelji otišli su na obližnji vodopad Kravice. Danijel se utopio, preciznije rečeno, bio je pod vodom punih sedam minuta dok je prijatelj primijetio da ga nema. Oživljavanje je bilo bezuspješno, odvezli su njegovo ukrućeno tijelo u bolnicu u Mostar. Ispumpali su mu vodu iz pluća, no samo su mogli konstatirali smrt.

Kad se to dogodilo jedan franjevac je u Međugorju istupio pred mnoštvo mladih i zamolio ih na zajedničku molitvu za Danijela. Svi su se zajedno molili, ne znajući o kome je riječ i što se dogodilo. Sljedećeg jutra nakon proglašenja od strane bolnice da je kod mladog dječaka Danijela nastupila smrt, on je počeo micati prstima i na čuđenje bolničkog osoblja i obitelji Danijel je bio živ. Prve riječi koje je rekao, ne prepoznavši majku bile su: “Ja te baš ne prepoznajem, ali hoćeš li se sa mnom moliti Isusu?”

“Hej, pa ja govorim!”

Pascale Gryson-Selmeci, Belgijanka, udana, majka dvoje djece, koja je punih 14 godina bolovala od leuko-encefalopatije, rijetke i neizlječive bolesti čiji simptomi nalikuju onima multiple skleroze nije mogla niti govoriti niti hodati, bolest je uzela maha, no unutarnji poriv ju je tjerao da posjeti Međugorje. 3. kolovoza 2012. godine nakon što je za vrijeme svete mise u Međugorju primila svetu pričest osjetila je neku snagu koja joj je prošla tijelom. Na iznenađenje muža, organizatora hodočašća, ustala je iz kolica i počela govoriti.

Nikada nisam sumnjala u Njegovu ljubav prema meni, iako čovjek uz takvu bolest može posumnjati u Božju ljubav prema ljudima, rekla je nekoć teško bolesna Pascale Gryson-Selmeci. Okrenula sam se prema mužu i pokušala mu reći: Osjećaš li taj miris? On mi je odgovorio kao da je to najnormalnija stvar na svijetu: „Ne, nos mi je malo začepljen”, a moj glas nije bio čuo već više od godinu dana! Da mu to posvijestim, rekla sam mu: Hej, pa ja govorim, ti me čuješ! To mi je bio znak da je Bog na djelu. S vjerom sam izvukla noge iz kolica i ustala. Svi koji su bili oko nas shvatili su što se u tom trenutku događa, svoje trenutke čudesnog ozdravljenja opisala je Belgijanka.

Bog je čudesan, zar ne? Slava Mu.

 

Autor: Vjera

4,126 total views, 3 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: