Velečasni Zlatko Sudac: Smrti više nema

Naša je zemlja poprište ne samo ljudske nego i božanske povijesti.


Na njoj se odigrava događanje cijelog svemira, i svega stvorenja. Na njoj boravi i Nebo, i stoga se na njoj ne odigrava samo zemaljska povijest čovječanstva već i Povijest Spasenja. Na ovoj zemlji je, naime, svoju povijest prošao Isus iz Nazareta, naša Raspeta i Uskrsla Ljubav. On, jedinstveni čovjek koji je činio djela kakva nitko nikada nije činio i koji se pokazao jačim od smrti, grijeha, demonskih sila i patnje, jedini je došao s one strane posvjedočiti za istinu života.

Zavoljeti svim srcem, svim bićem i svim djelovanjem svojim nevolje velike, klicati od radosti što se može potrpjeti nešto za Ljubav, stvara odlučnost duše za ići do kraja, za ono pranje svojih haljina i ubijeljivanje u Krvi Jaganjčevoj koja jedina rađa novim životom. Uistinu, blago onima koji se zaljube u svoj Križ, velika je plaća njihova na Nebesima.

Ne uči li nas život ovim istinama? Ne moram umrijeti i vratiti se da bih ovo znao. Kada čovjek teško oboli, kada mu umre netko voljeni, kada se dogodi susret s neizbježnim, kako na površinu svijesti dođu istine proživljenog, trenuci za koje smo mislili da smo ih zaboravili. Ti mali trenuci, a zapravo bljeskovi Ljubavi daju nam snage pulsirati u tom neizbježnom. Oni hrane Srce i tu su kao svjedočki trenuci stopljeni u Vječnost. Riječi voljenih osoba, riječi pokojnih osoba, dodiri, boje, mirisi, pohranjene slike, mali trenuci, a tako siloviti drže nas i kada je najteže. Oni naši „veliki” planovi, nestanu u trenu, sve postaje nebitno dok se svijest budi, a Srce čezne otvarajući se pred Misterijem Života.

Čovjekova je budućnost da bude uvijek u Bogu i neće se smiriti naše Srce dok se ne stopimo s Njime. Biti jedno s Njime, o koje li sreće. Sva patnja ovog svijeta gubi snagu pred tom istinom, pred tom sviješću. Svi naši pokojni kao iskre Ljubavi svijetle u svijesti Stvoriteljeva Srca. Ta se svijest, upravo sada, ovdje na zemlji i te kako dade živjeti, jer morem biva svaka kap kad u more stigne, tako i Duša bude Bog kad se k Bogu digne.

Ovo vrijedi za sve. Spasenje je sveopće. Božji je život ponuđen svim ljudima. Radost je već započela. Na putu smo prema Bogu i Vječnosti. Ne, mi nismo odavde. Naša je Domovina na Nebesima i zato radujte se najradosnijom radosti, jer približio se čas našega otkupljenja, tu je, pred vratima. Dovoljno je samo malo, osluhnuti Srce, poslušati tišinu i osjetiti tu svijest koja obogaćuje i prožima sigurnošću da…

…smrti više nema.


Autor: velecasnisudac.com

14,961 total views, 21 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: