Vlč. Zlatko Sudac

Velečasni Zlatko Sudac: Smrti više nema

Naša je zemlja poprište ne samo ljudske nego i božanske povijesti.

Na njoj se odigrava događanje cijelog svemira, i svega stvorenja. Na njoj boravi i Nebo, i stoga se na njoj ne odigrava samo zemaljska povijest čovječanstva već i Povijest Spasenja. Na ovoj zemlji je, naime, svoju povijest prošao Isus iz Nazareta, naša Raspeta i Uskrsla Ljubav. On, jedinstveni čovjek koji je činio djela kakva nitko nikada nije činio i koji se pokazao jačim od smrti, grijeha, demonskih sila i patnje, jedini je došao s one strane posvjedočiti za istinu života.
Zavoljeti svim srcem, svim bićem i svim djelovanjem svojim nevolje velike, klicati od radosti što se može potrpjeti nešto za Ljubav, stvara odlučnost duše za ići do kraja, za ono pranje svojih haljina i ubijeljivanje u Krvi Jaganjčevoj koja jedina rađa novim životom. Uistinu, blago onima koji se zaljube u svoj Križ, velika je plaća njihova na Nebesima.

Ne uči li nas život ovim istinama? Ne moram umrijeti i vratiti se da bih ovo znao. Kada čovjek teško oboli, kada mu umre netko voljeni, kada se dogodi susret s neizbježnim, kako na površinu svijesti dođu istine proživljenog, trenuci za koje smo mislili da smo ih zaboravili. Ti mali trenuci, a zapravo bljeskovi Ljubavi daju nam snage pulsirati u tom neizbježnom. Oni hrane Srce i tu su kao svjedočki trenuci stopljeni u Vječnost. Riječi voljenih osoba, riječi pokojnih osoba, dodiri, boje, mirisi, pohranjene slike, mali trenuci, a tako siloviti drže nas i kada je najteže. Oni naši „veliki” planovi, nestanu u trenu, sve postaje nebitno dok se svijest budi, a Srce čezne otvarajući se pred Misterijem Života.
Čovjekova je budućnost da bude uvijek u Bogu i neće se smiriti naše Srce dok se ne stopimo s Njime. Biti jedno s Njime, o koje li sreće. Sva patnja ovog svijeta gubi snagu pred tom istinom, pred tom sviješću. Svi naši pokojni kao iskre Ljubavi svijetle u svijesti Stvoriteljeva Srca. Ta se svijest, upravo sada, ovdje na zemlji i te kako dade živjeti, jer morem biva svaka kap kad u more stigne, tako i Duša bude Bog kad se k Bogu digne.
Ovo vrijedi za sve. Spasenje je sveopće. Božji je život ponuđen svim ljudima. Radost je već započela. Na putu smo prema Bogu i Vječnosti. Ne, mi nismo odavde. Naša je Domovina na Nebesima i zato radujte se najradosnijom radosti, jer približio se čas našega otkupljenja, tu je, pred vratima. Dovoljno je samo malo, osluhnuti Srce, poslušati tišinu i osjetiti tu svijest koja obogaćuje i prožima sigurnošću da…
…smrti više nema.

Velečasni Zlatko Sudac


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Na misi u Bariju, papa Franjo je podsjetio da je…