Ukradene hostije miješaju sa krvlju životinja, koju onda piju!“ – mons. Milivoj Bolobanić

o hostiji

Mons. Milivoj Bolobanić i don Josip Radić, za vrijeme zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, imali su privremenu dozvolu za izvršavanje obreda egzorcizma. Potaknut strašnim događajima na koje je nailazio, mons. Milivoj Bolobanić napisao je vrhunsku knjigu „Kako prepoznati zamke Zloga“. Od srca potičem sve da knjigu pročitaju, jer vjerujem da se svaki čovjek nađe u sličnoj ili istoj situaciji iz knjige.

15301094_10208435688914683_1773739401_n

Smatram da je rizično to što se hostija daje na ruku. Osobno nikad nisam na takav način primio svetu Pričest i nikad neću. U „modernom vremenu“ čak i, oni koji se smatraju vjernicima ne vjeruju u postojanje sotonskih praksi i mračnih kultova koji štuju sotonu i njegove demone. To je problem, jer svaki čovjek, bez obzira kako se on „izvana“ deklarira svakodnevno ima duhovni boj. Da li on aktivno ili neaktivno sudjeluje u svakodnevnoj „borbi“ jest njegov osobni problem za koji će jednom dati odgovor Gospodinu.

U nastavku pročitajte što je o. Antonio Mario Čirko, župnik u Remetama našao među klupama u crkvi.

„Dragi župljani, kao vaš župnik zajedno sa svojim župnim vikarima, dužan sam vam skrenuti pozornost na dva događaja koja su se nedavno dogodila u našoj crkvi (10. mjesec 2016.). Naime, u manje u dva tjedna našli smo u klupama bačenu rastrganu hostiju. Zadnje se je dogodilo prije nekoliko dana. Prvi puta smo mislili da se radi o slučajnosti, ali dva puta i na isti način previše je očito da je učinjeno s 15301065_10208435691674752_200581581_nnamjerom.

   Zbog toga je dobro spomenuti slijedeće. Osim bacanja hostija, na razne načine se može učiniti svetogrđe. Tako su poznati razni razlozi za oskvrnuće: za sotonističke mise (tzv. crne mise), ali i za sve druge svetogrdne razloge: da se npr. hostija stavi u pčelinjak kako bi bilo meda ili da se stavi za ljubavni napitak osobi koju želiš osvojiti ili pak da bi netko »posvećivao« hranu dodirom s hostijom ili kako se je jednom u jednoj našoj obližnjoj župi jedan tata pričestio, te potom hostiju prepolovio da bi ju dao svome malome sinu. Potom, postoje i druga svetogrdna ponašanja. Tako je prošle godine u Španjolskoj jedan tzv. slobodan umjetnik organizirao svetogrdnu izložbu nastalu krađom više od 240 posvećenih hostija koje je postavio u umjetničku galeriju u gradu Pamplone. Glumio je da prima svetu pričest, te tako krao hostije. Da bi se pohvalio čak je imao pomagača koji ga je slikao u crkvi kako iz usta vadi hostiju.

    Postoje različite nastranosti i đavolska nadahnuća… Sve ovo spomenuto riječ je o svetogrđu nad onime što je nama kršćanima najsvetije – nad euharistijskim Kristom. U jednom je broju Glasa Koncila (Glas Koncila 28 (1620) | 10.7.2005.) dobro objašnjeno. Tako se između ostalog spominje: »Najteži oblik svetogrđa je svjesno i namjerno obeščašćenje svetih prilika. Ovdje se grijehu svetogrđa pridružuje još i grijeh bezbožnosti: pogrđivanje Krista u sakramentu ljubavi. Kao što znamo iz katekizma, prva Božja zapovijed ona je koja osuđuje glavne grijehe bezvjerja kao što su iskušavanje Boga riječima ili djelima, ali i simoniju i – svetogrđe. Svetogrđe je svaki oblik obeščašćivanja sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima. Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv Euharistije, jer je u tom sakramentu suštinski prisutno samo tijelo Kristovo (KKC 2120). Zato je i crkvena kazna primjerena: »Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži, upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici…« (ZKP, kan. 1367).


Kao što je svećenik dužan paziti da ne dođe do svetogrđa s hostijom, tj. da se spriječi odnošenje hostije iz crkve, isto tako bi i svaki vjernik koji sudjeluje na misi i ide na pričest trebao voditi računa o tome da i sam ne počini svetogrđe, kao i da ga – ako primijeti pokušaj zloporabe – spriječi. Dakako, u granicama svojih mogućnosti i jasnim upozorenjem – svećeniku, ali i onoj osobi koja se pred svećenikom eventualno nije pričestila hostijom koju je primila na ruku. Jasno je da svećenici o tome vode posebnu brigu, no mogućnost zloporaba ipak postoji. Zato je potrebna i odgovornost svih vjernika za svete prilike pričesti. Valja reći i to da je primanje pričesti na ruku dopušteno, i da se ne može poopćeno govoriti o tome da »laičke ruke« nisu dostojne za primanje hostije.“ 

 

Slugo Božji fra Ante Antiću, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Blaženi Alojzije Stepinac, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Sveti Leopolde Mandiću, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Sveti Antune Padovanski, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Sveta Faustino Kowalska, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Sveti Ivane Bosco, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!

Marijo Pomoćnice kršćana, moli za nas!

ISUSE, UZDAM SE U TEBE!

Preuzeto iz: Kako prepoznati zamke Zloga, Milivoj Bolobanić; http://www.zuparemete.net/mise.php

Tekst pripremio: Brat Ivan

23,995 total views, 4 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: