Tomislav Ivančić: Sve oko tebe zrači Bogom!

Vjera nije samo ljudsko djelo, nego je ona i milost. Milost znači da je ona dar Božji. Nju stoga treba izmoliti.

Da bih mogao vjerovati da me Bog voli i da On postoji, potrebno je da Bog izađe iz svoje šutnje i dade neki znak. Ako mi prijatelj pruži ruku, znam da me voli. Kad me majka želi poljubiti, svjestan sam da je ona nježna prema meni. Ako mi netko samo odmahne rukom, znak je da me prezire ili odbacuje. Ako mi netko prijeti prstom, znak je da mi želi zlo. I govor su znakovi. Čovjek svojim govorom preko zvučnih glasova, prenosi poruku o sebi. Poruka prenosi njega samoga. Kad netko kaže da me voli, preko te informacije, koju glasom primam, prenosi se srce te osobe, odnosno raspoloženje te osobe prema meni. Da bih mogao nekoj osobi vjerovati, moram primiti njene znakove da me ona voli. Tada imam povjerenje u nju. Tako joj mogu vjerovati. Naprotiv, ako mi neka osoba pokaže odbijanje i prezir, ako mi prijeti i pokaže nesimpatiju, ne mogu joj vjerovati, od nje bježim.

Bog je izišao iz svoje šutnje. On je stvorio prekrasan svijet. Svaki cvijet, vodopadi i potoci, more i zvjezdano nebo, rascvjetana trešnja prepuna plodova, ljepota ljudi i djece, savršenost organizma i ljepote šuma – sve su to znakovi da me On voli. Osim toga, Bog mi je dao razum da mogu spoznati da On postoji, da mogu ustanoviti Njegove tragove na zemlji. Razumska spoznaja Boga je njegov dar i znak da me voli, da mu mogu vjerovati. No Bog se objavio i riječima preko proroka i one su zapisane u Svetome pismu. One mi izravno svjedoče da je Bog na našoj strani, da nas Bog voli. Ali ne samo to. Bog je sišao s Neba, postao čovjekom, ušao u naše tijelo i tako se neposredno susreo s nama. Tako nam je pokazao da nas beskrajno voli. I još više. On je za nas umro na križu, oprostio naše prijestupe, uzeo na sebe naše dugove, bolesti i patnje i otvorio nam put u Njegovo kraljevstvo, da budemo subaštinici Njegovi u vječnom životu. Sve su to znakovi da me Bog voli i da Mu vjerujem. Sve je to Božji dar. Bez tih darova mi ne bismo Njemu mogli povjerovati.

No, kad kažemo da je milost Božji dar, mislimo i na to da Bog može očistiti naše povjerenje, iscijeliti rane koje smo dobili nepovjerenjem u ljude, pomanjkanjem ljubavi i tako osposobiti nas da mu vjerujemo. Bog može uzdignuti naš um i naše srce da mu se približimo i vjerujemo. Bog gleda izbliza licem u lice, i nas može podignuti da mu vjerujemo i budemo s Njime.

Vjera je, dakle, povjerenje dviju osoba jedne drugoj. Bog tebi vjeruje. Pitanje je, vjeruješ li ti Njemu. Ako Mu još ne vjeruješ, pokušaj Ga još više spoznati, čitajući Sveto pismo, moleći, obraćajući se Njemu. Bog je učinio korak tebi u susret. Na tebi je da ti danas učiniš korak prema Njemu.”


Autor: Tomislav Ivaničić

1,060 total views, 3 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: