Tek u mjeri u kojoj si spreman služiti drugima otkriva ti se puni smisao života!

A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« (Mt 20, 1-16a)


Koliko vrijedim? A koliko vrijedi moj bližnji? I koliko vrijedi moj trud, a koliko njegov? Često smo skloni svoju vrijednost i svoj trud ocijeniti višom ocjenom od rada i vrijednosti drugih ljudi. I često smatramo da zaslužujemo bolje i više, koje nam se, eto, ne daje u onoj mjeri kojoj bi to trebalo.

To procjenjivanje samih sebe, često precjenjivanje, odraz je duboke potrebe za prepoznavanjem i priznavanjem vlastitog bića kao vrijednog, važnog i dobrog. Zbog toga nas ponekad davanje važnosti drugima uznemiri, jer sumnjamo da će u tom slučaju ostati dovoljno i za nas.

Evanđelje nam nudi drugačiju logiku i drugačiji izbor, gdje osoba otkriva svoju vrijednost u mjeri u kojoj je spremna služiti drugima. Tek tada otkriva joj se puni smisao njezine vrijednosti i njezinog života.


don Boris Vidović

3,051 total views, 12 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: