Svjedok “Čuda Sunca” iz Fatime: Odjednom kiša je prestala. Sunce je počelo prelaziti s jednog mjesta na drugo, mijenjajući boje …

Gospa je u Fatimi preko pastirića, nekoliko mjeseci unaprijed, navijestila da će u listopadu učiniti čudo da bi svi vjerovali da se Ona ukazala u Fatim


13. listopada 1917. došlo je oko 70 000 ljudi u Irijsku dolinu (Cova da Iria), na mjesto ukazanja. U tom ukazanju Gospa je rekla i svoje ime: “Ja sam Gospa od Krunice”. Najavu Čuda sunca proširio je i portugalski tisak te potaknuti tom viješću mnogi su se uputili tih dana u Covu. Donosimo vam nevjerovatno svjedočanstvo tog čudesnog događaja koje i danas istim žarom zapanjuje svijet.Tekst je objavljen na mrežnim stranicama  Svjetskog pokreta “Plava Vojska“, koji promiče širenje i primjenu fatimske poruke a ispričala ga je kćer Dominika Reisa, jednog od svjedoka koji je skupa sa svojim roditeljima vidio “Čudo sunca”. Prenosimo ga u cijelosti:

Fatima ima posebno mjesto u mom srcu zbog mog oca Dominika Reisa. Rođen je 13. svibnja, a u vrijeme ukazanja Djevice Marije imao je 17 godina. Bio je s roditeljima u Cova da Iria u Fatimi 13. listopada, kada se dogodilo veliko čudo sunca. To je čudo Gospa obećala troje djece pastira u lipnju i rujnu kao potvrdu istinitosti viđenja Gospe . Sedamdeset tisuća do 100.000 ljudi svjedočilo je ovom čudu, a objavljeno je u novinama diljem Portugala.

Njegovi roditelji Manuel i Rose Campanha Reis razgovarali su o odlasku na mjesto ukazanja kada su čuli da će se dogoditi čudo. Živjeli su nekih stotinjak kilometara od Fatime u selu blizu Porta. Odlučili su krenuti 11. listopada i sljedećeg jutra nastaviti dalje vlakom.

Portugalska vlada u to vrijeme bila je vrlo antireligijska i vlasti su se protivile vjernicima koji se okupljaju na Covi. Svećenici nisu smjeli propovijedati o Fatimi u svojim crkvama zbog vlade. Kad su stigli na Covu, bilo je vojnika koji su htjeli zapriječiti prolaz ljudima.

Moj otac zadobio je ozljedu od uboda bajonete kroz lijevu ruku dok je pokušavao zaštititi svog oca od vojnika koji su jurišali, žureći prema gomili ljudi. Moj je otac rekao da se toliko ljudi guralo naprijed da su vojnici nakon nekog vremena odustali.

Kad su se približili bili su udaljeni svega oko 75 do 100 stopa od mjesta na kojem su djeca klečala ispred stabla hrasta lužnjaka.

Vjerovao je da Gospa stoji na stablu malog hrasta jer su se grane i lišće povijali tijekom ukazanja. Znali su da Gospa razgovara s djecom jer su mogli vidjeti Luciju kako razgovara. Kiša je padala cijelo jutro i sve je više jačala. Moj otac ostao je blizu majke i oca.

Počinje spektakularni sunčev događaj “Čudo sunca”

Ovako je moj otac opisao ovaj događaj: „Bilo je dobrih osam centimetra vode, gdje sam stajao i sve je bilo puno blata. Bio sam mokar do kože. Tada oko podneva, sunce se počelo probijati kroz oblake i vidjeli smo sunce. Tog trenutka kiša je padala kao kad otvorite slavinu u svojoj kući. Pljusak! A onda je odjednom kiša prestala. Sunce je počelo prelaziti s jednog mjesta na drugo, mijenjajući boje u plavu, žutu… sve boje. Tada vidjesmo kako sunce ide prema djeci, prema drvetu. Svi su uzvikivali i svi smo se jako bojali. Neki su počeli otvoreno priznavati svoje grijehe pred svima. Čak me i majka zgrabila i privinula uza se te plačući govorila: “Dominik, ovo je smak svijeta.”

Mogao sam gledati sunce bez boli u očima. Svi oko mene pravili su ogromnu buku. Zbog sve te buke, gledao sam u gomilu dok je sunce doslovno padalo. Mogao sam osjetiti njegovu toplinu dok mi se približavalo. U tom sam ga trenutku vidio kraj lijevog ramena. Bilo mi je na ramenu i mogao sam ga dodirnuti. Ljudi oko mene su se jako bojali i mislili su da je ovo kraj svijeta.”

Kad je sunce zašlo među drveće gdje su bila mala djeca, kroz nekoliko minuta ustala su i okrenula se prema ljudima. Lucija je rekla da će sve biti u redu. Molite i molite ustrajno. Svakodnevno molite krunicu za grešnike širom svijeta, zbog svih uvreda kojima smo ga uvrijedili. Za nekoliko minuta, sunce se vratilo onako kako je i došlo. Čim se sunce vratilo na pravo mjesto, vjetar je počeo jako puhati, ali drveće se uopće nije micalo. Za svega nekoliko minuta tlo se osušilo, čak se i naša odjeća osušila koja je unatoč svemu ostala čista. Vjerovao sam. Pomislio sam: Ili sam poludio ili je ovo čudo, pravo čudo. “

Odlazak u Ameriku

Nakon ukazanja, kad mi je otac imao 20 godina, došao je u Ameriku i više nikada nije vidio roditelje. Njegovi su roditelji bili razočarani što je otišao, ali otišao je jer je osjećao da mu je dan poseban dar i želio je širiti Božju poruku. Ostatak života proveo je šireći poruku Gospe Fatimske pričajući svoju priču kao svjedok ovog velikog čuda.


Moj je otac također izgradio reprodukcije fatimskih scena u župi Gospe od krunice u Holyokeu, Massachusetts, u blizini gdje je živio. Kopirao je scene iz Cova da Iria, njezine figure i izgled terena. Po zanimanju je bio kamenoklesar i dugi niz godina bio je domar župe. Nedavno sam pronašla jedinu sliku svog oca kako stoji ispred jedne od scena iz Cove. Tražila sam ovu sliku 50 godina.

Bio je čest gost na radijskim i televizijskim emisijama pedesetih godina prošlog stoljeća i držao je govore, odlazio na koledže, putovao svugdje. Tko god je nešto pitao, zaustavio bi se i porazgovarao s njime. Znao je pomagati ljudima kako god bi znao i molio se s ljudima. S njim je razgovarao osnivač Plave vojske, John John Haffert, koji je napisao knjigu o svjedocima čuda sunca. U tom je razdoblju s njim razgovarao i biskup Fulton J. Sheen. Putovala sam s njim u New York kako bih organizirala programe i tu sam upoznala biskupa Sheena. Sjećam se njegovih prodornih očiju; imao je najveličanstvenije oči.

Tata je umro 17. rujna 1961. Nitko nije znao da od malih nogu ima tešku plućnu bolest jer su naši roditelji tajili to od nas. Na kraju sam bila jedina kojoj je bilo dopušteno ući i brinuti se za njega. Htio je umrijeti kod kuće, ali njegova je bol bila tako velika da sam morala pozvati hitnu pomoć. Tada sam imala 17 godina i bila srednjoškolac.

Čuvam krunicu svog oca. Uvijek ju je nosio sa sobom i uvijek ju je molio. Nikad se nije stidio svoje vjere. Jako je štovao Gospu i kad se molio, kao da je odlazio u drugi svijet. Bio je u toj Zdravoj Mariji ,proživljavao je cijelim bićem, kao da se vraća u vrijeme kad je bio prisutan u Covi. To je bila milost koja mu je dana.

Bio je rođeni vođa, kad je Crkva bila u pitanju, ali inače miran čovjek. Također je govorio o važnosti odlaska na misu, svakodnevnoj osobnoj molitvi i molitvi krunice. Poznavajući dar koji mu je dodijeljen, smatrao je da svima treba ispričati Fatimsku priču.

Otvorite svoja srca Gospi

 

 

Priča o fatimskim porukama nije samo još jedna u nizu marijanskih pobožnosti. Poznata su i kao “plan mira s Neba.”

Sveti Ivan Pavao II rekao je da je fatimska poruka toliko prožeta evanđeoskom porukom i da Crkvi nameće obvezu da će je širiti. Također je rekao da je poruka Fatime važnija danas nego 1917. To je zato što su se greške ateističkog komunizma koji dolazi iz Rusije a na koje je Gospa upozorila, proširile po svijetu, a  sigurno je vidimo štetu koju su učinile u našoj kulturi i vjeri milijuna ljudi, čak i ovdje u ovoj zemlji.

Otvorite svoja srca Gospi, jer je ona rekla maloj Luciji, najstarijoj fatimskoj vidjelici, „Patiš li puno? Ne brini. Nikad te neću napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će vam utočište i put koji će vas odvesti k Bogu.


Prijevod: Erika Radović/Medjugorje-info.com

3,774 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: