Svijet je prepun prigoda za grijeh – ipak, živi u svijetu

Tko želi biti Isusov, u svijetu Isusov, danas može proći kroz vatru i kamenje. Svijet u kojem živimo rahlo je tlo za padove. Ili otvrdnuće u mlakosti.


Svijet u kojem živimo postavio je Boga na mjesto prvog lica jednine i klanja se tom bogu. Strepi pred tim bogom. Drhti da ne povrijedi ime svoje, niti ego svoj i da svetkuje tijelo svoje.

Svijet je gust kamenjem koje noge jednog kršćanina moraju prijeći. I ogrebat će ih. I srušiti ljudska narav grešna pod prigodama.

Svijet koji nas okružuje vrvi demonima bluda na ulicama koje bosonogi prelazimo kao da nama to ne škodi. A u dušu se utiskuju oštri ožiljci kamenčića, pogledi ove ili one vrste, navikavanja i uspavljivanja savjesti. Svijet u kojem jesmo, svijet je prašnjav pohotom, lažima i prevarama. Svijet – jedanput se živi. Osveta i ponos. Osveta i podmićivanje. Svijet je to koji jako smrdi na sotonu.

Odmor od svijeta ili mir usred svijeta

Ponekad maštam o jednoj trošnoj kućici na Dinari. O primitivnom načinu života. Jednostavnim poslovima, tvrdom radu i molitvi u samoći svoje obitelji. Maštam o pustinji u koju bih mogla odvesti svoju obitelj iz svijeta. Na osamu. Na brdašce uz naše životinje i našu blitvu. Maštam o ljepoti običnoga. O odmoru od svijeta. O pustinji usred svijeta.

Ili o otoku. Katkad idem na otok našim bijelim brodićem na vesla i donosim tamo hranu. Preseljavam se na tiho mjesto. Na osamu. U izolaciju. Na otoku razgovaram s Isusom. Onako, katolički uobičajeno. Oče naš. Zdravo Marijo. Vjerujem u Boga… na otoku skupljamo kamenčiće i gradimo zidiće. Hvatamo ribu rukama. Plivamo lijepi. Čisti. Skladni. Na otoku se štitimo od grešnih prigoda. Skupljamo snagu u rebra i dišemo čisti zrak.

Ipak, Isus mi kaže: Budi u svijetu, ali ne od svijeta.

Kad mi podmetnu nogu, ja kleknem pred Isusa

Kad mi svijet zapinje nogu, ja kleknem pred Svetohranište, ukrcam se na otok ili sjednem u drvenu kućicu na Dinari i gledam u daljinu.

A onda ustanem, napustim svoju malu idilu pustinje i idem ljubiti taj svijet.

Moj grešni svijet tako treba Isusa.

Svijet treba ljubav otočana i planinskih ljudi. Naboranih osmjehom.

Samo ga treba saslušati.

Samo gledati.

Samo taknuti.

Približiti se i pomoći.

Podignuti.

Riskirati u svijetu.

Postati ruka.

Postati brat.

Postati s Isusom – u svijetu, a ne od svijeta.

Marija Grgić – Žena vrsna


506 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.