Svetac dana

Sveti Ambrozije ” U teškoj opasnosti ne smijemo gubiti hrabrost”

Kada slavimo spomendane svetaca Katoličke crkve upadamo u moguću opasnost da opojedinom svecu tekstualno nižemo rečenicu za rečenicom samo šture biografske podatke.

Dakako da je svaki podatak iz života svetaca važan. Ali osim toga izuzetno su važna teološka,
biblijska i duhovno odgojna promišljanja određenog sveca. A isto tako činjenica kako su ta
promišljanja i djela određenog sveca utjecala na njegove suvremenike.

Sveti Ambrozije je ostavio duboki trag i duhovni pečat ne samo svojom biskupskom službom, nego i po svom vrsnom govorništvu, propovijedima, savjetima, katehetskim tumačenjem sv. Pisma. Tako
možemo reći, da nije bilo sv. Ambrozija, ne bi bilo ni sv. Augustina. Zašto? Zato što je sv.
Augustin slušajući propovijedi sv. Ambrozija u milanskoj katedrali u sebi riješio različite
duhovno intelektualne osobne dileme, obratio se i dao se krstiti. Božja providnost je htjela
da se to dogodi.

To sigurno nije bilo slučajno. Sv. Ambrozije je djelovao moćno kao pisac
pjesama, raznih crkvenih himana, nekrologa poznatim ljudima svog vremena. On je autor„
Exsulteta“ – pjevanog himna pohvale Vazmenoj svijeći koji se pjeva u Vazmenoj noći, na
Veliku subotu. Svojim teološkim radovima i himnima djelovao je i na poznatog Paul
Claudela. Kao biskup, govornik i savjetnik davao je duboki kršćanski pečat svome vremenu i
ljudima nadolazećih generacija. Sv. Ambrozije je za svaki dan u tjednu napisao molitvu prije
svete mise. Zato u ovom tekstu donosim njegovih pet savjeta i jednu od molitava prije svete
mise. Ono što je pisao u četvrtom stoljeću poslije Isusa Krista, aktualno je za življenje vjere u
21. stoljeću. Pet njegovih savjeta, molitve prije mise za svaki dan, i mnogo toga može biti
izuzetno vrijedno da i nas približi izvornoj katoličkoj duhovnosti i Bogu. Pokušajmo biti
poučljivi i ohrabreni njegovim savjetima i molitvama prije svetih misa.

Pet savjeta sv. Ambrozija

1. Neka tvoja vrata budu otvorena da bi ga primio, otključaj mu svoju dušu, izrazi mu
dobrodošlicu u svojim mislima i tada ćeš uvidjeti bogatstvo jednostavnosti, blago mira i
radost milosti. Rastvori vrata svoga srca, stani pred Sunce vječnoga svjetla.

2. Nitko ne može ozdraviti tako što ranjava drugoga.3. Ako kažemo „kruh naš svagdanji“, zašto ga primaš samo jednom godišnje? Dnevno primaj
ono što ti dnevno koristi. Živi tako da ga možeš zaslužiti i primati svakodnevno. Onaj tko ne
zaslužuje da ga primi svakodnevno, ne zaslužuje ni da ga primi jednom godišnje.
4. Kad se nađemo u teškoj opasnosti, ne smijemo gubiti hrabrost, nego trebamo čvrsto
vjerovati u Boga, jer gdje je najveća opasnost ondje ćeš naći najveću pomoć onoga tko želi
da ga zovemo svojom „Pomoći“ u vremenu mira i u vremenu poteškoća.
5. Budimo izbjeglice od ovoga svijeta. To možeš učiniti u duhu, čak i ako si ovdje ograničen u
tijelu. Možeš u isto vrijeme biti ovdje i s Gospodinom. Tvoja duša mora ga čvrsto držati,
moraš ga slijediti u svojim mislima, moraš koračati njegovim putevima s vjerom, a ne samo
izvanjski.

Rodio se vjerojatno u njemačkom gradu Trieru oko 339. godine. Potjecao je iz ugledne
rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu
govorništvo i pravo. Oko 370. godine postao je guverner u sjevernoj Italiji sa sjedištem u
Milanu. Kad je u Milanu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodušno su
izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen
– pripravnik za sveto krštenje. Ambrozije se dao krstiti, a u roku od 8 dana primio je sve svete
redove, osim biskupskoga.

Pod vodstvom svećenika Simplicijana, koji će ga kasnije
naslijediti, radio je ozbiljno na sebi kako bi stekao što temeljitiju teološku naobrazbu
studirajući osobito svete oce. Kao biskup istakao se osobito u poučavanju svoga stada, u
obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva, naučavanja koje je nijekalo Kristovo božanstvo,
te protiv drugih krivovjerja. Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomoćnik careva: Gracijana,
koji se prvi od rimskih careva odrekao naslova “vrhovni svećenik”, Valentinijana II. i
Teodozija Velikog, koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom, a poganstvo zakonom
zabranio. Arijanstvo kao krivovjerje je osuđeno na koncilu u Akvileji, na kojem je
predsjedavao sveti Ambrozije.

Akvilejski koncil se održao 381. godine. Ambrozije je također
bio velik pobornik neovisnosti Crkve o državnoj vlasti, izbjegavajući tako sukobe s državom.
No, kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv. Svoju literarnu djelatnost razvio je sv.
Ambrozije ponajviše u propovijedi i katehezi, kojima se posvećivao svim žarom svoga
pastirskog bića. Mnogo je u svojim spisima tumačio Sveto pismo općenito, te u prenesenom
i mističnom značenju, izvodeći iz njega moralne pouke za život. Pisao je dogmatske te
polemičke spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima.
Sv. Ambrozije biskup – posjetio Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu
Sv. Ambrozije, koji je godine 374. bio posvećen za milanskog biskupa, umro je u istom gradu
4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za opću Crkvu. Ljubav i briga za dobro
Katoličke crkve nagnala ga je na putovanje čak u naše krajeve u stari Sirmium, današnju
Srijemsku Mitrovicu. Kad je, naime, čuo da je ondje umro biskup Germinije, došao je
sugerirati izbor novoga biskupa jer je prijašnji bio zatrovan krivovjernim arijanizmom i tek se
pred smrt obratio i pomirio s Bogočovjekom.

Carica Justina nastojala je omesti sv. Ambrozija
u tom časnom naumu, pa je nahuškala arijanske žene u Sirmiju da navale na Ambrozija. I
zbilja, navalile žene na biskupa sv. Ambrozija. Jedna ga je djevojka usred crkve dohvatila,
počela mu trgati misno ruho, vući ga od oltara među žene, gdje su ga čekale šake i oštri
nokti. Ali sv. Ambrozije, malen i krhak kakav je bio, okrene se i dostojanstveno pozove
djevojku na red: “Ako sam i nedostojan svećeništva, tebi ipak ne priliči na bilo kojega
svećenika stavljati ruku! Boj se suda Božjega!” Ambrozijev tajnik Paulin zabilježio je da je ta
djevojka poslije toga umrla i sutradan joj je Ambrozije vodio sprovodni obred. Za sirmijskog
biskupa izabran je zaslugom sv. Ambrozija pravovjerni Anemije, čovjek nicejske
vjeroispovijesti, koja priznaje i ispovijeda Kristovo čovještvo i božanstvo.

Djela sv. Ambrozija
Među značajna djela sv. Ambrozija valja spomenuti nekoliko veoma potresnih posmrtnih
govora, kao što su njegovu bratu Satiru, caru Valentinijanu II. i Teodoziju Velikom. Od sv.
Ambrozija sačuvana su također brojna pisma, te divni uskrsni himan “Exsultet”, koji se toliko
svidio velikom kršćaninu Paulu Claudelu, da su mu pred njim “glasovi Pindara i Sofokla

postali dosadni”. Sv. Ambrozije se istakao i kao pjesnik himana, tako ga s pravom nazivaju
“ocem latinskoga himna”. Njegovi jasni, krepki stihovi, upravo su kao stvoreni za pjevanje,
pa su stoga ušli u katoličko bogoslužje, postavši prave pučke pjesme, uzor pjesništvu te
vrste na Zapadu. Slušajući snažne propovijedi sv. Ambrozija u milanskoj katedrali, na
katoličku vjeru obratio se veliki sveti Augustin.

Obraćenje sv. Augustina
Potaknut propovijedima milanskoga biskupa sv. Ambrozija, sv. Augustin rasplet svojih
unutrašnjih duhovno intelektualnih dilema nalazi u kršćanstvu, te se sa 33 godine krsti u
Milanu (u uskrsnoj noći 24/25. travnja 387.). Preobraćeni sv. Augustin se vraća u Afriku,
rasprodaje cijelo svoje imanje, a novac daje siromasima. Nakon 3 godine redovničkoga
života, zaređen je 391. u Hiponu za svećenika, a 396. postao je biskup tog grada. Kroz cijelo
svoje učenje, sv. Augustin je naglašavao potrebu preobraćenja kao temeljnu poruku
evanđelja. Postao je glasovit po svojoj jasnoći i katoličkom nauku. U filozofiji sv. Augustina
Bog ima središnje mjesto, on je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve
dobro potječe od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra.

Zastupao je voluntarističko gledište
prema kojem je bitna čovjekova volja koja je slobodna i neovisna o razumu i svijesti. Bog
stvara svijet odlukom svoje volje. Svoje teološko naučavanje sv. Augustin zasniva na
autoritetu sv. Pisma, predaje i Crkve te na sposobnosti ljudskog razuma da shvati istinu, da
je izrazi i brani od napada. Osnovne su teološke teme kojima se sv. Augustin bavio pitanja o
Presvetom Trojstvu, kristologiji, mariologiji, istočnom grijehu i milosti. Kao filozof i teolog sv.
Augustin je napisao više od 90 djela, a u nekoliko idućih stoljeća on će biti osnovni autoritet
u filozofiji i teologiji. U srednjem vijeku, na temelju njegova djela „O državi Božjoj“, rješavati
će se dilema između duhovne i svjetovne vlasti. Ostala poznata djela su mu „O kršćanskom
nauku“, „ O Trojstvu“, „Poučavanje neupućenih“, „ Ispovijesti“ i mnoga druga.

Sv. Ambrozije zaštitnik pčelara
Na mnogim svetim slikama biskup sv. Ambrozije je prikazan kako drži pčelinju košnicu
okružen pčelama jer su one za njega bile uzvišena i sveta bića, a pčelinje društvo
(zajedništvo i odgovornost) uzor skladne crkvene zajednice u kojoj vlada red i rad. Crkva slavi
sv. Ambrozija kao svetog biskupa i naučitelja, a pčelari kao svog sveca zaštitnika. U njegovu
je čast osnovan i pčelarski red Ambrozijanaca koji ima svoje štovatelje u Mađarskoj,
Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Kod nas se blagdan svetog Ambrozija
tradicionalno obilježava u Hlebinama gdje se svake godine nakon mise posvete novi barjaci
pčelarskih udruga. U Istarskoj se županiji ovaj spomendan slavi od 2012. godine kada su se
prvi put okupili pčelari iz čitave Istre u Boljunu, a potom u Cerovlju i Pazinu. Prigoda je to da
se sretnu kolege iz pčelarskih udruga Pule, Buzeta, Poreča, Buja, Pazina i Labina i u ugodnoj
prijateljskoj atmosferi ožive uspomenu na svog sveca zaštitnika. Ali i na sve preminule
pčelare koji su odigrali značajnu ulogu u unaprjeđenju pčelarstva.

Molitva sv. Ambrozija prije svete Mise
Molim te, Gospodine, po presvetom otajstvu Tijela i Krvi tvoje, kojima se svakodnevno u
Crkvi hranimo i pojimo, čistimo i posvećujemo, te postajemo dionicima jednog Božanstva,
podaj mi svoje svete vrline, kojima ispunjen pristupam tvom žrtveniku dobrom savješću tako

da mi ova nebeska otajstva budu na spasenje i život. Ti si svojim svetim i blagoslovljenim
ustima uistinu rekao: „ Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta. Ja sam kruh živi koji
je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke.“ Najslađi Kruše, izliječi
tvrdoću moga srca kako bih mogao kušati ugodan miris tvoje ljubavi. Izliječi ga od svih
slabosti, kako ni u čem, osim u tebi, ne bi moglo pronaći slast. Kruše najčišći, u tebi je sav
ushit i sav užitak, koji nas uvijek osvježava, i kojeg nam u tebi nikad ne nedostaje: neka se
moje srce tobom hrani i neka moja duša bude, tebe kušajući, slatkoćom ispunjena. Anđeli u
tebi okrepu pronalaze: neka se pobožnici tvoji, putnici na zemlji, tobom hrane, da osvježeni
takvom poputbinom ne smalakšu na svome putu. Kruše sveti, Kruše živi, Kruše čisti, koji s
neba silaziš i daješ život svijetu, dođi u moje srce i očisti me od svih tjelesnih i duhovnih
bezakonja.

Uđi u moju dušu, izliječi me i očisti iznutra i izvana. Budi zaštita i stalan štit mojoj
duši i tijelu. Udalji od mene sve zasjede neprijateljske. Neka uzmaknu ispred moći tvoje
prisutnosti, kako bih, tobom ojačan, siguran stigao u Kraljevstvo nebesko, gdje ćemo te ne
kao sada u otajstvu, već licem u lice gledati, kada će vlast biti predana Bogu i Ocu, i bit će
Bog sve u svemu. Tada ćeš me, u čudesnoj punini, svega obuhvatiti, te više nikada ni
ogladnjeti ni ožednjeti neću. Ti, Gospodine, koji s istim Bogom Ocem i Svetim Duhom živiš i
kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Autor teksta: Vladimir Trkmić


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Svima nam je jasno da se ljudi međusobno znatno razlikuju.…