Slijepa djevojčica progledala u trenutku primanja svete pričesti

„Sredinom lipnja 1947. godine mala Gemma di Giorgi, sedmogodišnjakinja koja je bila slijepa od rođenja, odjednom je dobila natrag vid u trenutku primanja svete pričesti iz ruku oca Pija, koji je, pruživši joj hostiju, nevoljko dotaknuo dlanovima njezine vjere.


(…) Bog se neprestano objavljuje na čudesan način svagdje gdje ljudi doista proživljavaju siromaštvo i ne hine da su samostalni i u svemu se posvećuju Božjoj providnosti. Bog je dobar i čudesan. Zašto mu ne bismo čak vjenčanjem iskazali slavu? Zašto mu ne bismo dopustili da pokaže darežljivost na najčudesniji način? U cijeloj katoličkoj Europi bilo je više od 130 slučajeva euharistijskih čuda ozdravljenja, umnažanja, levitacije, čudesan fenomen osmogeneze i drugih, koji bi se uvijek zbili kad je čovjek doživljavao siromaštvo.

Nitko valjda ne sumnja u to da je otac Pio živio u siromaštvu do kraja života, ali kakvo se je bogatstvo darova u njemu objavljivalo! Koliko čuda koja ostavljaju bez daha u grudima! Gemma se rodila bez zjenica. Počela je gledati i bez zjenica, iako su doktori tvrdili da je to apsolutno nemoguće Sredinom lipnja 1947. godine mala Gemma di Giorgi, sedmogodišnjakinja koja je bila slijepa od rođenja, odjednom je dobila natrag vid u trenutku primanja svete pričesti iz ruku oca Pija, koji je, pruživši joj hostiju, nevoljko dotaknuo dlanovima njezine vjeđe. Gemma se rodila bez zjenica. Počela je gledati i bez zjenica, iako su doktori tvrdili da je to apsolutno nemoguće. Bijeda tjelesnog oštećenja otkrila je čudesno bogatstvo Božjeg milosrđa.

Nakon čuda umnažanja dopisano je u evanđelju da se Isus udaljio u smjeru Magadana. Zvuči to pomalo tajanstveno. Taj naziv podsjeća na Armagedon. U stvarnosti se je radilo o mjestu Magdali ili također Migdolu, što znači ‘tvrđava’, ‘utvrđeno mjesto’. Možda se je čak radilo o vojarni ili tornju. Put do Magadana je isto što i put do utvrđenog mjesta, put prema potpunoj sigurnosti. Vrijeme u kojem živimo puno je nemira i osjećaja opasnosti.

Ja očitavam tu evanđeosku informaciju kao putokaz Duha Svetoga koji želi da se osjećam sigurno i da imam zajamčenu zaštitu u onome koji je Odvjetnik u svakoj mojoj raspravi sa silama tame. Kada idem s mise, koja je za mene čudo ljepše nego umnažanje kruha, svaki moj korak teži prema Magadanu, svaki korak ispunjen je Božjom prisutnošću, koja mi jamči sigurnost i znam da će me obraniti od svega, čak i od mene samoga.

 


Ulomak iz knjige „Nema više vremena!“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Izvor: book.hr

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje. 

1,549 total views, 24 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    <

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Hide Related Posts
    %d blogeri kao ovaj: