Sjediti

Koji put se netko žali da toliko ima posla da nema vremena sjesti. Posao i svakodnevna jurnjava.


Možda zato blagajnice u trgovačkim centrima moraju stajati za blagajnom. Da se ne ljenčari… Međutim, kao što je za naš život važno disanje pri čemu udišemo i izdišemo zrak, jednako je važno održavati ritam rada i odmora, hodanja i sjedenja. Što znači sjesti i sjediti?

Isus je imao jedinstvenu ulogu u ovome svijetu: propovijedao je, činio čudesa, otvarao svijet Bogu. Pa ipak je imao vremena stati i zastati, pomoliti se, sjesti, susresti čovjeka, poslušati njegovu muku. Tako u evanđelju čitamo kako je jednom zgodom Isus „umoran od puta sjedio na zdencu“. Odmarao se. Stvarno. I za nas je važno stati, zastati i – sjesti. Odmoriti se nakon napornoga posla. Ostati trenutak sam sa sobom. To je jednostavno potreba našega duha i našega tijela. Ne možemo ostati zdravi i normalni ako smo neprestano u nekoj žurbi i trci.

Nadalje, važno je sjesti i za stol dok blagujemo.  U Isusovo su vrijeme – po rimskom običaju – čak ležali za stolom. Blagovali su posve opušteni. I to je, čini mi se, važno danas naglasiti. Potaknuti običajima koje smo upoznali u američkim filmovima često napravimo sendvič i jedemo s nogu, pred televizorom, za računalom ili s mobitelom u ruci. Liječnici će reći da je važno – za duh i tijelo – sjesti za stol i na miru jesti.

I treće, silno je važno sjesti i susresti drugoga čovjeka, odnosno sjesti i imati vremena za drugog čovjeka, pogotovo za ukućanina. Ovdje nije riječ o beskrajnim sjedenjima u kafićima i „bistrenju politike“. Radi se o tome da je važno stati, zastati, sjesti, opustiti se, razmisliti, podijeliti svoje vrijeme sa svojim bližnjim, ostaviti na trenutak silnu užurbanost, ugasiti mobitel i televizor, pogledati se u oči. Sjesti. Svi mi itekako žudimo za takvim trenucima kada ostavljamo ono svakodnevno i mirno sjednemo i nađemo se kao ljudi koji imaju i vremena i razumijevanja i ljubavi jedni za druge.

Jurnjava i užurbanost ne donosi mir. Važno je stati i zastati. Pomoliti se. Poslodavci nas cijene po tome koliko doprinosimo, koliko smo brzi. Međutim, naši će nas bližnji – osobito članovi naše obitelji – cijeniti prvenstveno po tome koliko znademo odvojiti vremena i naprosto sjesti, susresti se, naći se, opustiti se zajedno. U ovom užurbanom svijetu mudar čovjek će svojim radom dati doprinos boljitku našega društva, ali će jednako tako znati cijeniti odmor, mir, susret čovjeka i čovjeka. Tako unosimo i mir i radost i ljubav u svoj život i u život naših bližnjih. A to je ono najvrednije što jedni drugima možemo pružiti.


Autor teksta: dr. sc. Zvonko Pažin

2,585 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: