Novosti

Sjediti

Koji put se netko žali da toliko ima posla da nema vremena sjesti. Posao i svakodnevna jurnjava.


Možda zato blagajnice u trgovačkim centrima moraju stajati za blagajnom. Da se ne ljenčari… Međutim, kao što je za naš život važno disanje pri čemu udišemo i izdišemo zrak, jednako je važno održavati ritam rada i odmora, hodanja i sjedenja. Što znači sjesti i sjediti?

Isus je imao jedinstvenu ulogu u ovome svijetu: propovijedao je, činio čudesa, otvarao svijet Bogu. Pa ipak je imao vremena stati i zastati, pomoliti se, sjesti, susresti čovjeka, poslušati njegovu muku. Tako u evanđelju čitamo kako je jednom zgodom Isus „umoran od puta sjedio na zdencu“. Odmarao se. Stvarno. I za nas je važno stati, zastati i – sjesti. Odmoriti se nakon napornoga posla. Ostati trenutak sam sa sobom. To je jednostavno potreba našega duha i našega tijela. Ne možemo ostati zdravi i normalni ako smo neprestano u nekoj žurbi i trci.

Nadalje, važno je sjesti i za stol dok blagujemo.  U Isusovo su vrijeme – po rimskom običaju – čak ležali za stolom. Blagovali su posve opušteni. I to je, čini mi se, važno danas naglasiti. Potaknuti običajima koje smo upoznali u američkim filmovima često napravimo sendvič i jedemo s nogu, pred televizorom, za računalom ili s mobitelom u ruci. Liječnici će reći da je važno – za duh i tijelo – sjesti za stol i na miru jesti.

I treće, silno je važno sjesti i susresti drugoga čovjeka, odnosno sjesti i imati vremena za drugog čovjeka, pogotovo za ukućanina. Ovdje nije riječ o beskrajnim sjedenjima u kafićima i „bistrenju politike“. Radi se o tome da je važno stati, zastati, sjesti, opustiti se, razmisliti, podijeliti svoje vrijeme sa svojim bližnjim, ostaviti na trenutak silnu užurbanost, ugasiti mobitel i televizor, pogledati se u oči. Sjesti. Svi mi itekako žudimo za takvim trenucima kada ostavljamo ono svakodnevno i mirno sjednemo i nađemo se kao ljudi koji imaju i vremena i razumijevanja i ljubavi jedni za druge.

Jurnjava i užurbanost ne donosi mir. Važno je stati i zastati. Pomoliti se. Poslodavci nas cijene po tome koliko doprinosimo, koliko smo brzi. Međutim, naši će nas bližnji – osobito članovi naše obitelji – cijeniti prvenstveno po tome koliko znademo odvojiti vremena i naprosto sjesti, susresti se, naći se, opustiti se zajedno. U ovom užurbanom svijetu mudar čovjek će svojim radom dati doprinos boljitku našega društva, ali će jednako tako znati cijeniti odmor, mir, susret čovjeka i čovjeka. Tako unosimo i mir i radost i ljubav u svoj život i u život naših bližnjih. A to je ono najvrednije što jedni drugima možemo pružiti.


Autor teksta: dr. sc. Zvonko Pažin

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Dvije molitve koje očevi trebaju naučiti i svakodnevno moliti Kako…