Razmišljanje o današnjem evanđelju

Zagonetni tražitelji

Ako Matejev tekst, koji služi za navještaj današnje svetkovine Bogojavljenja, čitamo kao izvješće ili opis pohoda trojice zagonetnih ljudi Betlehemu, ostavlja nam puno otvorenih pitanja. Iako tekst započinje u stilu pripovijedanja „kad se Isus rodio u Betlehemu“ (Mt 2,1), iz daljnjeg kazivanja očito je kako nije riječ samo o pripovijedanju neobičnoga rođenja, već puno više o njegovu tumačenju. To započinje već isticanjem Jeruzalema kao odredišta puta tih neobičnih ljudi. Nadalje, oni se ne raspituju samo za rođenje nekog neobičnog djeteta, već u tom djetetu vide „novorođenog kralja židovskog“, kojemu su se došli pokloniti (2,2). Iz Herodova pitanja pismoznancima doznajemo da je riječ o Kristu, a iz njihova odgovora razabiremo, da se on treba roditi „u Betlehemu judejskome“, jer je tako najavio prorok (2,4sl).

Neobično je i to što, iako su im židovski pismoznanci kazali gdje se Krist ima roditi, ni oni, a pogotovo Herod se ne pridružuju mudracima u traženju djeteta. Oni sami slijede zvijezdu i nalaze „dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu“ (2,11). Ovdje je posebno važan u Matejevu evanđelju prepoznatljiv teološki motiv „dijete s Marijom, majkom njegovom“. Taj motiv Matej je prikazao kao otajstvo pred kojim se klanjaju mudraci nakon svoga dugog puta i traženja; „dijete i majka njegova“ razlog su Herodovim zločinačkim namjerama, pa zato Marija i Josip moraju bježati u Egipat kako bi dijete zaštitili od njega (2,13-15); „dijete i njegova majka“ predmet su Božje neprekinute skrbi, pa on po anđelu javlja Josipu da se iz egipatskog progonstva smiju vratiti „u zemlju izraelsku“ (2,21).

Obećanje – ispunjenje

Ovaj tekst ne možemo do kraja razumjeti, ako nemamo na pameti da se Matej najviše od svih evanđelista u svom djelu vodi teologijom ispunjenja starozavjetnih obećanja. Dok nekada izrijekom navodi riječi starozavjetnih proroka koje su se ispunile u nekom događaju Isusova života, drugi put se u njegovu tekstu mogu lako prepoznati starozavjetni motivi ili duh starozavjetnih proročkih tekstova. Iako Matej ovdje ne spominje proroka Izaiju, njegov tekst koji se čita kao prvo čitanje današnje svetkovine, tvori jasnu pozadinu Matejeva teksta. Prorok dovikuje svome narodu: „Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina, A zemlju, evo tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (Iz 60,1-3).

Prorokove riječi imaju svoj prepoznatljiv povijesni okvir. Kad se narod, zahvaljujući dobroti perzijskog kralja Kira, vratio iz babilonskog sužanjstva u svoju zemlju, mnogi su očekivali da će se s njima vratiti i Bog saveza, da će ponovo zablistati njegova slava u jeruzalemskom svetištu. No kad se to nije dogodilo, prorok tješi svoj narod dajući mu ovo obećanje koje jamči dolazak Božje slave, ali ostavlja otvorenim kada i kako će se to dogoditi. Dok je čovjek uvijek u napasti da sebi stvori točnu sliku Božjeg dolaska i djelovanja, Bog se ne da nikada vezati ni za kakve čovjekove predodžbe. Dobro je rečeno, kako on ne ispunja čovjekove želje, već svoja obećanja. To ispunjenje redovito nadmašuje i samo obećanje, a pogotovo nadmašuje čovjekovo očekivanje. U opisu dolaska trojice mudraca ili kraljeva s Istoka, to jest predstavnika poganskih naroda, Matej želi znakovito istaknuti kako se u Isusovu rođenju počelo ispunjati proroštvo istoga proroka Izaije, da će pogani doći na Sion kako bi se poklonili Bogu Izraelovu (usp. Iz 2,2-5).

Današnji tražitelji Boga

I u današnjem svijetu, za koji katkada znamo reći da sve više tone u tamu bezboštva, ima puno onih koji traže znakove Božje nazočnosti u svijetu. I oni su spremni dati se na put i poći za njegovom zvijezdom. Kao što su se ondašnji tražitelji zaputili u Jeruzalem, središte židovske religije, tako i suvremeni tražitelji Boga s pravom očekuju da bi im Crkva morala znati pokazati put do njega. Jesu li oni u boljem položaju od mudraca koji su se morali suočiti s Herodom i židovskim pismoznancima? Vođeni Božjim svjetlom, mudraci su uspjeli proniknuti stvarne Herodove namjere i nadmudriti ga. Poslužili su se znanjem židovskih pismoznanaca, ali im ovi nisu pokazali put do Isusa, jer po njihovu uvjerenju u tom djetetu ne može biti Krist. No mudraci se nisu dali obeshrabriti takvim stavom židovskih pismoznanaca, već su pošli na osobni rizik dalje sami, a taj rizik im se na kraju isplatio. Našli su Krista i poklonili mu se.

Hoće li moderni tražitelji danas moći u Crkvi prepoznati Boga, ovisi o tome koliko je Bog u njoj prisutan kao misterij, otajstvo, koje se nikad ne spoznaje razumom već se dotiče vjerom? Danas kad je kršćanstvo, zahvaljujući pretjeranom racionalizmu u teologiji, često degradirano na razinu pukog svjetonazora, istinski tražitelji sve teže u Crkvi nalaze put do cilja. Mora se priznati da u kršćanskoj teologiji sve više raste znanje o nebitnom ili barem manje važnom, a zanemaruje se bitno, vjersko iskustvo u susretu s misterijem. Zato papa u miru Benedikt XVI. podsjeća kako „je samo Crkva koja moli otvorena. Samo ona živi i poziva ljude, ona daruje zajedništvo i prostor tišine istodobno“ (Bog je s nama. Euharistija: središte života, str. 95).


Autor:  Fra Ivan Dugandžić

907 total views, 4 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: