Rat za duše naše djece

Baš je slatko to malo čudovište, čut ćete komentare kad dijete dobije neku figuru Transformera, strašnog zmaja ili nešto tomu slično.

Tako je i s vanjskim izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure, šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi.

Kakve su to knjige o vampirima koje mladi gutaju? Kakve one poruke prenose? Čudni likovi niču iz mračnih strana nečije inspiracije i truju nerazvijene umove adolescenata i upućuju na ponašanja koja jednostavno nisu ovozemna niti prikladna za masovnu uporabu. Otkuda ta potreba za okultnim i mračnim u današnjim generacijama? Jesu li ih oni sami tražili ili su im nametnuti novim trendovima i novim pokretima?! Prati li itko što je novo na tržištu i što će se još izopačiti i pretvoriti u poželjno. Da stvar bude gora, snimljeni su i filmovi o tim ‘vampirskim dnevnicima’ i glumci koji su glumili te onozemne likove su stekli golemu popularnost kao da je riječ o umjetnosti i stvarno nečemu dobrom. Ovime se slabi instinktivna odbojnost djece prema svemu što je uistinu zastrašujuće. Razum i stvarno znanje postaju suvišni, ismijavaju se, dok se čudesne, magijske zgode umnažaju.

Scene viđene u filmu

I kad vidimo pod kakvim slovima, zvukovima, prizorima i utjecajima mladi odrastaju onda se zaista nemamo što čuditi ovakvim vidovima ponašanja. Idoli koji im se nameću kao poželjni ne nude ništa dobro, ništa svijetlo ili u boji, nego naprotiv, mračno, zlo i odbijajuće. I oni to upijaju, ne što bi htjeli, ne svjesno, nego zato što to svi čitaju, gledaju, slušaju. To je ‘in’ i to tako treba. A kad ih to ‘in’ potpuno otuđi od njih samih i unese nemire u njihove snove i postojanje, onda se ne stignu zapitati o čemu se radi, jer više ne znaju suvislo razmišljati – nego ti likovi razmišljaju umjesto njih. Njihovi nastupi agresivnosti samo su odglumljena scena viđena u filmu, oponašanje nečega za što im rijetko tko govori da nije dobro i da bi se trebali ostaviti takvih sadržaja. Baš je slatko to malo čudovište, čut ćete komentare kad dijete dobije neku figuru Transformera, strašnog zmaja ili nešto tomu slično. Tako je i s vanjskim izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure (s jedne strane je glava potpuno izbrijana, s druge imaju višak kose), šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi… Tetoviraju se gdje stignu i time se hvale, pogotovu kad reklamiraju umjetnika za tetovažu čije usluge nisu nimalo male, financijski gledano. I otkud tinejdžerima novci za takve ispade? Pogledat ćemo u roditelje, a u koga drugoga?! Još je gore ako su i roditelji poklonici tetoviranja koji svoje mišice oslikavaju čudnim, često oprečnim simbolima, što je danas sve češ­ća pojava. Što dijete pred sobom vidi, to dijete usvaja i kopira kao nešto dobro jer dolazi od roditelja, glavnog autoriteta svoga malog svijeta.

Okultno kod Harryja Potera

Je li to neki čudni lik iz Gospodara prstena stigao i na naše tlo i zaveo mozgove mladih ili se Harry Potter udružio sa svojom elitom i sije strah i mržnju prema svima koji mu se suprotstave i ne ispune njegove želje. On je ismijavao ružnog dječaka, ponižavao drugoga zbog debljine. Sve je mogao, jer je on glavni lik jedne čudno postavljene priče o malom čarobnjaku. Sama riječ čarobnjak upućuje na oprez i izaziva sumnju. A mnoštvo današnjih generacija je odraslo gutajući riječi i poteze ovog malog čarobnjaka koji je i sam odrastao i smišlja, vjerojatno, u glavi svoje autorice, neke nove zaplete i nelogičnosti.

Sve te pojave odaju magijske utjecaje, proširene putem gore spomenutih romana i tako je nastala ‘novopoganska mašta’ kako ju Michael D. O’Brien naziva. On posebno ističe knjige o Potteru i njihovu utjecaju na mlade, koje su ove knjige potaknule na istraživanje okultnoga, na magiju. Potrebno je jako paziti na simbole koji se nude i koji upozoravaju i potiču na oprez. Djecu stoga valja mudro usmjeravati kad je riječ o utjecajima i simbolima koje upijaju kroz filmove, knjige i druge oblike kulturnih medija. To ne smije ovisiti o slobodnom vremenu roditelja ili njihovoj dobroj volji, to je njihova dužnost! Naravno da nije lako biti roditelj i očuvati svoju obitelj, kad su čak i krš­ćanski kritičari preporučivali knjige i filmove o Potteru te i sami bili zaslijepljeni ovim novim vidom književnosti koji ih je doveo do gubitka objektivnog rasuđivanja. Da bi se nekako oboružali i ispravno rasuđivali, roditelji trebaju dodatnu izobrazbu. Zašto su djeca postala problem i preopterećenje u geopolitičkim računicama, pita se O’Brien. Dobro bi bilo pročitati njegovu knjigu Rat za duše naše djece.

O’Brien upozorava da moramo biti budni i shvatiti da je jedna od najzlokobnijih stvari u našem vremenu udaljavanje autentične kulture iz života ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumerizma koja godi osjetilima ljudi. Mediji šire te nove ideje i uglavnom ih mi nesvjesno upijamo jer smo prijemčivi. Sve nam se to lijepo upakira i mi nasjedamo. Postajemo ljudi-predmeti koji samo konzumiraju ili bivaju konzumirani. Ovo je jedna duboka uvreda čovjeku, ali i našem Stvoritelju, ističe O’Brien. Stoga moramo stalno ispitivati svoju dušu i savjest razlučujući što nam iz svijeta doista koristi, a što šteti.

prof. dr. sc. Snježana Šušnjara, Svijetlo riječi

Više o knjizi:

 2,280 total views,  36 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.