Aktualno

Potresi i druge nepogode vrijeme je da tražimo više Boga to je znak da se vratimo Gospodinu!

Minulo je i božićno vrijeme. U jednoj župi tijekom božićnog vremena jedan je mladi kapelan, vidno razočaran, u oglasima na kraju mise rekao: „Ovo je poganska župa“.

Vrijeme je da narod više traži Boga u svoj život i da se vrate na pravi put na kojih ih Gospodin i danas poziva, da više mole i da se oslanjanju na njega, da se pokaju za svoje grijehe. Tako će onda prestati nepogode i razni potresi koje se događaju te zaštiti i čuvat svoj narod od toga svega. Bog poziva da dođeš k njemu.

U što i u koga se mladi kapelan tako razočarao nije mi poznato. Ali, iako taj njegov izričaj zvuči poprilično grubo, vjerojatno u njemu ima barem djelić istine. Nemoguće je da bi mlad svećenik „ispalio“ vjernicima tu bolnu rečenicu. Ne ulazim u to je li to mudro rečeno ili nije. Tu prosudbu ostavljam mladom, nadobudnom i razočaranom svećeniku. Kada su mi prenijeli tu misao kapelana, sjetio sam se starozavjetnih proroka koji su vikali na izabrani narod i tražili da se obuku u kostrijet, da čine pokoru i mole. No, na takve se proroke pretežno gledalo s rezervom. Prorok Jona ipak je uspio „prodrmati savjesti“ Ninivljana, koji su, da grad ne propadne, počeli činiti pokoru.

Jona u Ninivi

„Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: ‘Ustani’, reče mu, ‘idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći’. Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: ‘Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena’. Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: ‘Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?’ Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.“

Jona 3,1-10

Niniva u Bibliji

Većina biblijskih mjesta koja spominju Ninivu odnose se na razdoblje kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvješće iz Knjige postanka, koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce taj je grad uvijek sjedište najvećeg neprijatelja kraljevastava Jude i Izraela, a proroci spominju njezin pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja Knjige Jonine pa se stoga u tome mjestu i nalazi svetište ovoga proroka.

Jona se boji ići u Ninivu

Jona je bio prorok koji je dobio od Boga zapovijed da ide u Ninivu, ali Jona nije želio u Ninivu i bježao je brodom u Tarsis. Bog je podigao veliku oluju i mornari su po Joninoj zapovjedi bacili Jonu u more te je Jona mislio da se time oslobodio zadatka. Bog je poslao ribu koja je progutala Jonu i držala ga u svome tijelu 3 dana i 3 noći. Jona je u ribi tražio oprost. Bog mu je oprostio i zapovjedio ribi da ga izbaci na kopno. Nakon što ga je riba izbacila, Jona je krenuo u Ninivu i propovijedao. Ninivljanima je rečeno da su toliko zlobni da će Bog uništiti taj grad za 40 dana, a ta je vijest doprla do kralja Ninive. On je razderao svoje haljine i pokajao se, a pokajalo se i 120.000 stanovnika Ninive. Bog im je oprostio i nije uništio grad.

Jona nakon duge nutarnje borbe prihvaća prorokovati u Ninivi

No, Jona ipak, nakon duge borbe, posluša Božju zapovijed i viče ono što ne miluje ničije uši. Niniva – kraljevski grad, velik tri dana hoda, bit će razoren! Grad je to koji je oličenje moći ovoga svijeta. Tko bi se mogao nadati onome što su učinili njegovi stanovnici – povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se u kostrijet. Glas je dopro i do kralja. On čini isto – ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Mi činimo isto. Činimo kao da smo čuli: „Još 40 dana i sve će biti razoreno!“ Na Pepelnicu smo ustali s prijestolja, skinuli plašt sa sebe, odjenuli se u kostrijet i sjeli u pepeo. Slušali smo: sjeti se čovječe da si prah… Dakle, prizovi u pamet: potreban si Boga.

Nedostatak vrsnih pastira i proroka u našemu vremenu

Izuzetno teško vrijeme. Jedni plaču, drugi ne mogu spavati, trećima se poremetio tlak, četvrti su stalno u kući. I tako bi se mogla nabrajati razna ponašanja ljudi koji žive s dva straha – strahom od virusa korone i strahom od potresa. Jutros sam izlazio iz stana i ugledao susjedu pokraj lifta. Pitam je: Kako ste? A ona odgovori: Jako se bojim. Čega? Ma potresa. Kažem joj: Neće više biti snažnog potresa. Gledala me u čudu. To je Hrvatska! Ljudi prestrašeni, tužni zbog ruševina, boje se budućnosti. Hrvatskom narodu u ovome vremenu trebaju jaki proroci, duhovno jaki propovjednici. Trebaju mu molitelji. Treba nam krunica u ruci kao u ratnim prilikama. Trebaju nam pokornička bogoslužja koja pozivaju na promjenu života. Cjelokupno kao narod trebamo spustiti „loptu na zemlju“ i priznati: „Nismo mi izabrani katolički narod u Europi“. Mnogo je toga, u moralnom smislu riječi, u hrvatskom katoličkom puku „otišlo na kvasinu“. Niniva je bila oličenje moći ondašnjega svijeta. Zagreb je oličenje metropole, glavnoga grada u Hrvatskoj. Ali i oličenje svega zla, koje medijski djelatnici bacaju preko medija kao perje koje više nitko ne može pokupiti. Po Božjem naumu metropola bi morala biti oličenje poštenja, uzor ostalim gradovima i županijama baš u svemu. Kapelan s početka kolumne vjerojatno bi na Jelačić placu, da mu dopuste, javno i glasno „ispalio“: Ovo je poganski grad, Babilon ili Niniva. Kakve bi reakcije bile samo dragi Bog zna. On sigurno ne bi dobro prošao, jer bi mu svašta natovarili na leđa. Čak i ono što nikad nije ni pomislio. Rekli bi mu da je radikalan, kako jedan župnik kaže za svoje odrasle ministrante. Ne bi ga oprala ni mutna Sava, a ni Jadransko more. Prizovimo u pamet da nam je potreban Bog. Posebno treba moliti za obitelji i psovače, koji truju hrvatski društveno-duhovni prostor.

Duhovna izgradnja katoličkog puka

Ne živimo od prošlosti, od mitova, od uspomena kako je nekada bilo. Krenimo izgrađivati sebe. Nema proroka koji viču poput Jone ulicama Zagreba, gradovima i selima Banovine. Gdje će i vikati, kada je porušen i izvan „pogona“ stavljen velik broj crkava u domovini. Neki su se klerici javno zapitali: „Što nam Bog poručuje?“ Ništa se ne događa bez Božje volje i njegova znanja. Sve ima svoje zašto i svoju poruku. Hrvatima su potrebni pojedinačno vlastito izgrađivanje savjesti i duhovna izgradnja. Osim snažnog i složnog pomaganja dobrotom stradalima u potresu, nužno je unijeti vrednote – poštenje, moralno zdravlje pojedinaca i obitelji. Žurno ozdravljanje naše društvene svijesti, odnosa prema vjeri, Bogu, domovini, bratoljublju. Često živimo kao Ninivljani, ne bojeći se Božje pravde ili kao da Bog uopće ne postoji. I da nam ne treba više osobne duhovne izgradnje.

Molitva za obitelj

Gospodine Isuse, zahvaljujem ti na svakom članu svoje obitelji.

Vjerujem da je svaki od njih tvoj poseban dar za mene i poziv da ih nastojim usrećiti.

Svoju si ljubljenu djecu podario meni da budu moja djeca, moji ukućani.

Oprosti mi što toliko puta nisam s njima postupao(la) kao s tvojom djecom.

Oprosti svakome od nas grijehe koje smo počinili jedni protiv drugih, protiv tebe.

Gospodine, predajem ti sve obiteljske probleme i molim te da nam dadneš mudrosti i snage da ispravimo sve što je sebično,

što nije u ljubavi, što je krivo i neispravno u našoj obitelji, sve što nije po tvojoj volji i što razara našu obiteljsku ljubav i sreću.

(Ovdje se mogu staviti posebne nakane odgovarajuće obiteljskoj situaciji:

– razdijeljenost u obitelji, tjelesna ili duhovna,

– nedostatak ljubavi i razumijevanja,

– neplodnost ili spontani pobačaji,

– tvrdoglavost ili neposlušnost djece,

– kad djeca ne mogu naći bračnog druga,

– loše navike članova obitelji (alkoholizam, droga, pušenje…),

– nezaposlenost i siromaštvo,

– bračna nevjera, opasnost od rastave, razoren brak…,

– bezbožnost i nedostatak molitve i života po vjeri,

– nedostatak zdrava poštovanja i međusobna neodgovornost,

– loši međususjedski odnosi,

– nepoštivanje zakona

– i svaka druga nakana…)

Molitva za obraćenje psovača

Dođi, Gospodine Isuse, dođi u moj život, uđi u moje obiteljske probleme. Okruži svakog člana moje (ove) obitelji svojim anđelima, zaštiti nas od napasti svakog zla, čuvaj nas od svake opasnosti i stradanja. Pošalji svoga Duha u izobilju da bi svaki član obitelji bio obnovljen na tvoju sliku. Neka mir Duha Svetoga ispuni ovu kuću i ostane s nama sada i uvijeke. Vjerujem Riječi tvojoj, Gospodine: „Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i tvoj dom!“ (Dj 16,31) Svemogući vječni i milosrdni Bože, hvala ti na tvome Sinu Isusu Kristu, koji je došao k nama i podnio gorku muku za naše spasenje. On je za sve nas umro i uskrsnuo da bismo svi vječno živjeli. Po moćnom zagovoru naše nebeske Majke – Kraljice Mira – molimo te za obraćenje svih psovača koji te teško vrijeđaju i tako svojim grijesima donose prokletstvo sebi i svome narodu. Ponizno te molimo, rasvijetli ih snagom svoga Duha da spoznaju svoj grijeh i da ne traže ispriku nego se iskreno pokaju i od tebe oproštenje potraže. Daruj im milost da tebe, svoga Boga, dožive kao ljubav i da se snagom tvoje milosti i svim svojim silama bore protiv đavolskoga govora, bogopsovke. Srce Isusovo, obrati i spasi sve psovače. Duše Boga živoga, dođi u vatri svoje ljubavi, u sili svoje prisutnosti, i mojemu narodu podari mir i radost, sreću i spas! Neka tako bude = amen.


Autor: Rastimo u vjeri/ Izvor: fra Petar Ljubičić; Book.hr

(Visited 27 times, 1 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
SMS-propovjednik pater Luka Rađa unatoč invalidskim kolicima djeluje više nego…