Profesor Davor Pavuna

POGLED U BLISKU BUDUĆNOST (2022+) SA ZNANSTVENIKOM DAVOROM PAVUNOM – VIDEO

Umjesto uvoda
Gleb Jonathana Livingstona priča je o svakom tko se osjeća drugačijim od „galebova“ iz svog jata, tko želi letjeti više, doživjeti i spoznati više.


Tko se, u pokušaju uklapanja među ostale galebove, zbog svojih težnji i različitosti odvaja i nastavlja vježbati u samoći sve dok nakon perioda lutanja, traganja i preispitivanja napokon ne nailazi na galebove koji misle isto kao on, koji dijele njegove snove, a naročito ljubav prema visinama.

Priča Richarda Bacha poučna je priča o traganju za idealima i činjenici da snagom volje, željom za učenjem i vremenom provedenim u vježbanju možemo doseći nevjerojatne sposobnosti, letjeti više, doživjeti i spoznati više.

U svakom od nas živi jedan Jonathan Livingston

U svakom od nas postoji jedan galeb Jonathan Livingston, koji samo čeka da mu dozvolimo da raširi krila i da se vine u visine, u potragu za slobodom. Samo, mali je broj onih koji to zaista i učine.

I što nam više treba za sretan i smislen život?

Priče poput Galeba Jonathana Livingstona potrebno je čitati između redova. No, svaki putnik na stazi života već ionako zna da mora čitati ne samo između redova, nego i iznad njih, kao i sa strane.

*********************

Jedan od tih putnika je i naš sugovornik, profesor dr. Davor Pavuna.

P: Možemo li se izdići iz neznanja? Možemo li biti slobodni? Možemo li naučiti letjeti?

O: Ta priča odlično opisuje izazove iz mog života. I odgovor je uvijek DA.

P: Smatrate li imenovanje u tim recenzenata američkog Ministarstva energetike krunom svoje znanstvene karijere?

O: To nije kruna moje karijere, ali mi je drago što sam bio izabran jer su Amerikanci time pokazali da dobro poznaju moj znanstveni rad. Za imenovanje sam saznao u Zagrebu, direktno su me nazvali na mobitel iz Ministarstva energetike iz Washingtona. Bio je to blagi šok jer to nisam očekivao, iako sam ranije već surađivao s američkim, kanadskim i europskim zakladama. Prvo su mi rekli kada trebam doletjeti u Ameriku, a kasnije su me obavijestili o detaljima, no ne smijemo spominjati ostala imena ni detalje projekata.

Naime, godinama sustavno surađujem i sa brojnim institucijama u Americi, tako da me kolege znanstvenici dobro poznaju. Postavio sam jedan vrlo avangardan projekt u supravodljivim materijalima, a zatim sam sa svojim timom izgradio novi uređaj za tanke filmove na Synchrotronu u Wisconsinu. Prvih godina nismo dobiti željene rezultate, ali smo ipak uspjeli i danas vrhunski laboratoriji koriste tu novu metodu, što mi je dalo visoku kredibilnost jer svi cijene kuražnost.

P: Što mislite o politici kao umijeću mogućeg?

O: Tu bi se složio sa dobrim starim Einsteinom: Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.

P: Iako živite u Švicarskoj, puno putujete i poznajete situaciju u Americi i u ostatku svijeta. Je li po vašim saznanjima hrvatska vlada svjesna nadolazećih izazova?

O: Hrvatska vlada je svakim danom sve svjesnija kompleksnosti krize, no uobičajeni ekonomski recepti nisu dostatni jer se radi o kaosu cijelog ekonomsko-financijskog sustava. Nitko nema sve podatke niti zna gdje je trenutno najslabija karika koja će puknuti i za sobom povući gubitke, osobito radnih mjesta. To je poput vatrene oluje u kojoj nitko ne kontrolira smjer vjetra i neprestano vam se pojavljuju neočekivana nova žarišta. Zato trebamo najnovije uvide i iz znanosti i vođe novog mentalnog sklopa. Oni postoje, ali ih treba prepoznati.

P: Što bi po vašem mišljenju trebalo učiniti?

O: Svjetski bankarsko-financijski sustav već je dugo korumpiran. Nikomu od legaliziranih velelopova nije pala ni vlas s glave. Opseg financijske krize je oko tisuću puta veći nego “klasičan” novčarski sustav. Želio bih se nadati da će duboka kriza zaobići Hrvatsku, no bolje se pripremiti za sve izazove. Zajedno djelovanje domaćih i inozemnih Hrvata i redovna komunikacija svih socijalnih partnera je nužna, kao i suradnja medija, Crkve i Sabora. Treba izabrati i najsposobnije vođe. Čuvanje zaposlenja i socijalnog mira, te energetska neovisnost, prioritet je svake nacije. Nadam se da ćemo biti mudriji i doživjeti pozitivniju, “zelenu” civilizaciju.

P: Je li Hrvatska društvo znanja?

O: Zasad još ne. Dok nemamo barem 1,5 posto inženjera i znanstvenika u naciji, ne možemo očekivati prosperitet. Ostatak mentaliteta iz boljševizma i niska svijest nacije vide se upravo u tome. Poznavanje matematike i fizike je temelj svakom gospodarskom napretku jer tu naučite najvažnije arhetipske modele razmišljanja i modeliranja dinamične energije u prostoru, a onda ste u stanju rješavati mnoge kompleksne probleme. Hrvatska ima tisuće kreativaca i u mnogim područjima smo izvrsni, primjerice u sportu ili glazbi, naše klape me uvijek oduševe. No ako uspijemo sačuvati ekološku čistoću zemlje, mnogi će znalci doći živjeti u Hrvatsku pa ćemo uz pomoć internetskog povezivanja stvoriti granule društva znanja, koje će biti povezano s najboljim svjetskim centrima. Živjeti od petrokemije, poluprerađivačke industrije ili kapricioznog turizma nije optimalna strategija.

P: Usavršavali ste se po cijelom svijetu, od Australije i Francuske do Koreje i Indije. Koliko vas je obogatilo to inozemno iskustvo?

O: Mi u švicarskom sustavu ETH, kojemu su pripadali i naši nobelovci Ružička i Prelog, surađujemo s elitnim institucijama poput Ecole Normale ili CNRS u Francuskoj, Max Planck u Njemačkoj, Weizmann u Izraelu i vodećim centrima u Americi, Japanu i Indiji. Vodio sam i švicarsku delegaciju u Tajvan i u Kinu. U svakoj od tih zemalja i institucija poznajem brojne izuzetne prirodoznanstvenike, a posvuda nađete i briljantne Hrvate. Iznenadilo me da svih tih godina putovanja po svijetu nisam vidio da nacionalizam opada kako sam učio u školi, naprotiv raste. Štoviše, većina nacija patriotskija je i više ističe svoje nacionalne osjećaje nego mi Hrvati. Dovoljno je pogledati inauguraciju predsjednika, primjerice u Americi. Zato mi moramo ponovo probuditi samopoštovanje i kreativnost i shvatiti da možemo biti gospodarski vrlo uspješni.

P: Zašto ste za doktorat izabrali baš Englesku, gdje ste stigli s gitarom i kovčegom?

O: Moji profesori su me upoznali s izvrsnim strancima, a Englezi su mi se dopali jer cijene eksperimente. Ja sam pragmatičan eksperimentni fizičar i sve teorije volim osobno provjeriti u laboratoriju i u životu. Dobio sam poziv mentora Sydneyja Dugdalea iz Leedsa, koji je tada predsjedavao Znanstvenom zakladom u Londonu. On me je povezao s najboljim znanstvenicima. Ubrzo sam razvio nove uređaje za ultrabrzo kaljenje neuređenih materijala, koje su kupili laboratoriji iz Cambridgea, Sydneyja, Bombaja, Pariza i drugih gradova, a zatim smo napravili i “start-up” tvrtku i s 30 godina sam držao predavanja po svijetu. Profesor Jan Evetts iz Cambridgea bio je predsjednik žirija mog doktorata i pozvao me u Cambridge gdje je nobelovac Nevill Mott bio zainteresiran za neke moje eksperimente. Dobio sam i poziv Davida Turnbulla na Harvard, ali budući da mi je otac bio jako bolestan, radije sam tada 1983. preselio u CNRS u Grenoble.

P: Kako ste postali voditelj grupe za supravodljivost na EPFL-u Lausannei?

O: Makroskopski kvantni fenomeni poput supravodljivosti oduvijek su me fascinirali, a kad sam 1986. prešao u Laboratorij za optoelektroniku na EPFL-u baš je bila otkrivena visokotemperaturna supravodljivost u bakarnim oksidima, pa su meni povjerili taj izazov. Godinama sam predavao supravodljivost i 1992. s Michelom Cyrotom objavio sam uspješan udžbenik o supravodljivosti na engleskom jeziku. Zatim sam s kolegom Laszlom Forroom pokrenuo i redovnu konferenciju o biofizici u Cavtatu, “From Solid State to BioPhysics”. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Institut Ruđer Bošković puno su nam pomogli. Predsjedavam i doktorskim studijem fizike materije i biofizike cijele zapadne Švicarske. Dakle, nisam talentiraniji od mojih kolega, nego sam posložio svoje predispozicije, znanja, kontakte i metafizička iskustva planetarnih kultura, zadržavši iskrenost u univerzalnoj viziji koju želim svima na Zemlji.

P: Osim znanja i talenta, što je najvažnije u znanstvenoj karijeri?

O: Poštenje, karakter, ustrajnost. Važno je biti čestit, znalac u svom području i naučiti sa svima komunicirati. Život nije ništa drugo nego podsvjesna manifestacija iskrenih vizija iz dubine osobe. Zato treba što ranije uočiti svoje istinske predispozicije jer svatko je unikatan, a zatim samouvjereno i uporno nastaviti usavršavanje. Bitno je biti iskren sa sobom, a korisno je proći izazov zahtjevnih institucija u inozemstvu jer tu se otvara ličnost, a naučite savladati neizbježne “nepravde”.

P: Osim sviranja gitare, imate li još neke hobije i interese van znanosti?

O: Prije sam trčao sam maratone, a danas plivam ili trčim tri puta tjedno. Vikendom skijam i bar jednom mjesečno sviram u grupi Tsha-Coo. Ne gledam TV, ne idem u kino, ili na zabave. Volim znanstvene izazove pa mi ne pada teško.

P: Koje ste životne mudrosti naučili u svijetu?

O: Većina ljudi po svijetu su čestiti i pozitivni, suprotno dojmu koji ostavljaju mediji. Bitno je biti onaj koji jesi, naučiti voljeti i sebe i druge te svoj poziv. Važno je razlučiti stvarne potrebe od želja i družiti se sa čestitima. Život jest karakter osobe u akciji i važno je biti pošten, profesionalan, točan. Neuspjesi su neminovni, svi ih imamo i oni nas ojačaju, ali ne smijemo gubiti viziju ni samopouzdanje. Treba stremiti najvećim dostignućima, a ne zadovoljavati se osrednjošću. Treba paziti na higijenu svih odnosa i veza jer svaka iluzija penalizira život i karijeru. Mi smo i redatelji i glumci u drami svog života.

P: Izlazimo iz ere nafte i tražimo viziju ekološki prihvatljivih materijala i nove energetike?

O: Naravno. Vodeće ekonomije dale su jasan znak da razvijemo nove pristupe energiji, a rezultate očekujemo poslije 2021. godine. No, za uspješna rješenja trebat će promijeniti mentalitet i svijest ljudi, a za to je potrebna politička volja. Naime, Zemlja je zagađeni zoološki vrt kojim dominiraju sive tehnologije – nafta, automobili, oružje i kemijska zagađenja i u njemu se tzv. tehnologijama straha manipulira ljudima, što se vidi po medijima i internetu.

P : Od 2022+ svijet više neće izgledati ovako, jer dok će se energetika nacionalnih mreža i kontinenata mijenjati relativno sporo, informacije i informacijske korelacije bit će tako brojne i guste da će nam trebati specijalni, pametni filtri za obranu od bezbrojnih informacija?

O : Da. I svima će trebati bitno bolje osobne zaporke za pametne telefone te razne računalne igračke pa svi koji znaju primijeniti naprednu matematiku imaju već sad vrlo zabavne izazove. No planetarno će nas biti oko osam milijardi – više od pet u jugoistočnoj Aziji. To predstavlja gotovo nepremostiv izazov organizaciji i preživljavanju tih zemalja (bez izvanjske pomoći), jer nedostatak vode mogao bi postati drastičan i može dovesti do katastrofalnih sukoba.

P: Hrana bi mogla biti bitno drukčija, a to znači i bolja i lošija što primarno ovisi o političkoj dinamici i ljudskoj svijesti?

O: Hvala na točnoj konstataciji. Osobno sam protiv GMO prehrane, a tko u nju vjeruje neka ozbiljno prouči posljedice. Pojednostavljeno, nije mudro petljati genetski modificirane entitete u okoliš stabilnih entiteta koji postoje milijunima godina. To je kao neprimjeren novi program u stabilnom starom računalu. Moramo shvatiti da prirodna hrana ima skalu dugovječnosti pa zato uvijek zahtijevam: ne dirajte mi atome, stanice ni genetski kod! Prema tomu, ne dirajmo te strukture koje su ipak milijunima godina verificirane, provjerene i stabilne, jer ako to izgubimo ili nepovratno (neznanjem) perturbiramo onda smo vjerojatno izgubili planetarni život.

Prirodna hrana je skupa, ali i postindustrijsko društvo jest skupo društvo i nemojmo misliti da itko planira ostvariti uistinu potpunu klasičnu zaposlenost. Još prije pedeset godina planirali smo društvo robotike i automatizacije. To je vrijeme stiglo neovisno o skandaloznom neznanju i nesposobnosti tzv. političkih partitokrata. U postindustrijskim društvima više neće biti standardne radničke zaposlenosti, jer više ni nema radno intenzivnih industrijskih poslova. U tom će pogledu Hrvatska i EU sve više sličiti npr. na Kaliforniju gdje ima dvadesetak milijuna pučana, a visokokvalificirani inženjeri znalci tek su manjina koja kreira brojne proizvode za mlade širom planeta i koji se uglavnom jeftino proizvode u Kini i u jugoistočnoj Aziji. I tu će svakako biti promjena, no u prvoj aproksimaciji, još barem jednu generaciju, Zapad će kreativno dizajnirati, a Azija proizvoditi razne proizvode. Trend će svakako pomalo evoluirati u drugom dijelu ovog stoljeća.

P : Vrlo ste aktivni u vrhunskoj znanosti širom svijeta, pa imate odlične uvide u postkvantnu znanost, nove strateške tehnologije i bitne trendove ovog stoljeća te poneku viziju cijelog trećeg milenija?

O: Jasno je da nisu svi trendovi pozitivni, ali ako mi svjesni znalci odlučimo sustavno djelovati, Hrvatska, Europska unija pa i cijeli planet mogu (p)ostati naš životni raj. Stoga pogledajmo zajedno neke naše opcije.

Brojni uvidi naše cjelokupne postkvantne znanosti ukazuju na odumiranje redukcionističkog materijalizma koji je još donedavno dominirao nad obrazovanjem i znanošću. Vidljiva materija nije ni tvrda ni realna u nekom objektivnom, izvanjskom prostoru i vremenu. Svemir, baš kao i čovjeka i svaki entitet, danas promatramo kao dinamičku manifestaciju kodiranog plesa energije. U multidimenzionalnom univerzumu (multiverse) sve je ‘ples energije’ – dinamičke energetske raspodjele po preciznom Zakonu prirode. Dakle, svatko od nas i svaki entitet jest kompleksna energetska podraspodjela, a izvanjske dinamičke energetske raspodjele (okoliš) percipiramo kao našu realnost. Pritom, primjereno stanju svijesti naših osobnih detektora (duha, uma, očiju, stanica, opipa…), svatko sam izabire (uglavnom iz podsvijesti – karaktera) i projicira svoju osobnu budućnost, tj. kreira svoj poduniverzum.

Prihvatiti taj novi postkvantni način rezoniranja već je dostatan izazov za većinu čitatelja. Zato naglašavam: mi osviješteni smo režiseri i glumci, svatko svoje osobne projekcije-drame. Pritom nam je svima u praksi nametnuta tzv. kolektivna hipnoza, takozvana objektivna realnost, zapravo medijski-obrazovno stvoren tobožnji istiniti konsenzus o izvanjskom svijetu. To je ta predorvelovska realnost koju vladajuće manjine koriste u manipulaciji masa u profitima konzumerizma.

Iako to zvuči drastično, zapravo je već javna tajna i nije teorija zavjere nego naprosto dinamika civilizacije Zapada što mi svakodnevno potvrđuju moji bivši studenti koji rade za bankaroide i ključne centre moći i financija. Pritom mi jesmo suverena bića svijesti i trebamo preuzeti odgovornost svatko za svoju (ne)svjesno kreiranu osobnu realnost te za budućnost našeg planeta.

P: U paraleli s našom osobno induciranom pozitivnom realnošću stare redukcionističke ideje i posljedično negativna praksa (npr. energetsko i globalno zagađivanje) mogu i dalje medijski dominirati nad kolektivnom društvenom sviješću i različitim političko-normativnim sustavima ove loše, nazovi civilizacije, al’ svejedno postoje bolje kooperativne opcije! O tomu takozvani mediji i šira javnost ne zna gotovo ništa?

O: Tko više leti, dalje vidi. Osobna dimenzija percepcije je u svijesti svake osobe. Kako rekosmo, mi u sebi projiciramo takozvanu budućnost ili preciznije buduću prošlost, a naša takozvana budućnost je zapravo projekcija našeg odabira i to je dobro poznato ako ozbiljno zaronite u dubinu poruke suvremene postkvantne fizike. Posljedično, mi smo kreatori, režiseri i glumci, svatko u svojoj osobnoj realnosti. Kad to shvatimo, onda počnemo drukčije gledati život tj. sve ovo oko sebe i nadasve u sebi!

Pritom shvatimo da je većina konzumatorskih humanoida takozvane civilizacije sustavno medijski hipnotizirana. Ta ljudska civilizacijska stvarnost je totalni medijski nonsens – kolektivna hipnoza masa. Tko to ne vidi, nek’ odleti malo u Ameriku i pogleda kako se svakodnevno manipulira masom na televiziji, naprimjer u baru u vrijeme ručka. Ako sumnjate u to, pa uživajte u krizi, potražite krivce i naći ćete ih. Moji studenti to razumiju. Jer, to zaista nije teorija zavjere – sad su to već svakodnevne činjenice. Eto, zato u ovom trećem mileniju više ne gledam televiziju niti čitam tiskovine, a itekako pazim i na okoliš i na SVAKU informaciju koju upijam i obrađujem u duhu!

Trenutno dominiraju tri glavne vrste kolektivne hipnoze o čijoj genezi bismo morali govoriti posebno… Prva je: Time is money – vrijeme je novac. Možete reći da novac (ni)je sve, ali formula vrijeme je novac je itekako potentna profitna igra. Jer, u psihičkom vremenu vi ugovorno zarađujete novac. Taj pristup je ishodišno proizašao iz poslovodnog, financijskog Cityja u Londonu i to je njihova mantra biznis profita, dio suptilne hipnoze društva strahom, a to su proširili na Ameriku i svijet.

Pritom znamo da svemir ima svega dovoljno i SAVRŠENO funkcionira dinamičkim RASPODJELAMA te nedvojbeno ima uvijek dovoljno energije, ako je mudro raspodijelimo… Zato, neka svatko razmisli sam za sebe i shvatit će tu medijsko-hipnotičku igru bankaroida-financijera i kolektivnu hipnozu puka. Eto, to je to sadašnje predorvelovsko stanje društva 2022+!

P: Ova sadašnja globalna predorvelovska dominacija imperijalizma bankaroida koji iz centara moći kompjutorski koreliraju dinamiku financija, a posljedično i politiku te (naizgled) ključne događaje, doživjet će fazni prijelaz to jest kolaps u sukobima ili u prirodnim kataklizmama raznog tipa: npr. geoklimatske promjene te eksponencijalne bioeliminacije životnih skupina?

O: Alternativno, naše će planetarno selo ipak evoluirati u bolju i harmoničniju planetarnu civilizaciju gdje će život svih entiteta biti bitan prioritet u razumnoj ekološkoj harmoniji. To je znanstveno moguće ostvariti. Sukladno uvodu kako bi čitatelji razumjeli neke od ključnih uvida i dalje ću upotrebljavati pojmove raspodjele energije, jer svaki entitet – i čovjek – jest ultrafino kodirana (programirana) energija. A posebno ću naglasiti ono operativno najbitnije – buduće trendove percepcije osobnog i kolektivnog uma i budući softver – drukčije kodiranje raspodjele informacija-energije. Naime, živimo revoluciju u shvaćanju dinamike umjetne inteligencije koja je ugrađena u razne raspodjele energije uključujući ljude, a to podrazumijeva i odgoj, obrazovanje, biomedicinu, nove strateške multidimenzionalne tehnologije i kompleksno ultrakorelirano društvo.

Ostaje i izazov želimo li i dalje držati novac u sadašnjim bankama koje nas uglavnom eksploatiraju ili smo u stanju postaviti alternativni sustav, npr. financijske zadruge koje služe informacijsko-socijalno koreliranoj zajednici, a ne profitno orijentiranim bankaroidima. Sustav mora dugoročno krenuti u socijalno harmoničnijem smjeru, baš kao raspodjela energije u prirodi, dakle u ekviparticiju ili društveno pozitivan sustav gdje svatko može participirati i akcijom i znanjem i financijski. U suprotnom bismo ostvarili drastičan debalans, orvelovsko društvo koje nije dugoročno održivo! Dakako, bit će i iskorištavanja u novim opcijama, ali tako je uvijek bilo i u povijesti. Naglašavam, bogate zemlje poput Švicarske itekako imaju razvijen sustav zaštite najsiromašnijih, jer svima pa i bogatašima ugodnije je živjeti u zemlji s kvalitetom od četiri zvjezdice negoli se svako malo naći u nekom paklu lokalnog siromaštva, kao što je slučaj u nekim drugim zemljama.

Uspijemo li zaustaviti genetičku manipulaciju sjemenja mogli bismo imati izvrsnu prehranu, pogotovo ako sačuvamo bitne osnovne resurse – zrak i vodu. To nije trivijalno, a poglavito pitka voda nam postaje važniji strateški resurs negoli nafta. Implikacije su očite, a čak i u Hrvatskoj još se treba izboriti da nam voda ostane nezagađena, dostupna ljudima i životu. Taj za život bitan rat za vodu je upravo u tijeku.

P: Medicina će svakako moći iskoristiti ‘magične’ matične stanice. Jednostavno ćemo uzgajati i usađivati brojne organe, a u stomatologiji je moguće postići i da izrastu novi zubi?

O: Da, mogućnosti su fascinantne. O genetičkom inženjeringu se mnogo piše, pa čitatelji znaju da je u principu moguća korekcija DNK, no sve posljedice zasad nisu jasne, mada biomedicinari imaju pozitivnu viziju. Ne smijemo zaboraviti ni informacijsko vibracijsku medicinu koja spaja nekoliko medicinskih tradicija, grubo govoreći – kako preprogramirati neku osobu i organizam. Ujedno, istraživanja pokazuju da je moguće i pomladiti organizam, no te su tehnologije zasad još u fazi ispitivanja. Životni vijek mogao bi se produžiti i na više od 150 godina što opet postavlja izazove za organizaciju društva u cjelini. Budući da neke zemlje i dalje nastavljaju s kloniranjem ljudi(!), iako je to u principu zakonski zabranjeno, nije moguće predvidjeti sve posljedice za budući život.

Uz prepoznavanje jezika i interaktivni pristup informacijama većina ljudi imat će pristup i globalnoj digitalnoj biblioteci – mreža znanja i podataka. Tu spada i minijaturizacija računala i pametnih telefona (računala u noktu ili u zubu!) do novog dizajna svakog (npr. vokalnog) sučelja korisnika te načina na koji institucije, škole i sveučilišta prezentiraju znanje. Mijenja se i cijela industrija zabave, televizija postupno odumire, a razni oblici osobne realnosti postaju paralelna vizija mladih. Poseban je izazov sučelje čovjek-robot-stroj na što konačni odgovori zasad ne postoje, ali moguće je čitanje misli, oka i impulsa mozga što vodi u nove opcije, neke manipulativne, a mnoge vrlo pozitivne i korisne.

Uz ultrabrze vlakove i supersonični zračni prijevoz, a postepeno sve više galaktičkih pokušaja i sve efikasnije automobile, bez vozača, vidjet ćemo sve moguće robote i nadasve bespilotne letjelice tzv. dronove. Ove potonje, vrlo male i efikasne mogu biti i dostavljači manjih paketa koje doslovno netko iz Kalifornije može isporučiti na vašu terasu na Jadranu. Već su pokrenute i tvrtke koje vide razvoj društva u tom smjeru.

Najizazovniji trend je mogućnost da sredinom stoljeća razvijemo robote ili hibridne entitete koji su programirani za specifične zadaće, ali su de facto inteligentniji od većine ljudi. Time se već podosta bave Hollywood i znanstvena fantastika, ali istinski izazovi jesu realni i tzv. umjetna inteligencija bit će superiornija prirodnoj iliti ljudskoj pa su opcije miroljubive koegzistencije (zasad) nejasne.

Sve te vizije zahtijevaju potrošnju energije i bolja buduća energetska rješenja za postnaftnu civilizaciju. Ključni je izazov da ovog trena još ni ne znamo sva moguća koncepcijska rješenja. Ali, mi znanstvenici smo se uputili u intenzivna istraživanja zelenih energenata budućnosti i zasigurno ćemo otkrivati još neke nove mogućnosti. Dakle, sigurno će biti iznenađenja i vjerujem kako će se to dogoditi u vremenu jedne generacije. Sad smo se napokon energetski osvijestili i ponovo proučavamo dubinu prirodne znanosti, razmatramo sve principe u kontekstu nove energetike (npr. Tesla-pristupe) i tražimo one koje smo možda zanemarili ranije (ili ih nismo ni uočili), jer smo uspavani mislili da možemo ugodno živjeti s naftom do kraja života. Konačno smo prihvatili činjenicu da će nas uskoro biti osam do deset milijardi i da ta činjenica mijenja cijelu tehnološku i energetsku percepciju visoko koreliranog svijeta današnjice. Dakle, moramo naučiti zaživjeti drukčije. A dodajmo tome i osobnu energetiku, jer mladi individualci žele biti relativno neovisni i tu će svakako biti novih prodora. Naime, u kolapsu sadašnjeg korumpiranog bankarsko-financijskog planetarnog sustava postupno izranja mnogo novih pozitivnih opcija. To je ta dobra vijest u krizi. Inače, Zemlja je u ovom stoljeću i pred globalnom geoklimatskom tranzicijom pa se mogu i moraju pronaći optimalna energetska rješenja. A brojni znanstveni projekti u energetici nikad ne propadaju već se prilagođuju novim životnim uvjetima i državnim zakonodavstvima.

P: Izronit će tehnologije koje ne možemo ni predvidjeti, a vjerojatno će biti bitne i šokantne?

O: Najbanalniji primjeri su svladavanje tehnologija putovanja na goleme svemirske udaljenosti (npr. multiverse ‘tuneliranjem’) ili službeni susret s pozitivnom, naprednijom izvanzemaljskom civilizacijom. Dakle, znanstvena fantastika ulazi u svakodnevni život, a dugoročno je nešto što se i stvarno događa!

P: Orwell ili harmonija?

O: Stvar izbora. Naznačene vizije jasno impliciraju moguću dominaciju Velikog brata i razne dobro poznate ružne orvelovske scenarije. No, osobno s brojnim znalcima djelujem da se ostvari bolja civilizacija i harmonizacija energetike, dnevnih resursa i općenite kvalitete života. Izazov je velik, ali zasad je još moguća bolja plemenita civilizacija, ako se svi aktiviramo i pozitivno povežemo u plemenitoj viziji koju sam skicirao.

P: Iako je naš planet trenutno vrlo loš ‘zoološki vrt’, sustavno manipuliran iz financijsko-političkih centara moći, od ekologije, hrane, financija, medija, tehnologije straha, ideologija, oružja… moguće je ostvariti bolju, plemenitiju i harmoničniju civilizaciju, a vjerojatno je to i nužno za život?

O: Ekonomska i svaka druga kriza zapravo je okrenula okidač nove nade, a to su kuražni znanstveni projekti te se pojavila nova vizija i želja da zajednički ipak zaživimo nešto bolje i lokalno i planetarno. Osobno sam uvjeren da ćemo primjerice u Hrvatskoj uspjeti sačuvati čistu zemlju i postupno umrežiti granule i centre izvrsnosti nacije (>3 % znalaca), jer zapravo ni nemamo drugog izbora! A svi znamo da su znanje, kreativnost i inženjering važan prioritet i nužnost te da je dostatno oko tri posto umreženih inženjera-znalaca za prosperitetno gospodarstvo. Odgajajmo mlade da smo mi ljudi integralni dio bioorganizma svijeta, dio bitne visokokorelirane biosfere te upoznajmo naše građane s drugim civilizacijskim uvidima u tom kontekstu – znanstvenim, sociološkim i medijskim. Kolektivna svijest ove nove bolje postkvantne paradigme koju sam ukratko skicirao govori da smo svi dio vitalne Zemljine ekosfere te da je nužno ne rasipati energiju na svim razinama.

Dakle, unatoč krizi ili možda baš zbog nje, nadam se da ćemo u budućnosti zaživjeti planetarno bolju civilizaciju i viziju primjerenu osviještenim ljudima ovog predivnog svemirskog broda, našeg planeta Zemlje i naše domovine Hrvatske.

P: Naši ljudi ne žele shvatiti da će se u ovom stoljeću događati dramatično veće i bitnije stvari negoli u prošlome?

O: Današnji političari su ljudi prošlog stoljeća. Ne razumiju ovo vrijeme. Potrebno nam je vizionarsko financiranje i poslovodstvo a to u Hrvatskoj trenutačno nije na djelu. I zato poručujem – ljudi, probudite se, slušajte prirodoznanstvenike, poglavito fizičare koji imaju uvid u ekonomiju, u svjetske trendove i u ono što se tehnološki već događa i ono što će se tek dogoditi. To pouzdano znam jer surađujem s mnogim vladama i svjetskim korporacijama.

Klika suvremenih bankaroida financijski nas je porobila propuštajući fizičke modele kroz računala. Umjesto da se koriste realnim vrijednostima kao što su energija, zlato ili količine za prodaju oni su napravili umjetne valute. Tako su napumpali svjetsku ekonomiju do petsto trilijuna, što je 500 tisuća milijardi eura i više, što dakako nije ni u kakvoj relaciji sa stvarnim vrijednostima postojeće ekonomije.

Poslovodstva si moraju postaviti ključno pitanje: što nam je cilj? Jer cilj je dosadašnje hipnoze, koju koriste financijski krugovi krilaticom vrijeme je novac, što brže optimizirati profit. Čovjek im pritom uopće nije važan iako nas je na planetu već sedam milijardi. Nije teško ustanoviti razliku između tog nazovimo ga poslovodnog zakona profita i realnih vrijednosti, dakle prirodnog zakona koji savršeno funkcionira.

Slušajući brojne skupove na kojima menadžeri raspravljaju kako optimizirati poslovodstvo, zabrinut sam, ne zato što su ti ljudi neadekvatni ili nekvalitetni, naprotiv, ali nemaju uvid koliko će se tehnologije promijeniti u sljedećih dvadeset godina. Iluzorno je dugoročno govoriti o poslovodstvu i optimiziranju procesa računajući na sadašnje računalne kapacitete. Idućoj generaciji pružat će se toliko nevjerojatne mogućnosti da je ovo o čemu razgovaramo na skupovima naprosto arhaično, gotovo smiješno. To je kao da sad najavljujete elektroničko poslovodstvo koje je svugdje prisutno već dvadeset godina.

P: Prihvatimo li da je prirodni zakon savršen i da se atomi stanice ili bića u prirodi znaju organizirati onda se možemo zapitati postoji li optimiziranje i tih procesa i inovacija u prirodi?

O: Odgovor je DA. Konkretno, energija je u svemiru savršeno raspodijeljena po takozvanom zakonu ekviparticije, dakle pravednom rasporedu.

Moja su uža stručnost takozvani makroskopski kvantni fenomeni tipa supravodljivosti i suprafluidnosti. To su skupovi atoma gdje svi elektroni u sustavu doslovce plešu kao jedan, bez ikakvih otpora. Normalno, kada bi se kretali individualno, sukobljavali bi se na raznim preprekama i dobili bismo ono što se zove otpornost, a otpor dovodi do stvaranja topline, dakle gubitka energije. Međutim, u prirodi postoji fenomen supravodljivosti gdje se svi ti elektroni kreću kao jedan, dakle vlada savršena organizacija, nema nikakvih gubitaka, sve je optimalno. To je smisao pojma koherencije.

U svakodnevnom životu koherenciju možete vidjeti dok gledate izvrsnu nogometnu utakmicu, kad ekipa igra savršeno – desno krilo uzme loptu, vodi, centrira, a centar je točno tamo gdje treba biti i glavom zakucava loptu. Ili, to možete osjetiti odete li na koncert u pulsku Arenu kad Paco de Lucia sa svojim dečkima svira flamenco i svi gledatelji i njegova grupa titraju zajedno. I, kako onaj plesač vizualno pokazuje da svi titramo, pleše s nama pa i svi mi utječemo na njegovo kretanje. Eto, tu je apsolutno prisutna koherencija.

Zamislite sad da možete uspostaviti koherenciju u poslovodnom procesu. To je pokušala Toyota, optimiziranom organizacijom opskrbe – da u određenom trenutku bude na raspolaganju baš onaj dio koji je potreban u proizvodnom lancu. A sad zamislite još da ste potpuno povezani sa zainteresiranim kupcem od kojega dobivate informaciju kakav auto želi i to trenutačno prolazi kroz računalo pa mu odmah takav i napravite.

Dakle, tako bi otprilike u poslovodstvu izgledala optimizacija koja je proizašla iz prirodnih procesa, a pritom bismo, naravno, imali optimalno korištenje energije pa nema ni zagađenja. Zvuči idealistički, ali sasvim je moguće. Zato što u prirodi to točno tako funkcionira. I pokojni Steve Jobs uvijek je govorio: „Najgenijalniji izum u povijesti čovječanstva, zahvaljujući dragom Bogu, upravo je smrt“. Nijedan čovjek nije vječan pa nijedan koncept neće vječno dominirati. Ono o čemu govorim je prirodna regeneracija, to je puno snažnije od uzrečice Jacka Welcha: „Mijenjam 10% najlošijih, a promoviram 10% najboljih.“

Stoga i mi u Hrvatskoj možemo biti inovatori i možemo iznaći bolje poslovodno ponašanje čak u svjetskim razmjerima.

Zato želim da svi čitatelji koji su na vrlo odgovornim položajima, dakle decision makeri, shvate da oni u centrima moći u Bruxellesu, Washingtonu, Pekingu ili negdje drugdje nisu nimalo bolji od nas.

P: Dodatno se želim osvrnuti na općeprihvaćeni stav da su svi ljudi, više-manje jednaki?

O: To je istina s gledišta ljubavi i poštivanja ljudskog bića, međutim suvremena fizika otvara nam nove uvide. Svemir nije trodimenzionalan, nije čak ni četverodimenzionalan, svemir je multidimenzionalni svjesni informacijsko-energetski entitet i nedvojbeno postoje ljudi koji imaju viši uvid svijesti. To su vizionari koji vide i dodatne stvari, koji imaju tehnološke uvide nedostupne ostalima. Dakako, takve bi osobe sastavljale poslovodstvo sasvim drukčije jer imaju saznanja o nadolazećim promjenama.

Danas nije dovoljno kako to čini većina ekonomskih mislilaca i poslovodnih ljudi, gledati samo prvu korelaciju, kako napraviti tvrtku da funkcionira još tri mjeseca, godinu ili pet. Danas znamo i možemo korelirati tako da točno vidimo i možemo izračunati, primjerice, kolika je vjerojatnost da se novčanica od jednog dolara koja kreće iz Washingtona u raznim smjerovima po Americi, nakon tjedan dana nađe u Houstonu odnosno u Seattleu. Isto tako možemo izračunati koja je vjerojatnost da jedna mala tvrtka koja kreće iz Zagreba s određenom novom idejom nazovimo je primjerice LOVE GOOGLE – tražilica za ljubavne partnere – za tri godine postigne vrijednost od deset milijuna ili za pet godina deset milijardi eura. To već znamo modelirati, to sve mora ući u poslovnu strategiju, ali ne samo radi novčarstva već da možemo bolje iskoristiti vlastite resurse.

Naciji kao što je Švicarska, kojoj je apsolutni prioritet najbolje obrazovanje na svijetu, nije cilj da i dalje bude skijaško-novčarsko-čokoladno-farmaceutska turistička zemlja. Njen je prvenstveni cilj biti zemlja najboljeg besplatnog obrazovanja na svijetu što će tamo privući izuzetne ljude. A to bi trebao biti cilj i Hrvatske.

Kao što vidite, ove ideje iz prirodne znanosti pokazuju da jedna mala zemlja s četiri i pol milijuna pučana – plus dva do tri i pol milijuna Hrvata razasutih po cijelom planetu koji su naša dodatna snaga i koje možemo umrežiti pa imamo naciju od sedam milijuna – može pokazati nevjerojatnu snagu. A kad tako postavite i inovaciju i poslovodstvo dobit ćete planetarnu Hrvatsku.

Onda dolazi umrežavanje koje nam omogućuje da Hrvatsku pozicioniramo na nov način, da smo planetarno relevantni i kada postavimo koherenciju među naše jedinke plus prijatelji Hrvatske i centri moći u svijetu, koji su nam skloni imate sasvim drukčiju poslovodnu situaciju. Kada to isharmonizirate kako sam opisao može se uspostaviti koherencija s drugim koherentnim sustavima, recimo s Poljacima, Nijemcima, Izraelcima, Ukrajincima ili… Amerikancima, Kinezima, Rusima, dakle možete uspostaviti sustav o kojem danas ni ne sanjamo.

Tada će biti moguće da Hrvatska ima nekoliko planetarno vrlo relevantnih tvrtki na nivou nekoliko desetaka milijardi eura, dakle čak više negoli današnja ekonomija. Kada sam ja odlazio iz Hrvatske korporacije poput Microsofta ili Applea tek su se rađale u američkim garažama, a danas su među najvećima na svijetu

P: Ovo što govorite trebala bi biti hrvatska strategija, ali prije toga je nužan bolji pravni mehanizam da se iskorijeni korupcija, da uspostavimo sustav koji će u tom smislu sličiti Švicarskoj ili barem Norveškoj jer to nam neće riješiti EU?

O: Točno. I tek nakon toga možemo provesti »osvajanje planeta« o kojemu govorim, što znači da koherentno planetarno povežemo sve Hrvate i znalce u jednu snažnu mrežu.
Kad bismo poput Islanda maknuli sve one koji su se okaljali u tim tobožnjim pretvorbama u kojima su dotadašnji rukovoditelji posvojili tvrtke zahvaljujući prijateljima u bankama, kada bismo izabrali nove ljude i čak ponovno napisali Ustav, to bismo mogli nazvati trenutnim rješenjem. Sve to zvuči nam dramatično, ali to je napravio primjerice Island.
Dakle, to je moguće. Nakon toga imat ćete sasvim drukčiju zemlju i onda možete primijeniti ono što sam rekao. Čini se brutalno, ali nije.

P: Nekoć su postojali robovi i robovlasnici. Robovi su radili za robovlasnika koji bi im osigurao smještaj i hranu. Čak je i taj sistem bio nekako pravedniji?

O: Danas smo robovi, a banke su robovlasnici, a one, zajedno s vladajućom robovlasničkom klasom, dobivaju sve što zaradite, a za uzvrat vam ne daju niti hranu, niti smještaj, već se za to morate izboriti sami. Sudeći po tome, sadašnja situacija je mnogo gora od one koja je vladala u 15. Stoljeću. Tako danas postoji mnoštvo primjera. Kada god dignete kredit, postajete rob sistema i dužnik koji mora godinama otplaćivati ono što mu u stvarnosti, pripada besplatno, jer, sva bića bi trebala imati pravo na besplatnu hranu i smještaj. No to tako stvari ne smiju funkcionirati u konzumerističkom sistemu.

Glad, probleme i siromaštvo je lako riješiti, kad dovoljno ljudi suosjeća i okrene se koordiniranoj suradnji: [za ‘raj’ u Hrvatskoj dostatno je 3 % nekorumpiranih znalaca!], kao što to ilustrativno I simpatično prikazuje kratki

video; https://youtu.be/qhU5JEd-XRo

Dakako,post-covid izazovi´ su neizbježna tema jer ovo doslovce žuti karton čovječanstvu, i COVID-19 nije zadnja pošast koja će nam podizati svijest, o čemu sam govorio ovdje: https://youtu.be/Hk4PWpmpDCs

P: Imate li razloga za optimizam?
O: Treba vjerovati u dobro koje je jače od svakog zla.
Duhovno zdrav čovjek je pošten, hrabar, strpljiv, on podnosi zlo i prašta drugome. On je čovjek koji vjeruje, ima povjerenja u Isusa Krista i ljude. On voli prirodu i sebe. Duhovno zdrav čovjek je velikodušan, radostan, on ljubi i prepun je nade, on živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti, on je vječan. Preciznije: život kršćanina sažima se u sintagmu sequela Christi, tj. nasljedovanje Krista.
Dakle, nama je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!

Umjesto zaključka:

´Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela otvoriti oči i vidjeti. (Richard Bach)


Za portal https://rastimo-u-vjeri.com/ razgovarao Ivan Remeta (Johnny)

(Visited 398 times, 7 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Ovoje tako veliko, potreban je samo jedan korak Izvor: Dnevno.hr…