Duhovnost

Po vjeri ako živimo može biti djelotvorna i dobra za naše živote

Vjerovati znači i živjeti sa tom vjerom, ako zaista vjerujem i tražimo ona se ispunjava čovjeku i daje hrabrost za dalje da rastemo u vjeri i snagu. Sa vjerom se sve može ako je iskrena i dobra.


Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

Da vjera može biti besplodna, ne treba posebno dokazivati. Iskustvo nam pokazuje da je vjera podložna formalizmu i da ne mora biti nužno povezana sa stvarnim životom. Štoviše, sam život može ići u posve drukčijem pravcu od onoga pravca što ga naznačuje vjera. U tom slučaju vjera kao takva ostaje prikraćena, odnosno promašuje se bit same vjere. „Vjernik” ne ostvaruje smisao i cilj svoje vjere. Vjera ne donosi plodove. Ostala je u zametku ili u stanju „inkubacije”, piše fra Ivan Ivanda, franjevac i član Hercegovačke provincije za portal Svjetlo riječi.

Prema teologu M. Volfu, besplodna vjera je česta pojava u našem današnjem vremenu. On navodi tri razloga besplodne vjere. Prvi se tiče same osobe vjernika, odnosno njegova karaktera: za neke ljude vjera koju su prihvatili previše od njih zahtijeva te iz nje izabiru i uzimaju što im se sviđa, kao kada u restoranu iz jelovnika odaberu nešto po svom ukusu, a drugo izostave. Prihvaća se selektivnost i djelomičnost, a odbacuje cjelovitost. Takva okljaštrena vjera može čovjeku dati privid da je vjernik, a zapravo je riječ o nijekanju ili izdaji prave vjere.

Put vjere je težak, uzak, pun odricanja. Put mimo vjere je širi, lakši i brži, i donosi korist i osobni probitak.

Drugi je razlog mamac napasti. Čak i oni koji su prihvatili sva načela vjere, u svijetu čiji su sustavi dijametralno oprečni vjeri, padaju u kušnju: kušnju prijevare na poslu, nevjernosti u braku, plagiranja u akademskom radu, zloporabe svećeničkog autoriteta, i mnogo drugih nemoralnih i krivih stavova ili djela. Mamac zla je uvijek prividno moćniji i izgledniji od onoga što promiče vjera. Put vjere je težak, uzak, pun odricanja. Put mimo vjere je širi, lakši i brži, i donosi korist i osobni probitak.

Ono što vjera zahtijeva od krš­ćana često je u usporedbi s logikom sustava u kojima živimo staromodno i nepraktično. Mamac napasti je pojačan snagom sustava koji nas okružuje i u kojemu sudjelujemo. Sustav ima svoja pravila i svoju moć. Ako se izdvojiš, propadaš. Bivaš isključen, ili u najmanju ruku izrugan. Krhki i grješni kakvi jesmo lako se zavedemo moći, novcem ili slavom. Prilagodimo se sustavu i postanemo mu lojalni. Kao kada vojnik u svojoj jedinici čini ono što svi čine, iako to kao privatna osoba, da nije u tomu sustavu, nikada ne bi činio. Jednostavno sluša naredbe ili igra ulogu koju mu je pripisao sustav. Svako područje suvremenog života nameće svoja pravila, svoje „bogove”. To je novi politeizam u kojemu slijedimo glas jednoga boga na poslu, drugoga kod kuće, a nekoga drugog u crk­vi. A Bog, onaj pravi, želi oblikovati čitav život.

Vjeru se također može koristiti samo kao stimulator koji podiže i osnažuje u ostvarenju planova i programa koje čovjek sebi zacrta.

Treći je razlog besplodnosti vjere pogrješno tumačenje vjere. Primjerice tumačenje vjere kao „droge”, odnosno sredstva koje ublažava bol ili tješi u životnim tminama i razočaranjima. Neka vrsta „opijuma”, kako je primijetio Marx. Činjenica je da vjeru tražimo najviše kada nastupi životna kriza: bolest, neuspjeh ili raspad odnosa. Kada čovjek dođe na dno i nađe se u očaju i bezizlaznosti. Prije toga vjera je praktički bila nešto usputno, sporedno, a sada odjednom kao da dobiva šansu da se prometne u nešto prvotno i središnje. Jer, mogla bi dovesti do izlječenja, do vraćanja života u normalno stanje.

Vjeru se poima kao sredstvo izlječenja i izbavljenja. Vjeru se također može koristiti samo kao stimulator koji podiže i osnažuje u ostvarenju planova i programa koje čovjek sebi zacrta. Oni ne moraju biti u skladu s vjerom, ali vjera može pripomoći, štetiti sigurno neće. Neće biti naodmet blagosloviti i prizvati Boga u pomoć. Vjeru se ovdje shvaća kao nešto što može promaknuti trenutne željene ciljeve ili ukloniti preprjeke u postizanju nečega što nije povezano s vjerom.

Shvaćena samo tako, djelomično i istrgnuta iz cjelokupna konteksta, vjera pogrješno funkcionira. Ne oblikuje čovjekov život, ne mijenja ga i ne usmjerava. Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom. Vjera treba određivati način cijeloga života, označavati put kojim trebamo ići, kao i mračne i jednosmjerne ulice koje trebamo izbjegavati. Je li ono što činimo u suglasju s tom pričom? Ako jest, onda je vjera životno plodonosna. Ako nije, onda je u konačnici besplodna i izgorjet će poput slame. Jer, vjera bez djela je mrtva vjera (Jak 2,26).


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Vjerujem da svaki kršćanin imam u kući Bibliju  i da…