Izdvojeni članak

Pater Arek Krasicki – Susret čovjeka s Bogom(Mk 1,21-28)

Iako evanđeoski opis je vrlo konkretan, svatko od nas može pronaći za sebe određenu zonu, duhovni sloj u kojem će se pronaći. Moći će gledati evanđeosku scenu otvorena srca.

Osluškivati riječ i otkriti sebe. U svakoj rečenici nalazi se opis susreta svakog čovjeka s Bogom i toga što se događa u čovjeku, gdje se udomilo zlo i što Isus želi s tim svim učiniti. Pogledajmo evanđeoski odlomak, rečenicu po rečenicu, i prepoznajmo put k obraćenju, odnosno što znači pravo obraćenje.
Ovdje se susreću dvije stvarnosti koje djeluju jedna na drugu. Isus djeluje u moći na Zlo. On prekoračuje teorije pismoznanaca i donosi konkretno djelovanje. Istiniti susret s Bogom uvijek se povezuje s vrlo konkretnom Isusovom ingerencijom. Bog nije Bog teorije, riječi, pojmova, nečega apstraktnog što nije konkretno. Bog je konkretan.
U sinagogi je bio čovjek koji je imao nečista duha. Odmah mislimo na opsjednuta čovjeka. Moguće da je bilo tako. Ali nečisti duh za biblijske Židove povezuje se sa smrću. To znači da je taj čovjek navukao na sebe ritualnu nečistoću. Imao je nešto u sebi što je djelovalo protiv života. U njemu se pojavila smrt koja je suprotna Bogu. Upravo takva osoba nalazi se u sinagogi, mjestu koje mora biti potpuno predano i ispunjeno Bogom. Zašto nam je to toliko važno? Jer je evanđeoski događaj ustvari slika susreta čovjeka s Bogom. To je tvoj susret s Bogom.
Svatko od nas je stvoren kao hram, mjesto u kojem se mora objaviti život u cvatu, u punini, u izobilju. Nažalost, sve se događa suprotno tomu. Kada dolazi Isus, želeći susresti čovjeka, mora se dogoditi konflikt jer s jedne strane dolazi Život u punini koji susreće nekoga tko bi trebao biti mu sličan, ali takav nije. Zato se mora dogoditi suprotstavljanje (sraz). To se zove proces obraćenja, koji se događa u nama.
Što se događa u trenutku kada se mora dogoditi obraćenje? Čitamo da u sinagogi zloduh se aktivirao i počeo vikati: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“ Doslovce „Što mi imamo s tobom, jer ništa nas ne povezuje?“ Kada je u nama smrt, to znači grijeh, zlo nas pokušava staviti odmah u suprotni smjer, u svojevrsno protivljenje prema Bogu. Svatko tko želi obraćenje, odbacuje od sebe grijehe, osjeća unutarnji nemir, protivljenje, nevoljkost. Kada želite pravo moliti, sabrati se na misi, zao duh jednostavno učini sve da vam pokaže da nemate ništa zajedničko s Bogom. To su dva svijeta koja se izbjegavaju i ne žele se. Ali to je dobar znak jer upravo u tim trenucima Isus prilazi zlu koje je u vama. A zlo jednostavno reagira „mi nemamo ništa s Isusom“.
Nečisti duh u čovjeku, a možda i sam čovjek iz evanđelja pita Isusa: „Došao si nas uništiti?“ Čovjek se jednostavno uz neku dozu, netom spomenutog nemira, nevoljkosti za molitvom, za susretom s Bogom, boji kada Bog zakorači u njegov život. Misli da će sve izgubiti. Mnogi smatraju da biti s Bogom označuje trpljenje, odbačenost, povredu. Ukoliko osjećate tako, znači da zlo postaje sve slabije. Nečisti duh uvijek će Boga predstavljati kao neprijatelja, kao nekoga tko stalno nešto zahtjeva i oduzima slobodu.
Zloduh vrlo često želi se poistovjetiti s čovjekom. Ne radi se o opsjednuću! Čovjek po naravi nije zao, iako nosi grijehe u sebi! Zlo nas pokušava navesti da smo zli i da je zlo naša narav! Ali, to nije tako. Mnogi osjećaju prisilne misli i to čak u molitvi: vulgarne, bludne misli, psovke i sl. To je nešto što se samo uvlači. Nečisti duh će nagovarati da ste to vi, da vi to želite ili da ste sudionici toga zla! Ali to nije tako. To zlo nije tvoja prava narav. To nisi ti! Što s tim radi Isus?
Prije svega, nečisti duh priznaje Isusa Svetim (Bogom). Ni jedna laž zloga duha ne može negirati istinu o Bogu. Isus prisiljava zloduha da prizna tko je Isus. Isus odvaja tog čovjeka od zla. Time pokazuje da taj čovjek iz sinagoge nije to Zlo koje se manifestira. On prisiljava đavla da umukne, ali izdvaja čovjeka iz zla.
Na putu obraćenja nikada nećemo biti slobodni od grijeha i slabosti. Zato Isus odvaja zlo od čovjeka! Zlo ne pripada čovjeku i zbog toga čovjek može izaći iz kruga zla koje ga želi posjesti. Obraćenje je tada, kada poslušam Isusa i prihvatim ono kakav sam. To znači da je zlo izvan.
Isus se obraća zlom duhu kao da se obraća psu: „Umukni!“, doslovce znači: Stavi si brnjicu jer sada govorim ja. Isus kaže: „Začepi i izađi iz tog čovjeka. Ti nećeš lagati ništa o tom čovjeku jer on to nije!“
Kada je nečisti duh izlazio iz čovjeka, tresao je njime i vikao sa željom da ostane u njemu. Uvijek je tako da kada zlo izlazi iz čovjeka sve je isprevrtano naopako. Zlo želi ostati u čovjeku i tako potpuno zakloniti istinitu sliku tko čovjek jest. Ta situacija i želja zloga duha može se događati i nakon susreta s Isusom. Ukoliko dozvolimo Isusu da odvoji zlo od nas, ukoliko se odreknemo grijeha, tada će se dogoditi ono što piše na kraju evanđeoskog odlomka. Kada je zao duh izašao iz čovjeka, tada svi se prisutni u sinagogi zaprepastiše. Izraz „zaprepastiše“ ima konotaciju divljenja!
Sve što Isus čini u tvojem i mojem životu jednostavno nas zadivljuje, oduševljava. Oduševljenje uvodi u novu stvarnost. Pred nama je put. Sjednite s ovim odlomkom jer tu se nalazi opis pravog obraćenja. Dozvolimo Isusu da djeluje u nama.

(Visited 70 times, 1 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Inače nisam poklonik prosipanja privatnog života i intime po društvenim…