Papa: Tko se približava Bogu ne silazi s puta nego ide naprijed

Uz Boga, tereti u životu ne ostaju na našim leđima. On nam daje snagu za ponovni početak, za ponovnu izgradnju.
U središtu je Papine propovijedi tijekom mise, koju je slavio na trgu ispred katedrale u Camerinu, molitva Bogu nade,
Bogu koji je blizak, ali i poziv da svatko bude graditelj dobra i utješitelj srdaca


Danas, na svetkovinu Presvetoga Trojstva papa Franjo je posjetio mjesto Camerino, talijansku zajednicu koju je prije tri godine pogodio potres. Obraćajući im se na misi koja se nakon niza susreta slavila ispred katedrale, Papa je u propovijedi govorio o nadi i blizini. Počevši riječima psalma: Što je čovjek da ga se spominješ? (8.5), rekao je da si pred srušenim kućama i ruševinama moramo postaviti pitanje: što je čovjek. Ako se ono što gradi u jednom trenutku može srušiti i nada završiti u prašini, što je čovjek?

Na tu nesigurnost koju osjećamo u sebi i izvan sebe, odgovara sigurnost koju nam Gospodin daje: On nas se sjeća – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Sjeća se, to jest vraća nam se srcem, jer smo mu u srcu. I dok se ovdje na zemlji, u brzini, previše stvari zaboravlja, Bog nas ne ostavlja u zaboravu. U Njegovim očima nitko nije bezvrijedan, za Njega svatko ima beskrajnu vrijednost: maleni smo pod nebom i nemoćni kada se zemlja trese, no za Boga smo dragocjeniji od bilo koje stvari.

„Sjećanje“ je ključna riječ za život – rekao je papa Franjo i napomenuo – Sjećati se da smo Božja jedinstvena i nezamjenjiva djeca daje nam snagu da se ne predamo pred nevoljama i da ne budemo tužni iskopavajući ono najgore što izgleda kao da nema kraja. Loša sjećanja dolaze i onda kada na njih ne mislimo, te nas drže zatvorenicima. Gospodin je onaj koji nas oslobađa od njih dajući nam Duha Svetoga.

On nam je potreban, jer je Tješitelj koji nas ne ostavlja same pod teretom života – rekao je Papa i nastavio – On je taj koji preobražava naše ropsko sjećanje u slobodno sjećanje, rane prošlosti u sjećanje na spasenje. U nama čini ono što je učinio za Isusa: Njegove rane koje je napravilo zlo, po snazi Duha Svetoga postale su kanali milosrđa; rane u kojima svijetli ljubav Božja koja diže i uskrsava. To čini Duh Sveti kada ga zovemo u svoje rane. On pomazuje loša sjećanja balzamom nade, jer Duh Sveti je obnovitelj nade.

Kada smo izmučeni i ranjeni, skloni smo napraviti gnijezdo oko svojih žalosti i strahova – rekao je Sveti Otac i dodao – Međutim, Duh Sveti nas oslobađa od našeg gnijezda, daje nam da možemo uzletjeti, otkriva nam predivnu sudbinu zbog koje smo rođeni, hraneći nas živom nadom koja ne prolazi kao ona od zemaljskih sastojaka koji prije ili kasnije razočaraju. Nada koja dolazi od Duha Svetoga dugotrajna je. Ne istječe joj rok jer se temelji na Božjoj vjernosti, nije optimizam, rađa se u dubini srca i potiče sigurnost da smo dragocjeni jer smo ljubljeni. Ulijeva povjerenje da nismo sami. To je nada koja u nutrini ostavlja mir i radost, neovisno o onome što se događa vani, i ima jake korijene te je nikakva oluja života ne može iskorijeniti.

Danas slavimo Presveto Trojstvo – rekao je papa Franjo i istaknuo – To nije teološka zagonetka, nego veličanstveno otajstvo Božje blizine koje nam kaže da gore na nebu nije usamljeni Bog, dalek i ravnodušan. On je Otac koji nam je dao svojega Sina da bi nam bio još bliže, da bi nam pomogao nositi teret života i šalje nam svojega Duha Svetoga kojega spominjemo svaki put kada činimo znak križa dodirujući ramena. Duh Sveti dolazi kako bi nam dao snagu, ohrabrio nas i podržao nas u nošenju tereta.

 Naime, On je stručnjak za uskrsnuće, podizanje i obnovu – rekao je Papa i napomenuo – Više je snage potrebno za popraviti nego za izgraditi; za ponovo početi nego za započeti od samoga početka; za pomirenje negoli za slogu. To je snaga koju nam daje Bog. Zato, tko se približava Bogu, taj ne silazi s puta, nego ide naprijed; ponovo počinje, pokušava opet i ponovo gradi. Došao sam danas ovamo kako bih vam bio blizu i s vama molio Boga koji misli na nas, kako nitko ne bi zaboravio onoga tko je u teškoćama.

Molim Boga nade da ono što je nestabilno na zemlji, ne uzdrma sigurnost koju imamo unutra; da potakne konkretne geste blizine – rekao je Sveti Otac i podsjetio – Prošle su gotovo tri godine od potresa i moguće je da nakon prvog odaziva popusti pažnja, te da se zaborave obećanja, poveća frustracija onih koji vide kako ljudi sve više napuštaju ovaj kraj. Međutim, Gospodin potiče da se sjećamo, popravljamo, obnavljamo, da to činimo zajedno i da nikada ne zaboravimo one koji trpe.

Što je čovjek da ga se spominješ? Bog koji nas se sjeća, koji ozdravlja naše ranjeno sjećanje mažući ga nadom, koji nam je blizu kako bi nas podigao iznutra, neka nam pomogne biti graditeljima dobra i tješiteljima srdaca. Svatko može učiniti malo dobra, ne čekajući da drugi počnu. Svatko može tješiti nekoga, ne čekajući da njegovi problemi budu riješeni. Što je čovjek? On je tvoj veliki san, Gospodine, koga se uvijek sjećaš. Bože svake utjehe, učini da se i mi sjećamo da smo na svijetu kako bismo pružili nadu i blizinu, jer smo tvoja djeca – zaključio je papa Franjo.

Autor: Radio vatikan

1,077 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: