Papa: Nemojmo se žaliti, Gospodin nas nježnošću tješi i kažnjava

Papa Franjo je danas na misi u Domu svete Marte odgovorio na pitanje koje proizlazi iz današnjih liturgijskih čitanja: Kako Gospodin tješi i ispravlja? Papa je podsjetio da je Bog dobar pastir koji iskazuje nježnost onima koji mu se približe kako bi tražili oproštenje i otvorili se milosti pomirenja.

Gospodin vodi i tješi svoj narod, ali ga i ispravlja i kažnjava nježno poput oca i pastira koji „jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje“ – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte, odgovarajući na pitanje koje proizlazi iz današnje liturgije „Kako Gospodin tješi i ispravlja?“ Naime, prvo je čitanje odlomak iz knjige Izraelove utjehe, proroka Izaije, koji počinje navještajem nade – rekao je Papa i istaknuo Božje riječi iz Knjige proroka Izaije – „Tješite , tješite moj narod“; „Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana“.

Gospodin nas uvijek tješi sve dok dopuštamo da nas tješi – rekao je Sveti Otac i pojasnio – Bog ispravlja utjehom. „Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje“. To su riječi nježnosti. Bog tješi, ispravlja i kažnjava nježnošću. Nakon što smo griješili nosi nas u naručju. Gospodin vodi svoj narod, ispravlja ga i nježno kažnjava. To je Božja nježnost i milovanje. Ne radi se o Božjem didaktičkom i diplomatskom ponašanju, nego o nečem što dolazi iz Njegove nutrine i o Njegovoj radosti kada mu se približi grešnik. Ta ga radost čini nježnim.

Podsjetivši na prispodobu o izgubljenom sinu, papa Franjo je rekao kako je otac iz daleka vidio sina, jer ga je čekao; odlazio je na terasu da bi vidio vraća li se sin. To je očevo srce – rekao je Papa i dodao – Kada se sin vratio, počeo se kajati. Otac mu nije dao govoriti, nego je pripremio slavlje. To je Gospodinova nježna blizina. Evanđelje današnje liturgije govori o pastiru koji je imao sto ovaca i jednu je izgubio. „Neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?“ To je Gospodinova radost pred grešnikom te pred nama kada mu dopustimo da nam oprosti i kada mu se približimo kako bi nam oprostio. To je radost koja postaje nježnost i ta nas nježnost tješi.

Često se žalimo na teškoće koje imamo – rekao je Sveti Otac i upozorio – Đavao želi da nas obuzme duh žalosti, da budemo ogorčeni zbog života ili zbog vlastitih grijeha. Poznavao sam jednu Bogu posvećenu osobu koja nije znala ništa drugo nego žaliti se, zaslužila je Nobelovu nagradu za žaljenje. Koliko puta se žalimo i mislimo da nam naši grijesi i ograničenja ne mogu biti oprošteni. Tu dolazi Gospodin i kaže: Tješim vas, blizu sam vam i uzima nas nježno. Bog svemoćni koji je stvorio nebo i zemlju, Bog heroj, da tako kažemo, naš brat, koji je prihvatio križ i umro za nas, iskazuje nam nježnost i kaže: Ne plačite!

Koliko je nježnosti Bog iskazao udovici iz Naina kada je rekao: Ne plači! Budući da je bila u velikoj nevolji, možda je prije nego što joj je rekao: ne plači, bio nježan prema njoj pred lijesom njezina sina? Moramo vjerovati u tu Gospodinovu utjehu nakon koje dolazi milost oproštenja. Netko će reći: Oče, u životu sam učinio mnogo grijeha i propusta. Treba mu odgovoriti: Dopusti da te Gospodin utješi! Idi, budi hrabar, otvori vrata da ti iskaže nježnost. Nježnošću oca i brata dolazi ti blizu, „kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje“ i tako tješi – zaključio je papa Franjo.

Vatikan


354 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.