Vijesti iz Vatikana

Papa: Bog od nas traži da budemo istinski proroci i graditelji jedinstva

Danas, na blagdan svetih Petra i Pavla, zaštitnika Rima, papa Franjo je slavio misu u bazilici svetoga Petra. Papa je u propovijedi podsjetio da Krist sve vjernike poziva da dopuste da ih evanđelje pozitivno izaziva, te da postanu istinski proroci. Ono što nam treba, nisu riječi, nego služenje – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Trebamo znati Gospodinu dati sve i postati graditelji jedinstva Crkve.


Na blagdan svetih Petra i Pavla, zaštitnika ovoga grada, želio bih podijeliti s vama dvije ključne riječi, a to su: jedinstvo i proroštvo – rekao je papa Franjo danas na misi u bazilici svetoga Petra. Jedinstvo. Zajedno slavimo dva vrlo različita lika – rekao je Papa i podsjetio – Petar je bio ribar koji je dane provodio među veslima i mrežama. Pavao je bio obrazovani farizej koji je poučavao u sinagogama. Kada su išli u misije, Petar je išao Židovima, a Pavao poganima. A kada su se njihovi putovi križali, raspravljali su živo, kao što se Pavao ne srami reći u Poslanici Galaćanima (Gal 2,11). Ukratko, bili su dvije vrlo različite osobe, no osjećali su da su braća, kao u jednoj ujedinjenoj obitelji, gdje se često raspravlja, no uvijek ljubeći se međusobno. Međutim, ta blizina koja ih je povezivala nije dolazila od prirodnih sklonosti, nego od Gospodina koji nam nije zapovjedio da se sviđamo jedni drugima, nego da se ljubimo. On je taj koji nas ujedinjuje, a da nas ne izjednačuje.

Današnje nas prvo čitanje vodi na izvor toga jedinstva – rekao je Sveti Otac i primijetio – Govori da je Crkva, koja je tek bila rođena, prolazila kritičnu fazu. Herod je bjesnio, progoni su bili nasilni, apostol Jakov bio je ubijen. Tada su i Petra uhitili. Zajednica je izgledala obezglavljena, svatko se bojao za vlastiti život. Ipak, u tom teškom trenutku nitko nije pobjegao, nitko nije razmišljao kako spasiti svoju kožu, nitko nije druge napustio, nego su svi zajedno molili. Iz molitve su crpili hrabrost. Iz molitve dolazi jedinstvo, snažnije od bilo kakve prijetnje. Čitanje kaže: „Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega“ (Dj 12,5). Jedinstvo je načelo koje se aktivira molitvom, jer molitva dopušta Duhu Svetom da intervenira, da otvori nadu, da smanji udaljenosti i da nas zajedno drži u teškoćama.

Primjećujemo još jednu stvar; u tim teškim neprilikama nitko se nije žalio na zlo, na progone i na Heroda – rekao je papa Franjo i istaknuo – Beskorisno je, pa i dosadno, da kršćani rasipaju vrijeme tužeći se na svijet, društvo i na ono što ne valja. Tužaljke ništa ne mijenjaju. Ti kršćani nisu okrivljavali, nego su molili. U tim zajednicama nitko nije govorio: „Da je Petar bio obrazovaniji, ne bismo bili u toj situaciji“. Ne, nisu ga ogovarali, nego su molili za njega. Nisu mu govorili iza leđa, nego su govorili Bogu.

Danas se i mi možemo pitati: Čuvamo li molitvom svoje jedinstvo? Molimo li jedni za druge? Što bi se dogodilo kad bi se više molilo, a manje prigovaralo? – upitao je Papa i odgovorio – Dogodilo bi se ono što se Petru dogodilo u zatvoru; kao i tada, otvorila bi se mnoga vrata koja razdvajaju i raskinuli bi se mnogi lanci koji paraliziraju. Molimo za milost da znamo moliti jedni za druge. Sveti Pavao poticao je kršćane da mole za sve i prije svega za one koji upravljaju (1 Tim 2,1-3). To je zadatak koji nam Gospodina povjerava. Činimo li to? Ili samo govorimo i dosta?

Bog očekuje da se, dok molimo, prisjećamo i onih koji ne misle kao mi, onih koji su nam zatvorili vrata i onih kojima nam je teško oprostiti – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Samo molitva raskida lance i utire put jedinstvu. Danas se blagoslivljaju „paliji“ koji se daju dekanu kardinalskog kolegija i nadbiskupima metropolitima koji su imenovani u posljednjih godinu dana. Palij podsjeća na jedinstvo između ovaca i pastira koji, kao Isus, stavlja ovce na svoja leđa, kako se nikad od njih ne bi odvojio. Danas se u skladu s lijepom tradicijom na poseban način ujedinjujemo s ekumenskim patrijarhatom u Carigradu. Petar i Andrija bili su braća, i mi, kada je to moguće, razmjenjujemo bratske posjete na njihove blagdane; ne toliko radi ljubaznosti, nego da hodimo zajedno prema cilju koji nam je Gospodin naznačio, a to je potpuno jedinstvo.

Druga je riječ proroštvo. Isus je propitkivao apostole – rekao je papa Franjo i nastavio – Petar je osjetio da ga pita: „A ti, što kažeš tko sam ja?“ (Mt 16,15). U tom je trenutku shvatio da Gospodina ne zanimaju općenita mišljenja, nego osobna odluka da ga slijedi. Nakon Isusovog pozitivnog izazivanja i Pavlov se život promijenio: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9,4). Gospodin ga je taknuo u nutrini, više nego kad ga je bacio na zemlju na putu u Damask; srušio je njegovu umišljenost da je vjernik i dobar čovjek. Tako je ponosni Savao postao Pavao, što znači „mali“.

Nakon tih pozitivnih provokacija i životnih preokreta slijede proroštva: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt 16,18); a Pavlu kaže: „On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode“ (Dj 9,15) – rekao je Papa i dodao – Dakle, proroštvo nastaje kada dopuštamo da nas Bog pozitivno izaziva, a ne kada vladamo vlastitim mirom i sve držimo pod kontrolom. Kada evanđelje isprevrne sigurnosti, nastaje proroštvo. Samo onaj tko se otvori Božjim iznenađenjima postaje prorok. Petar i Pavao su dalekovidni proroci.

Petar je prvi rekao da je Isus „Krist, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16). Pavao predviđa kraj svojega života: „Pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin“ (2Tim 4,8) – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Danas trebamo istinsko proroštvo, ne ono brbljivaca koji obećavaju nemoguće, nego proroštvo svjedočanstva da je evanđelje moguće. Ne koriste čudesne objave, nego životi koji očituju čudo Božje ljubavi. Ne snaga, nego dosljednost. Ne riječi, nego molitva. Ne proglasi, nego služenje. Ne teorija, nego svjedočanstvo.

Nije nam potrebno da budemo bogati, nego da ljubimo siromašne; ne da za sebe zarađujemo, nego da se za druge trošimo; ne treba nam suglasje u svijetu, nego radost zbog svijeta koji dolazi; ne trebaju nam učinkoviti pastoralni projekti, nego pastiri koji zaljubljeni u Boga daju svoj život. Tako su zaljubljeni Petar i Pavao naviještali Isusa. Prije nego što je razapet, Petar nije mislio na sebe, nego na svojeg Gospodina, smatrajući se nedostojnim umrijeti kao On, zatražio je da bude raspet s glavom prema dolje. Pavao je prije nego što su ga pogubili, mislio samo kako darovati svoj život i pisao je: „Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska“ (2Tim 4,6). To je proroštvo i ono mijenja povijest.

Isus je Petru prorekao: „Ti si Petar i na toj stijeni izgradit ću Crkvu“. I za nas se u Bibliji nalazi slično proroštvo. Isus svojim vjernim svjedocima obećava „bijeli kamen, na kojem je napisano novo ime“. Kao što je Gospodin preobrazio Šimuna u Petra, tako svakoga od nas poziva, da od nas napravi živo kamenje kojim će izgraditi Crkvu i obnoviti čovječanstvo. Uvijek postoje oni koji uništavaju jedinstvo i koji gase proroštvo, no Gospodin vjeruje u nas i pita nas: „Želite li biti graditelji jedinstva? Želite li biti na zemlji proroci mojega neba?“ Dopustimo da nas Isus pozitivno izaziva i smognimo hrabrosti reći mu: „Da, to želimo!“

Izvor:  Vatikan


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
“Ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje…