„On mi je oruđe izabrano“ (Dj 6, 15). Savao, od progonitelja do evangelizatora

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 9. listopada 2019.


Draga braćo i sestre, dobar dan!

Polazeći od Stjepanova kamenovanja pojavljuje se lik koji je, uz Petra, najprisutniji i najupečatljiviji u knjizi Djela apostolska: to je lik „mladića koji se zvao Savao“ (Dj 7, 58). Na početku je opisan kao onaj koji odobrava Stjepanovu smrt i želi uništiti Crkvu (usp. Dj 8, 3), ali će kasnije postati oruđem koje je Bog odabrao za naviještanje evanđelja narodima (usp. Dj 9, 15; 22, 21; 26, 17).

S dopuštenjem velikog svećenika Savao progoni i zarobljava kršćane. Vi koji pripadate narodima koje su progonile diktature dobro razumijete što znači ljude i zarobljavati ljude. Isto je činio i Savao. I dok je to činio mislio je da služi Zakonu Gospodnjem. Luka kaže da je Savao bio „zadahnut“ „prijetnjama i pokoljem prema učenicima Gospodnjim“ (Dj 9, 1): u njemu je dah koji zrači smrću, a ne životom.

Mladi je Savao prikazan kao nepopustljiv, odnosno onaj koji pokazuje nesnošljivost prema svojim neistomišljenicima, apsolutizira svoj politički ili vjerski identitet i svodi drugoga na potencijalnog neprijatelja protiv kojeg se treba boriti. Ideolog.

Kod Savla se religija pretvorila u ideologiju: religijska ideologija, socijalna ideologija, politička ideologija. Tek nakon što ga preobrazi Krist učit će da prava bitka „nije… protiv krvi i mesa, nego protiv […] upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova“ (Ef 6, 12). Učit će da se ne treba boriti protiv ljudi, nego protiv zla koje nadahnjuje njihove postupke.

 

 

Savlova razbješnjelost – jer je Savao bio bijesan – i njegova konfliktnost poziva svakoga da se zapita: kako živim svoj život vjere? Idem li ususret drugima ili sam protiv drugih? Pripadam li općoj Crkvi (dobri i loši, svi) ili imam selektivnu ideologiju? Klanjam li se Bogu ili se pak klanjam dogmatskim formulacijama? Kakav je moj vjerski život? Čini li me ispovijedanje vjere u Boga prijateljski ili neprijateljski nastrojenim prema onima koji se razlikuju od mene?

Luka pripovijeda da, iako se Savao svim silama trudio iskorijeniti kršćansku zajednicu, Gospodin se sprema dotaći mu srce i obratiti ga sebi. To je Gospodinova metoda: dotiče srce. Uskrsli preuzima inicijativu i očituje se Savlu na putu u Damask. Događaj je to o kojem se tri puta pripovijeda u Knjizi Djela apostolskih (usp. Dj 9, 3-19; 22, 3-21; 26, 4-23). Kroz binom „svjetlost“ i „glas“, tipičan za teofanije, Uskrsli se ukazuje Savlu i pita ga za razlog njegova bratoubilačkog bijesa: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9,4).

Ovdje Uskrsli pokazuje da je jedno s onima koji vjeruju u Njega: udariti na jednog člana Crkve znači udariti na samog Krista! I oni koji su ideolozi jer žele „čistoću“ – pod navodnicima – Crkve, udaraju na Krista.

Isusov glas govori Savlu: „ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti“ (Dj 9, 6). Kad je ustao, Savao više ništa ne vidi, postao je slijep, a od snažnog, autoritativnog i neovisnog čovjeka postaje slab, potrebit i ovisan o drugima, jer ne vidi. Kristova svjetlost ga je zabljesnula i od nje je oslijepio: „Tako i izvana izbija ono što je bila njegova unutarnja stvarnost, njegova sljepoća za istinu, svjetlo koje je Krist“ (Benedikt XVI., Opća audijencija, 3. rujna 2008.). Prenosi portal IKA

Od toga susreta „licem u lice“ između Savla i Uskrsloga počinje preobrazba koja pokazuje Savlovu „osobnu pashu“, njegov prijelaz iz smrti u život: ono što je prije bilo slava postaje „otpad“ koji treba odbaciti ne bi li se stekao pravi dobitak koji je Krist i život u Njemu (usp. Fil 3, 7-8).

 


1,161 total views, 3 views today

Komentar

%d blogeri kao ovaj: