O primanju bez straha

Slike o svršetku svijeta, koji se povezuje s ponovnim dolaskom Isusa u slavi, više plaše nego što ulijevaju nadu. No, one u stvari trebaju u nama probuditi čežnju za Isusom čiji dolazak očekuje cijela Crkva i cijeli svemir. 


(Lk 21,25-36)

»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.
Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom

 

Čezneš li za Isusovim ponovnim dolaskom? Je li to čežnja koja prekoračuje onu čežnju kad si bio zaljubljen i nedostajala ti je ta druga osoba? Tko među nama čezne za Isusom na takav način na koji se čezne za ljubavlju, do tog trenutka da ne može više živjeti bez te druge osobe, pa čak i umire duhovno, emocionalno i fizički? Židovska predaja govori o tome da će Mesija doći po čeznuću jedne duše, koja će potpuno čeznuti za Bogom da mu ne ostavi izbora. Bila je jedna takva duša. Zvala se Mirjam i zato je već jednom došao. Ona je jako čeznula za Bogom. Tako će biti i o ponovnom njegovu dolasku. Postojat će duša koja će umirati od čežnje za Isusom i koja će svojim srcem i cijelim svojim bićem vapiti Marana tha! Imate li dojam da smo takvi kršćani koji su se već osušili od čežnje za ponovnim dolaskom Krista? Tu čežnju su imali prvi kršćani. Ona je bila toliko jaka da nisu ništa radili, samo su očekivali Gospodina. Nama sigurno ne bi teško palo ne raditi, malo teže je čeznuti cijelim svojim bićem.

Dolaziš li na svetu misu zbog čežnje za Gospodinom, jer ako ne dođeš onda bi se osušio od tuge? Svako jutro kad se dižeš postoji li u tvojim mislima i u tvom srcu čežnja za Bogom? Jesi li razočaran rano ujutro kada otvaraš svoje kapke, ali ne zato što je opet novi dan pred tobom, nego zato što On još nije došao? Sušimo li se od čežnje? Mislim da ne, jer nemamo ljubavi prema Gospodinu koja je jaka kao smrt. Dodatno smetaju nam sve te apokaliptičke slike o kojima čitamo u evanđelju. To još više sprječava čežnju za ljubavlju. Teško je čeznuti za nekim koji će kada dođe sve uništiti. Zašto ne čeznemo? Zašto ne ljubimo? Zašto se bojimo?

Postoji odgovor na sva ta pitanja. Nudi nam ga sveti Pavao. On je boravio u zajednici Solunjana. Tu je naviještao Radosnu vijest. To znači govorio im je o Isusu koji je umro i uskrsnuo i koji će ponovno doći. I sve to što oni prolaze u sadašnjem životu on je prošao prije njih. Zato im govori kako ne trebaju se ničega bojati jer će pobijediti svako zlo u Ime Isusa Krista. Primanje Radosne vijesti Pavao poistovjećuje s njihovim gostoprimstvom. Oni su ga primili. Otvorili su svoju zajednicu, otvorili svoje domove, otvorili su svoje srce na primanje Riječ ali i primanje Pavla. Istinitu ljubav u nama će potaknuti i rasplamsati Božja Riječ i primanje ljudi u naše živote.

Teško je zamisliti kršćane koji svake nedjelje slušaju naviještaj a svoja srca drže zatvorenima. Kada se tako nešto događa, tada ulazi strah. Paralizira nas strah od Boga, ništa nam se ne da, sve se čini preko volje. Čovjek zatvorenog srca ne dopušta k sebi nikoga, čak i obiteljski odnosi postaju otežavajući. I možda si misliš kako ću u svoju kuću primati ljude? Možda ne treba odmah nekome kuhati ručak, ali dovoljno će biti jedan drugačiji pogled, ne smrknuto lice, nego obasjano lice Gospodinom. Abraham, iako je jako trpio, primao je u svoju kuću nepoznate strance. On je darovao svoje vrijeme i svoju kuću njima bez obzira na stanje u kojem se nalazio. Nije bježao od ljudi iako je trpio velike bolove. Stranci su mu dali obećanje da će se roditi sin Izaak – to znači Bog se smije. Bog uvijek tako djeluje. Mojsije nakon susreta s Bogom u šatoru susreta izlazio je obasjana lica. Svi su vidjeli na njemu da je razgovarao s Bogom.
Možda i u tvom životu ponavlja se isti film već mjesecima. Ostala si sama, on je otišao. Na tebi sve je ostalo.

Možda već godinama nosiš tugu u srcu i sam ne znaš odakle ona dolazi. Osjećaš se stisnuto, zatvoreno, izolirano. Teško ti je pristupiti nekome jer se bojiš novih rana. Teško je nekome otvoriti svoj dom ili svoje srce jer će te netko opet iskoristiti. Strah rađa strah. Ipak, dozvoli iznova drugima pristup sebi. Možda su to tvoji najbliži, tvoja susjeda, rodbina. Netko možda godinama čeka taj susret. To je put k izgubljenom osmjehu. Bog te dočekuje svako jutro s osmjehom. Želi tvoje radosno lice. Susret s njim promijenit će tvoje lice. I možda problemi neće nestati ali postat ćeš svjedokom susreta sa živim Bogom. Čezni i ljubi.


Autor: Pater Arek Krasicki

2,738 total views, 227 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: