O đavolskoj laži i nestrpljenju

Isus nas poziva da u njegovoj riječi, u njegovom djelovanju prepoznamo Radosnu vijest. To znači nešto što nas podiže iz naše nevolje. Božja nas riječ ipak upozorava na strpljenje. Nestrpljenje je đavolski čin koji perfidno uništava naše pouzdanje u Boga. Nije, dakle, čudno da se imenica đavao u kratkom odlomku o iskušavanju Isusa u pustinji spominje četiri puta. Sotona je Otac laži. Tako o njemu govori Isus. Čuvajmo se laži, ali ponajprije nestrpljenja.


Bog želi uvijek pomoći onima koji ljudski gledajući više nemaju šansu. I kada te đavao gura u nestrpljenje svojom laži i govori: Ne možeš to više podnositi, Bog ima za tebe drugi plan. On govori: Sve zbog čega kažeš da više ne možeš ili nema smisla, prekidam, odustajem, nema mi pomoći, stavi u košaru i neka svećenik to meni prinese pred žrtvenik Boga tvoga (usp. Pnz 26,4-10)! Svaki Izraelac morao je pred Boga donijeti prvine i prinijeti ih s radošću i zahvalom. Onaj koji dolazi pred Boga mora u srcu osjetiti radost. Hebrejski WEHAJA upravo govori o ulasku Izraelaca u Svetu Zemlju. Nakon mnogih patnji i prolivene krvi, to je bio dan najveće radosti. No, Božja je pasja u tome da preobražava nesreću u radost. Iz nereda voli izvesti red. Bog iz najvećeg zla izvodi dobro iako se to možda ne događa odmah. Đavao želi uništiti tvoju radost u susretu s Bogom kada mu prinosiš svoju košaru.

Njegovo je: Nećeš uspjeti, vidiš Bog ne reagira! Božje je: Imaj strpljenja, pouzdaj se. Svu svoju bol koju si mi prinio u košari, sve trenutke beznađa koje meni donosiš, ja ću pretvoriti u radost jer volim se brinuti za tebe.
U pustinji đavao nudi Isusu podmuklo prijateljstvo. Piše da ga iskušava. Vrlo zanimljivo jer na hebrejskom jeziku riječ prijateljevati i okrutnost zvuči isto. Đavao nudi prijateljstvo kroz okrutno iskušenje. Isus u pustinji je lik Izraela ugnjetavanog od Egipćana, ali u isti čas Đavao iskušava Isusa u pustinji umjesto nas. 

Poznata su nam Isusova iskušenja. Možemo čak reći da su se iskušenja ispunila na neki način, ali ne na sotonski način. Đavao predlaže promjenu kamenja u kruh. Isus je učinio puno više od toga. On je promijenio svoje tijelo u kruh. Sotona navaljuje na Isusa da se baci s visine jer će ga Otac i anđeli očuvati. I to se na neki način ispunilo. Isus je s visine križa pao u grob i tu je sišao u podzemlje. Odande su ga iznijeli Otac i anđeli. Đavao je iskušavao Isusa tražeći od njega naklon, a umjesto toga obećavao mu je sva kraljevstva svijeta. I to se dogodilo Isusu nakon uskrsnuća. On je kralj nad kraljevima i ne samo to, nego je kralj nad svim stvorenjima. I svi stvorovi na nebu i na zemlji daju mu slavu. 


Možemo dakle reći da se ipak sve ispunilo. Ali, postoji velika razlika između kušnje te cjelovite ideje napasti i Isusova života! Sotona je htio da se to sve dogodi odmah. On kroz laž uvodi nestrpljenje. Isus nije ništa učinio odmah, kako je to zahtijevao đavao, nego je znao da mora poslušati Oca. Otac će reći kada će se to sve dogoditi. Otac zna napraviti sve najbolje i u vrijeme kada on to odredi.


Možda je korizma i za nas početak nečega. I neće se ništa dogoditi odmah. Treba pričekati. Treba strpljenja. Moguće je da će se tek za nekoliko godina dogodit nešto što možda sada priželjkuješ. Imaj strpljenja. Bog će sve napraviti puno bolje, nego što ti možeš zamisliti. Samo imaj strpljenja. Božja riječ već sada obasjava tvoje košarice u kojima donosiš Bogu svoju bol i trpljenje. Već sada ti je ponuđen ulazak u Božju radost. Pronađi ulaz, budi strpljiv i ne nasjedaj na đavolske laži.


Autor: Pater Arek Krasicki

1,065 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    <

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Hide Related Posts
    %d blogeri kao ovaj: