Svima nam je jasno da se ljudi međusobno znatno razlikuju. Svi smo mi vrlo različiti i nipošto se ne ponašamo na sasvim jednak način.
No u jednoj odlučnoj točci svi smo mi jednaki: pred Bogom je svatko grešnik. To je smisao toga retka, a preispitivanje našega života će to potvrditi.
Nema razlike: jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave. Ali Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas.
Rimljanima 3,22.23 ; 5,8
Razmišljanje
Na nekom službenom objedu se duhovno štedan od gostiju vrlo neskromno predstavio čovjeku koji je sjedio do njega za stolom, a koji je bio kršćanin. Pričao mu je o svom ocu, koji je bio visoki državni službenik, govorio o podrijetlu i ugledu obitelji svoje majke te je spomenuo i svoja dva brata, od kojih je jedan bio bankar i drugi kirurg.
„Što se mene tiče“, odvratio je vjernik, „ja nemam hvalevrijedne pretke. Moj otac i majka bili su vrtlari u službi dobroga gospodara. No jednog dana moja je majka nagovorena na krađu i moj joj je otac bio suučesnik u tom djelu. Oboje su bili izbačeni iz službe i morali su trpjeti posljedice svoga zlodjela. I kao da to nije bilo dovoljno, imao sam dva brata, od kojih je jedan ubio drugoga. No recite mi, nismo li mi, ustvari, srodnici?“
Adam i Eva i njihovi sinovi Kajin i Abel, o kojima Biblija izvješćuje na svojim prvim stranicama, naši su preci pa smo, dakle, srodnici. Tu činjenicu ne možemo sakriti. Naša narav određena je našim podrijetlom. Svatko od nas u sebi nosi naslijeđen pečat grijeha. Zbog toga svatko čini grijehe i buni se protiv Boga. Stoga, prije svega, svatko može očekivati istu osudu od Boga.
No Bog je ljubav. On nas ne želi osuditi, nego spasiti, tako dugo dok ne prihvatimo Njegovu ispruženu spasonosnu ruku.
