Lino Červar: Bog je u svakom čovjeku, zahvalan sam mu što mi je dao snagu!

Osebujni hrvatski izbornik je s dvije zlatne (svjetskom i olimpijskom) i četiri srebrne medalje ostavio neizbrisiv trag u najuspješnijem hrvatskom kolektivnom športu.

»Svaki igrač mora imati univerzalne, među njima i duhovne vrednote. Mora biti i hrabrosti, koje posebno nedostaje u politici.  Neprestano igračima skrećem pozornost da smo sretnici i miljenici Božji, kojima je Bog dodijelio talente, njima igračke, meni trenerske, i da ih, pridržavajući se one biblijske prispodobe, moramo itekako odgovorno prihvatiti, nositi i razvijati; moramo se odgovorno odnositi prema svakom daru, osobito ako je dar Božji ” istaknuo je jednom prilikom. Nije mu samo cilj napraviti izvanrednoga rukometaša, nego i dobroga čovjeka kako je kazao u nedavnom razgovoru za Glas Koncila u kojem se dotaknuo niz (izvan)športskih tema i podijelio svoje poglede na život. Donosimo vam dio razgovora.

Rođeni ste 22. rujna 1950. u Delićima kraj Vrsara, seocetu koje od 1880. do danas nije imalo više od trideset stanovnika. Instinkt za opstanak je vječna tema. Koje uspomene čuvate na vjerski odgoj u djetinjstvu?

ČERVAR: Ministrirao sam s deset godina. Nedavno sam dobio fotografiju na kojoj sam s još nekoliko ministranata i tadašnjim umaškim župnikom i vjeroučiteljem Antunom Cukarićem, jednim od potpisnika spomenice Zbora svećenika sv. Pavla za Istru. Crkva u Umagu bila je udaljena stotinjak metara od roditeljske kuće. Pamtim služenje na nedjeljnoj misi u 11 sati licem okrenutim prema svetohraništu. Majka me znala prekoriti jer sam prejako zvonio. Kasnije sam u Novigradu bio profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Jednom prilikom mons. Jugovac pozvao me na razgovor kako bismo uskladili vjeronaučne i rukometne termine. Zamolio sam da na kraju misnoga slavlja pozove starije bodriti našu djecu na vanjskom rukometnom igralištu.

Koliko je vjera u Isusa Krista suputnik »od Učke do Olimpa«?

ČERVAR: Bog je u svakom čovjeku. Često i ateistu i agnostiku znam reći – »I tebe Bog voli«. Potrebno je promovirati mir, kristovsku poruku ljubavi, prema pravoslavcima, vjernicima islamske vjeroispovijesti, svima. Sebeljublje i interes udaljuju čovjeka od bitnoga, od Boga. Najveća je iluzija posjedovanje, kako materijalnoga, novca, kuće, bogatstva, tako i duhovnoga, obitelji, zdravlja. Mi smo izvore dobili na korištenje kao Božji dar dok nam ne istekne vrijeme. To ljudi zaboravljaju. Zahvalan sam Bogu što mi je dao snagu i energiju, osobito u trenutcima bolesti. Nikada nisam htio izostati s treninga kako bih stavove o rukometu i životu prenio na djecu, i vjerujem da sam, i profesionalno i privatno, utjecao na mnoge živote.

Pripremali ste se za Europsko prvenstvo upravo u božićnom vremenu.

ČERVAR: Mnogo sam razmišljao kako je Isus rođen u najsiromašnijim uvjetima, u neimaštini. Kada promatram trgovačke centre, primjećujem samo izobilje, hedonizam.
Za susret s Bogom potrebna je poniznost, a ne konzumerizam. Zabrinjava me što se, barem izvanjski, Božić ne slavi kao nekada. Sve se pretvorilo u spektakl, estradu, više se vodi briga oko uređenja kuće i jačini svjetla, nego o Bogu. Također, Boga se pokušava staviti u virtualan svijet, udaljiti od konkretnoga čovjeka, a On treba živo prebivati u svakom pojedincu.

Izvor: Glas Koncila, Cijeli intervju pročitajte OVDJE


 1,166 total views,  2 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.