Kvarantore: jučer, danas, sutra

Zvono ‘svetog Križa’ odmjerenim i izbrojenim udarcima


najavljivaše vjernicima novi sat klečanja.
Na njegov zvuk ljudi se pobožno prekrižiše,
prekinuše za čas posao i izmoliše starinsku molitvu:
‘Blagoslovljen svaki hip i sat prisveti oltarski sakramenat!’
‘Kvarantore’ su. Svetčana tišina i sabranost prožima varoš.
Zamukla je pjesma i svaka bučna rieč. I gostionice su zatvorene.
Iz svake se kuće sprema netko, da tog dana obavi ‘uru’ pred izloženim Svetotajstvom.

 

                                                   Rajmund KUPAREO, Baraban          

Što su kvarantore i odakle potječu?
U tradicijskom životu vjere u župama jadranske Hrvatske 40-satno klanjanje (Kvarantore, od talijanskih riječi quaranata ore, tj. četrdeset sati; lat. Oratio quadraginta horarum) označava pobožnost javnog štovanja Presvetog Oltarskog Sakramenta, i to najčešće u danima od Cvjetnice do Velike srijede.

U svom izvornom obliku kvarantore su danas očuvane samo u manjem broju župa koje su ih, primjerice, imale između dva svjetska rata, iako ih, što se razumije, nalazimo samo na hrvatskom prostoru nekadašnje mletačke uprave i Dubrovačke Republike.  Dakle, riječ je o pobožnosti koja je nastala pod utjecajem katoličkih strujanja u mediteranskom prostoru, pa je pod utjecajem omiljenih pobožnosti koje su se njegovale u okrilju talijanskih bratovština, kao i zbog crkvenih i državnih uredbi, udomaćena i kod nas, primivši naša pučka i gradska obilježja. Kad je riječ o počecima ove pobožnosti, onda treba reći da se u literaturi najčešće navodi da su počeci klasičnoga oblika 40-satnog klanjanja nastali u Milanu između 1527. i 1537. godine.

 

Na prostoru Mletačke Republike – a ona je glede nastanka ove pobožnosti kod nas veoma važna – prvi put se uvode u Udinama 1564., dok ih u Veneciji prvi put obavljaju isusovci 1584. g. Iste je godinu u Veneciji osnovana i bratovština 40-satnog klanjanja (emeronitti) koja je u danima pred Pepelnicu, tj. na vrhuncu karnevala, 40-satnim klanjanjem davala zadovoljštinu za grijehe počinjene u vrijeme karnevala. Iz istih su pobuda prvi put održane u Padovi 1600. g. Međutim, korijeni ove pobožnosti mnogo su stariji i nisu vezani uz Milano. Naslanjaju se na simboliku četrdesetsatnog počinka Kristova tijela u grobu, o čemu je već sv. Augustin govorio u djelu De Trinitate, pa su se uz taj simboličan broj javljale različite molitvene pobožnosti u srednjovjekovnom razdoblju.

 


Autor: Don Ivica Huljev

5,649 total views, 21 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: