Kraljevska obzorja života – razmišljanje uz svetkovinu Krista Kralja (B)

U posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Krista Kralja koja je kruna cijelog liturgijskog ciklusa. A ova nas svetkovina redovito poziva da sebi dodatno posvijestimo važne stvari iz života, te da usmjerimo pogled prema obzorjima za koja je stvorena ljudska duša. Ta obzorja života ne poistovjećuju se sa zemaljskim stvarnostima, ili zemaljskim kraljevstvom, rečeno Isusovim jezikom. Istinski obzor ljudskog života je onaj nebeski, za koji je on živio i poradi kojeg je došao na zemlju da nam otvori put prema nebu.


Današnja svetkovina nam to jasno svjedoči, kao i evanđeoski odlomak koji čitamo (Iv 18, 33b-37). Upravo u trenutku kad se moglo činiti da će smrt Isusu zatvoriti sva obzorja i svaku perspektivu, on Pilatu naviješta nebesko kraljevstvo i poziva ga da otkrije istinu života. Isus se ne straši rimskog upravitelja, niti se stidi sebe i svoga poslanja, već jasno ističe kako život promatra drugim očima, jer živi za jedno drugo kraljevstvo koje nije sastavljeno od zemaljskih interesa i zemaljske vlasti. Da je Pilat pokazao malo dobre volje, mogao je poći tragom istine i donijeti presudu dostojnu neprolazne pravde koja dolazi od Boga. No kako je tek bio sluga zemaljskih gospodara, ljudskih interesa i prolaznoga kraljevstva, onda je svoj život i odluke sveo na niz kompromisa kojih se trebao stidjeti. A da se htio ravnati prema nebeskim neprolaznim obzorjima, onda ne bi osudio vječnoga Kralja Istine, onoga koji bi mu u tom trenutku bio omogućio da okusi slast nebeskih obzorja.

No osim što je ova tema nebeskog i zemaljskog kraljevstva bila bitna za Isusa, nebeskoga Kralja, ona je bitna i za svakoga od nas. Isus nas kao svoje učenike, primjerom i riječima, kao i ovom svetkovinom, poziva da i sami otkrijemo da ne pripadamo samo zemaljskom kraljevstvu, već i nebeskom. Stoga i nama jasno kaže da nije pametno trošiti i potrošiti život za ovo zemaljsko, prolazno kraljevstvo i njegova dobra, već da se prije svega trudimo živjeti nebeskim životom i za nebesko kraljevstvo dok smo ovdje na zemlji. Živjeti potpuno za Božje kraljevstvo ovdje na zemlji, put je ispravnoga života, te stvarno živimo onoliko koliko živimo za vječni život i njegovo kraljevstvo. Štoviše, najveći i neprolazni doprinos svome narodu i zemlji dajemo upravo onda kad živimo za neprolazne vrijednosti i kad ljude oko sebe obasipamo svjedočanstvom i blagoslovom tih istih vrijednosti.

Stoga ono što reče Isus: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta, vrijedi i za nas njegove učenike i obitelj. Kao kršćani pozvani smo živjeti za dobra onoga svijeta, čime se najkvalitetnije i odnosimo prema dobrima ovoga svijeta. Onaj tko bi živio samo za dobra ovoga svijeta ne mareći za ona vječna i neprolazna, bio bi poput Pilata, tek samo nepošteni upravitelj, častohlepan i koristoljubiv, kojemu nije ništa sveto, nego mu je najvažnije očuvati vlastitu stolicu, moć i utjecaj. Na žalost, društvo oko nas je prepuno takvih da bismo mi kršćani sebi smjeli dopustiti da se s njima poistovjetimo. Zato nam je slušati Kristov glas i biti od njegove istine. Štoviše, živjeti za evanđeoske vrijednosti i od evanđeoskih vrijednosti, stvarajući od našeg malog komadića zemlje Božje kraljevstvo, to jest kraljevstvo u kojemu se uspostavljaju božanski odnosi istine i pravde, dobrote i ljubavi, zajedništva i mira.

Mi kršćani nemamo prava živjeti zatvoreni skučenim zemaljskim obzorjima, jer nam je Isus otvorio nebeska obzorja i pozvao nas da živimo u njegovoj istini. Prihvatimo stoga njegovo svjedočanstvo i slijedimo njegov primjer. Ne bježimo nikada od dobara njegova kraljevstva i ne zatvarajmo se samo u zemaljska dobra, pa niti pod izlikom dobrobiti i doprinosa koji moramo ostaviti ovom svijetu, jer je temeljna dobrobit i najveći doprinos koji ostavljamo onaj duhovni kapital i svjedočanstvo nebeskoga života na koji smo pozvani. Trudimo se već na zemlji biti aktivni članovi nebeskoga kraljevstva, pa Pilati ovoga svijeta neće oduzeti milosne darove koje primismo da njima obogatimo upravo svoj zemaljski život i život svoga naroda.

Kraljevstvo naše nije od ovoga svijeta, te stoga ne budimo sluge zemaljskih gospodara i njihovih ideja, nego radije živimo kao slobodni Kristovi sluge koji žive obdareni nebeskim obzorjem života, to jest budimo istinska Božja djeca koja žive kao pravi kraljevi – iznad zemaljskih probitaka za onaj neprolazni život. Slavimo svoga Kralja životom i djelima da bi nas on jednom primio u puninu života njegova svetoga kraljevstva u vječnosti za koje smo se borili da ga steknemo ovdje na zemlji.

Autor:  Dr. Ivan Bodrožić

2,136 total views, 6 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: