Kome ti zapravo pripadaš?

Jesi li se ikada zapitao, onako iskreno, kome pripadaš? Kome tvoj život, darovi, misli, ideje za neko bolje sutra pripadaju?


Površnost je prva stepenica prema ne-rastu, prema zakržljalosti srca, ili bolje reći sklerokardije – otvrdnutosti srca. A kad je srce tvrdo, ne priznaje da osjeća, da uopće može razviti empatiju prema ikome pa i prema samome Bogu. Kome pripadaš? Opasno je kad tvoje srce ne pripada tebi, ali je prekrasno kad ono ne pripada samo tebi, nego se daje drugima, i gledajući druge, ti sebe vidiš kao onoga koji jest. Jer, da ti nisi, kako bi vidio da drugi jesu? Kome oni pripadaju ako li ne tebi koji si odgovoran za druge kao i za sebe?

Kome zapravo pripadaš? Nabacane riječi, zamršene misli svaki dan ti opsjedaju glavu, opterećuju ti volju da ne poduzmeš nešto za život svoj. A možda je za početak dovoljno da poduzmeš biti ponizan i zahvalan – jer tvoje pripadanje ovome svijetu i drugima nije tvoje. Ono pripada Bogu, koji zna što će s tobom. Bogu je tvoje pripadanje Njemu samome savršeno jasno, ali ti si još uvijek kod sebe. U čahuri. A trebao bi biti Božja kuća, Božji šator u kojem Njegova slava prebiva. Trebaš se osloboditi najprije sebe da bi shvatio čiji si, kome zapravo pripadaš. Da je tvoj život samo tvoj, on bi bio isprazan. Jer, što čovjek može drugo od sebe dati, negoli ograničenost, nemir, grijehe i zarobljenost? Da postoji savršeni čovjek, onda bi Bog bio stavljen po strani ili u dvojbi sa samim stvorenjem. A stvorenje nikad neće moći biti Stvoritelj. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, ali opet „malo manjeg od anđela“ kako bi ga ovjenčao čašću i slavom koja ne prolazi. Na taj način možemo pričati o zaslugama. Kome pripada tvoj život ako tvoje zasluge ne idu na Božji račun? Kome pripada tvoj život? On ne pripada Bogu ako uporno pokušavaš krojiti život po sebičnoj mjeri ljudskih koraka, po samosvjesnoj oholosti i samodopadnosti koja ne daje Kruh.

Biti ono što jesi značilo bi biti ono što trebaš biti. A to jest „Bogu sličan“, bogolik, a ne vragolik. Jer sve ono što se protivi sličnosti s Bogom, oprečno je Njemu koji je vrhovna Dobrota i Ljepota i Istina. Sve što nije u Njegovoj pripadnosti znači da si dao ne samo rukav, nego cijelu ruku nekome tko ne zaslužuje ni tvoga prsta. Ni vlasi na glavi. Što se više penješ Bogu, On će ti sam reći: Ti pripadaš meni. I od toga ćeš živjeti. I srce će ti se radovati!

 


Autor: s. M. Elizabeta

9,321 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: