Kardinal Sarah: Zašto bismo tijekom molitve trebali šutjeti

O MOLITVI

Duša je prostor molitve. Stoga u tome svetištu pridržanom Bogu, u toj kući Božjoj, treba vladati samoća i šutnja.

Naime, u molitvi je bitno da govori Bog, a da mi pozorno slušamo tražeći njegovu volju. Moliti znači tražiti Boga i pustiti mu da nam otkrije svoje lice i očituje svoju volju. Vjerujemo da Bog stoluje u nama i živi u nama, ali prečesto mu ne dopuštamo da slobodno živi, djeluje, kreće se i očituje.

Sami zauzimamo sav prostor svoga unutarnjeg krajolika, cijeli dan i beskrajno vrijeme.
Svagda se žestimo da ćemo puno napraviti, puno govoriti, puno misliti. Božje boravište zagušujemo s toliko buke…

Potrebno je naučiti da je šutnja put za osobni i prisni susret sa šutljivom, ali živom Božjom prisutnošću u nama.

Bog nije u oluji, u potresu ili u ognju, nego u šapatu lahora. Da bi se čovjek uistinu molio, treba gojiti i čuvati stanovito djevičanstvo srca; drugim riječima, ne valja živjeti i rasti bilo u unutarnjemu ili u vanjskome žamoru, u pomodnim rastresenostima i raspršenostima; određeni užitci samo razdvajaju, odsijecaju, odjeljuju i raspršuju srž našega bića.

Duhovno djevičanstvo, unutarnja šutnja i potrebna samoća najpovoljnije su okruženje za život s Bogom, u bliskosti, licem u lice s Njime.
Iz toga susreta izlazimo noseći na svome licu blještavi sjaj lica Božjega, poput Mojsija kad je silazio s brda nakon razgovora sa Svevišnjim.


Autor: bitno.net/ Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog ili ništa”

2,729 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: