Povodom 16 obljetnice proglašenje blažena Ivana Merza održano je kratki govor braće Jakumetovića u župi sv. Luke u Josipovcu

U župnoj crkvi sv. Luke u Josipovcu pored Osijeka održano 23. lipnja 2019 godine je povodom 16 obljetnice proglašenje blažena Ivana Merza u kojoj se nalazi vitraj bl. Ivana Merza, na nedjeljnoj svetoj misi, župnik Ivica Rebić iz Josipovca  ugostio je braću Domagoja i Krešimira Jakumetovića rodom iz Vukovara, a povodom 16. obljetnice proglašenja Ivana Merza blaženim.


Braća su ukratko iznijela što ih je potaklo na štovanje bl. Ivana Merza i
posvjedočila o svome progonu iz Vukovara 1991. godine, te istaknula povezanost s našim Blaženikom.

 

 

Župnik Ivica Rebić zahvalio je suradnicima Postulature bl. Ivana Merza braći Jakumetović
s porukom da će se i župljani sv. Luke uključiti u molitve bl. Ivanu u vjeri i nadi skorašnjem proglašenju našega Blaženika svetim.

 

 

Kratki govor braće Domagoja i Krešimira Jakumetovića iz Vukovara

 

Hvaljen Isus i Marija!

Posebna mi je čast biti danas ovdje u župnoj crkvi svetoga Luke u Josipovcu u kojoj se nalazi vitraj blaženoga Ivana Merza, a povodom 16. obljetnice njegova proglašenja blaženim.

Ivan je sa svojih sedamnaest godina na poticaj svoga gimnazijskoga profesora dr. Ljubomira Marakovića počeo pisati svoj Dnevnik, te ga je nastavio voditi sve do zrele dobi.

Kao moto Dnevniku Ivan stavlja stihove:

„Za mladih dana želio sam vruće da srca drugih svojim prožmem srcem, da svijetlim narodima, da se uspnem ja ni sam ne znam kamo…“.

Blaženi Ivan Merz u tome je i uspio ostvarivši svetost života. Prožeo je srca drugih, zasvijetlio narodima. Život mu je bio Krist a smrt dobitak. Njegova duša je postigla cilj za koji je stvorena.

O svom profesoru dr. Marakoviću Ivan je zapisao ove znakovite riječi:

„Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost!“

Čitanjem Ivanova Dnevnika i molitvom Devetnice njemu u čast dolazim do neprocjenjivih odgovora za moj život. U potpunosti se pronalazim u blaženomu Ivanu, njegovim mislima i porukama jer do tada sam mislio da ne postoji nitko drugi sa sličnim promišljanjima.

Blaženi Ivan mi je rasvijetlio put prema Isusu. Pokazao mi je kako i na koji se način boriti i koračati kroz život. Iz njegova Dnevnika saznao sam da je on također proživio rat i njegove strahote, patnju te trpljenje baš kao i mi kada smo u onim teškim i krvavim vremenima 1991. godine izgubljeni i u strahu kao desetogodišnjaci krenuli u proboj kroz kukuruzni put iz potpuno opkoljenoga Vukovara nalazeći se sa svih strana na nišanu neprijatelja znajući da svakoga trenutka možemo poginuti.

Sada, kada se prisjetim svega toga, mogu reći da je bilo pravo čudo što smo izvukli živu glavu iz Vukovarskog grotla smrti.

Vukovar je doduše danas obnovljen i lijep grad. Fasade na kućama i zgradama su lijepe, mogu reći čak i ljepše nego prije rata. No, što je s onim ranama i ožiljcima ljudskih duša iz kojih još uvijek teku potoci i rijeke krvi? Te ožiljke može ukloniti i te rane može izliječiti jedino Isus i nitko drugi. Samo Isus može učiniti da budemo novi ljudi: ljudi nade, praštanja i ljubavi, te nam dati potrebne snage da slijedimo Njega noseći svoje životne križeve. Upravo do te istine i do te spoznaje došao je bl. Ivan Merz kada je u svome Dnevniku zapisao: „Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.“

Kroz sve što je Ivan prošao u životu, te kroz ratne strahote u kojima je bio svakodnevno suočen s trpljenjem i smrću, on je pronašao Ono Jedino i Vječno.

Treba također reći da je Ivan Merz prvi i do sada jedini vjernik laik Crkve u Hrvata koji je uzdignut na čast oltara, a blaženim ga je proglasio sveti Ivan Pavao II. u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. godine.

Poslušajmo sada samo neke od brojnih Ivanovih misli koje nam je u svome Dnevniku ostavio:

„Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost. Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.“

„Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom.“

„I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke.“

„Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi.“

„Bože, koliko te ljubim, koliko ti zahvaljujem što mi sada napunjaš dušu čudnom, punom slašću. Kako se moja duša diže, kako leti k tebi, htjela bi da nadčovječnom snagom razbije ova prsa i ode gore da se vječno s tobom sjedini.“

„Kroz bol čovjek sve vidi drugačije!“

 

„Pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere sa čovjeka sve prolazno i sugerira mu smisao života.“

„Treba krvave borbe da se ne potone u običnom svijetu.“

„Život nije uživanje nego žrtva. Život bez križa, udoban, morao bi za mene biti najvećom sramotom.“

„Pričest je izvor života. U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života. Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni.“

„Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo!“

I na kraju što reći osim:

Ivana Merza poslalo je Nebo hrvatskome puku da nas štiti i pomaže nam na našim životnim putovima, da nam bude prijatelj i zagovornik kod Gospodina.

To je prava milost za hrvatski narod i za našu Domovinu te za sve koji se utječu njegovu zagovoru.

Neka nam svima naš blaženi Ivan uvijek rasvjetljava i pokazuje pravi put, put koji vodi do Sunca Vječnoga – Kralja i Gospodina našega Isusa Krista!

Blaženi Ivane, moli za nas! Moli za svoj hrvatski puk!

Hvala župniku Ivici na gostoprimstvu i svima vama!

Bog vas blagoslovio a Ivanov zagovor pratio uvijek i posvud Hvala vam.

 

 


Autor teksta: braća Domagoj i Krešo Jakumetović

873 total views, 15 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    <

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Hide Related Posts
    %d blogeri kao ovaj: