“Ja ne vjerujem da Bog postoji, ja znam da Bog postoji”

I doslovno je tako! Ne vjerujemo nego znamo ako osjetimo iskustvo živog Boga.


Mislim da ne postoji onaj tko ne želi biti na svome “Izvoru”, a Izvor je On koji nas stvori. Može me svatko uvjeravati, ali ne vjerujem! Zato što znam da čovjek ne može bez svoga Izvora koji ga i stvori. Inače, kakvog bi sve smisla imalo da je drugačije?
Ali, mi smo ljudi ranjeni, razočarani, nataložene duše s mukom i boli ovoga života i ako pri tome nemamo Njega u svome životu, duh nam je slijep! Jednostavno, On ne može silom do nas ako mi ne želimo jer je On Bog ljubavi, a ne Bog sile.

Neki će možda reći: “Ma kakav je Bog koji sve ovo dopušta!?”
Ma nema On s ovim zlom na Zemlji nikakve veze, jer Njegov duh ne može ondje gdje je duh onog drugog zlobnika, sotone!

Po kojoj logici bi mogao?

Možete li vi biti u društvu s nekim tko vam unosi nemir? Pa tako i On! Nije uzalud postao čovjek kako bi nas spasio i dao drugu šansu, a mi i dalje propadamo, doslovno nestajemo u neznanju, ali i u znanju!

I šta onda? Vrtimo se u začaranom krugu, uvjeravajući sebe i druge da Bog ne postoji i da Bog nije dobar, sve samo zbog svoje ranjivosti i patnji života.

Prkos i vlastiti ego je jači od Boga koji te stvorio. Je li?

Ako ćemo Njegovim putem onda ćemo morati prolaziti ono što je i On, a ako ćemo “okolo kole” onda ćemo prije ili kasnije upasti u vlastitu zamku, propasti.
I nema drugačije, nema treće opcije i nema pokušaja razmućivanja Božjih pravila u modernom 21 stoljeću. Nema, jer onda nisu više pravila nego naše prilagođavanje prema sebi, kako bismo umirili savjest ili još gore – ne osjećali je od tolikog zla, nikako.

Što ćemo???

Ako želimo Njega, mir i ispunjenost duše unatoč svim Križevima onda se trebamo i poniziti pred Njim, s onim: “Evo me”, a onda On “štema” da ne može bolje, pa nam se učini da je još gore jer smo pošli za Bogom.  Nije! Zapravo se radi o tome da Bog ruši starog čovjeka kako bi izgradio novoga po svojoj slici, koja je bila već na početku, ali smo ju mi pokvarili (ne)ljudskošću! Ali divni Bog pruža milijunske, beskonačne šanse.

“Ništa mi Bogu ne oduzimamo niti dodajemo molitvom, postom, žrtvom, Sakramentima, ali dodajemo sebi, Bog je u svojoj biti sama ljubav”
Dakle, mi trebamo Boga, a ne On nas, ali nas želi!

Otvorimo svoje srce jer i ovako je premalo vremena za naučiti biti čovjek i kao čovjek otići Gore!

Ne daj se! Živi svoj život, a ne tuđi, ne trudi se ugoditi mišljenjima drugih nego Bogu, ne obaziri se što ćeš biti “čudan” jer imaš mir, šta će ti više od toga? Ne upiri prste u drugog, radije se zabavi sobom, jer nećeš ti za njega Gore odgovarati niti polagati račune.

Ne vjerujem da Bog postoji, ja znam da Bog postoji! A sve ćeš to shvatiti ako budeš molio, volio i opraštao!

Kud ćeš veće sreće da ne vjeruješ nego znaš da je i sada s tobom?


Autor: Marijana Jurilj

42,775 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: