Neka nam blagdan Božića ostane u srcima našim i uvijek se sjetimo Isusovo rođenja ,ne samo kad je Božić nego uvijek.
Sadržajno, blagdan se nadovezuje na blagdan Bogojavljenja, jer se i u ovome slučaju Bog objavljuje ali ne više kao malo dijete nego kao Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti.
Kod ovoga blagdana valja uočiti tri stvarnosti o kojima govori evađeoski izvještaj. Ali prije toga promotrimo sam kontekst događaja. Ivan Krstitelj krsti na Jordanu, propovijedajući obraćenje za oproštenje grijeha. Isus dolazi i traži od Ivana da ga krsti. Ivan se ispočetka nećka, smatrajući se nedostojnim, ali na Isusovo uvjeravanje ipak pristaje i krsti Isusa.
Kratak komentar o događaju na rijeci Jordan:
Isus je propješačio oko sto kilometara od Galileje do donjeg toka rijeke Jordan da ga Ivan krsti.To govori o važnosti koju je pridavao tom obredu i trebalo bi ukazivati da značenje krštenja za njegovu današnje sljedbenike.
Uvidjevši da Isus nema grijehe za koje bi se trebao pokajati, Ivan je posvjedočio protiv njegova krštenja. bio je to istinski poriv koji ga je ponukao da predloži kako bi pravi redoslijed trebao biti da Isus krsti njega.
Isus to nije porekao; jednostavno je ponovio svoj zahtjev za krštenjem kao načinom koji dolikuje da tako ispune svu pravednost. Smatrao je da se u krštenju treba poistovjetiti s onim pobožnim Izraelcima koji su dolazili krsti se radi pokajanje. Ali u tome je ležalo jedno još dublje značenje. Za njega krštenje bilo ritual koji simbolizira način na koji će on ispuniti sve pravedne božje zahtjeve protiv čovjekova grijeha. Njegovo uranjanje simbolizira njegovo krštenje u vodama božje osude na Golgoti.
Njegovo izranjanje iz vode nagovijestilo je njegovo uskrsnuće. Smrću, ukopom i uskrsnućem, on će udovoljiti zahtjevima božanske pravde i osigurati pravednu osnovu na temelju koje će se grešnicima moći opravdati.
Čim je izišao iz vode, Isus ugleda Duha Božjega gdje silazi s neba kao golub i spušta se na njega. baš kao što su u Starom zavjetu osobe i stvari posvećivali za svete svrhe >>posvećenim uljem pomazanja<< tako je sada Sveti duh pomazao našega gospodina Isusa za mesiju. bila je to sveta prigoda, kada su bila nazočna sva tri člana trojstva. Bio je tamo ljubljeni sin. bio je tamo Sveti duh u liku goluba. S neba se čuo glas Oca koji je blagoslivljao Isusa. bio je to nezaboravan događaj jer se čuo glas Boga koji je navodio Pismo: >> Ovo je Sin moj, ljubljeni u njemu mi je zadovoljstvo<< To je jedna od tri zgode kad je otac progovorio s neba radosno priznajući svog jedinstvenog sina
I tu dolazimo do naših triju stvarnosti ili naglasaka. Prvi od njih je otvoreno nebo. Pri Isusovu krštenju nebo se otvara. Nešto što je Adamovim grijehom ostalo zatvoreno za nas smrtnike sada se po Isusovu krštenju ponovno otvara. Nebesko i zemaljsko ponovno stupaju u komunikaciju koja je dugo bila prekinuta. Po Isusu nebo je već sišlo na zemlju, već se ostvaruje Kraljevstvo Nebesko ovdje na zemlji.
Drugi naglasak, Duh Sveti silazi na Isusa u liku goluba. Isti onaj Duh koji je kod stvaranja lebdio nad vodama dok je zemlja još bila pusta i prazna, onaj životvorni, stvarateljski Duh Božji silazi sada na Isusa, označujući novo Stvaranje, novo nebo i novu zemlju koja nastaje s Isusom i koje predokus imamo već na krštenju.
I konačno treći naglasak, Očev glas. „Ovo je Sin moj ljubljeni“. Isus je novi Adam, Sin, poslušan, koji će u novom stvaranju ispraviti sve ono što je stari Adam svojim neposluhom pokvario.
Imamo konačno po prvi put cijelo Presveto Trojstvo koje se objavljuje čovjeku.
Sve ono što se dogodilo na Jordanu kod Isusova krštenja događa se na neki način i kod svakoga krštenja danas. Nebo se otvara kako bi se milost izlila na krštenika, ono je spasenjski čin koji nam daje „ulaznicu“ za nebo, novo rođenje za Boga. Njime postajemo ljubljena djeca Božja. Duh Sveti silazi i posvećuje krštenika, snažeći ga za život u vjeri i dajući mu snagu da već ovdje na zemlji živi Kraljevstvo Nebesko.
izvor: Hkm.hr
