Dnevna Misna Čitanja

Isus Krist kaže: Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći”

Pomislili bismo da će ljudi postati svjesni činjenice da je Biblija vječna Božja riječ i da nikad neće proći. Gospodinove riječi su neprolazne i sve što kaže ispuni će se.


On utvrđuje razliku između pretposljednjih stvari, koje prolaze, i posljednjih stvari, koje ostaju. To je dragocjena poruka za nas, koja služi kao smjerokaz u važnim životnim izborima i tome da nas usmjeri u što se isplati uložiti svoj život? U prolazno ili u Gospodinove riječi, koje ostaju zauvijek? Očito u ove potonje. Ali to nije lako.

Naime, privlače nas stvari koje podliježu našim osjetilima i koje nam daju trenutno zadovoljstvo, dok Gospodinove riječi, iako lijepe, nadilaze ono trenutno i traže strpljivost. U napasti smo da se hvatamo za ono što vidimo i dotičemo i to nam se čini sigurnijim. To je ljudski, to je ta napast.

Ali to je prevara, jer „nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“. Evo dakle poziva: ne graditi život na pijesku. Kad se gradi kuća, kopa se duboko i postavljaju se čvrsti temelji. Samo bi čovjek bez trunke zdravog razuma rekao da je to bačen novac za nešto što se ne vidi. Vjeran je učenik, za Isusa, onaj koji temelji svoj život na stijeni, a to je njegova riječ koja ne prolazi (usp. Mt 7, 24-27), na snazi Isusove riječi; to je temelj života koji Isus želi od nas i koji neće proći.

Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.” (Luka 21,33)

Božja riječ nije samo vječna, nego je i apsolutno sigurno da će se ispuniti. U Mateju 5,18 Isus je rekao da nijedna jota i nijedan potezi iz Zakona neće proći dok se sve ne dogodi. Jota je slovo hebrejskog alfabeta koje sliči zarezu ili apostrofu. Potezić je crtica nekog hebrejskog slova. Može se usporediti s donjom crticom u velikom slovu E, čime se slovo E razlikuje od slova F. Drugim riječima, Isus je rekao da će se Božja riječ ispuniti do najsitnijeg detalja.

A sada pitanje – uvijek kad se čita Božju riječ, postavljaju se pitanja – zapitajmo se: što je središte, što je živo srce Božje riječi? Što, ukratko, daje postojanost životu i neće nikada imati kraja? Doznajemo to od svetoga Pavla. Središte, upravo, živo srce, ono što daje postojanost, jest ljubav: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13, 8), kaže sveti Pavao.

Tko čini dobro ulaže za vječnost. Kad vidimo nekoga tko je velikodušan i uslužan, krotak, tko je strpljiv, nije zavidan, ne ogovara, ne hvali se, ne nadima se, nije nepristojan (usp. 1 Kor 13, 4-7), to je osoba koja gradi Nebo na zemlji. Možda neće biti vidljiv, neće izgraditi karijeru, o njemu se neće pisati u novinama, ali ono što čini neće biti izgubljeno. Jer dobro se nikad ne gubi, ostaje zauvijek.

A mi, braćo i sestre, zapitajmo se: u što mi ulažemo svoj život? Jesu li to prolazne stvari kao što je novac, uspjeh, izgled, fizičko blagostanje? Od svega toga ništa nećemo ponijeti sa sobom. Jesmo li privezani uz zemaljske stvari kao da ćemo živjeti ovdje vječno? Dok smo mladi, dok nas služi zdravlje, sve je dobro, ali kad kucne čas oproštaja moramo sve ostaviti.

Božja nas riječ danas upozorava: prolazi obličje ovoga svijeta. Ostat će samo ljubav. Temeljiti život na Božjoj riječi, dakle, ne znači bježati od povijesti, već uroniti u zemaljske stvarnosti kako bi ih učvrstili, preobrazili ljubavlju, utiskujući u njih biljeg vječnosti, Božji biljeg. Evo dakle savjeta kod donošenja važnih odluka.

Kad ne znam što mi je činiti, kako donijeti konačnu odluku, neku važnu odluku, odluku koja uključuje Isusovu ljubav, što mi je činiti? Prije nego donesemo odluku, zamislimo da stojimo pred Isusom, kao na kraju života, pred njim koji je ljubav. I dok se zamišljamo tamo, pred njegovim lice, na pragu vječnosti, donesimo odluku za danas. Tako moramo donositi svoje odluke: uvijek pogleda uprta prema vječnosti, pogleda uprta u Isusa. Odluka možda neće biti najlakša, njezini plodovi neće biti odmah vidljivi, ali će biti dobra, to je sigurno (usp. sv. Ignacije Loyolski, Duhovne vježbe, 187).

Počeo je ohrabrivati Židove da ponovno sagrade hram. Prema onome što Gibbon piše u knjizi The Decline and Fall of the Roman Empire (Propadanje i pad Rimskog carstva), žustro su započeli s radom pretjerujući čak tako što su koristili srebrne lopate i nosili zemlje u purpurnim velovima. Ali dok su radili, zaustavio ih je potres i vatrene kugle iz tla. Bili su prisiljeni odustati od projekta.

Gotovo 600 godina prije Krista, Ezekiel je prorekao da će Istočna vrata Jeruzalema biti zatvorena i ostati zatvorena dok ne dođe “knez” (Ezekiel 44,3). Mnogi proučavatelji Biblije slažu se da se “knez” odnosi na Mesiju.

Vrata prozvana kasnije Zlatna vrata zatvorio je sultan Sulejman 1543. godine. Car Wilhelm se u svom planu zauzimanja Jeruzalema nadao ući u grad kroz ova vrata, ali njegove nade su se izjalovile. Vrata su ostala zatvorena.

Voltaire se hvalio da će za sto godina Biblija biti mrtva knjiga. Kad je sto godina prošlo, Voltaire je bio mrtav, a u njegovoj kući bilo je sjedište Ženevskog biblijskog društva. Ingersoll se hvalisao na sličan način. Rekao je da će Biblija za 15 godina biti u mrtvačnici. U mrtvačnicu je otišao on, a ne Biblija. Biblija nadživi sve svoje kritičare.

Pomislili bismo da će ljudi postati svjesni činjenice da je Biblija vječna Božja riječ i da nikad neće proći. Ali s druge strane, kako je Jonathan Swift rekao: “Nitko nije tako slijep kao oni koji ne žele vidjeti.”


Autor: rastimo u vjeri.com

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Na seminaru koju je održao otac James Manjackal dotaknuo se…