Evanđelje dana

Isus gleda i zove (Mt 4, 18-22)

Gospodin poziva svako ko želi da ga slijedi poput učenika, da ljudima govori i svjedoči o Bogu, da ih vratite na pravi put na koji su krenuli i pali jel nisu imali svjetlosti.


Budimo mi svjetlost u duhovnom svjedočenju.
Tako prvi učenici ostavljaju sve i polaze za Isusom. Isus će ih učiti novomu načinu života jer ne mogu biti otvoreni djelovanju Božjemu sve dok ne otvore svoje uši za Isusovu riječ.

Mt 4,18-22

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Komentar

ovaj odlomak iz Evanđelja po Mateju govori o pozivu budućih učenika. Lako je primijetiti da je Isus pozivao svoje učenike uzimajući ih od njihova svakodnevnog posla. Nije bilo nikakve posebne priprave za taj događaj. Isus je jednostavno prolazio, i vidje ljude koji su radili, pozivao ih. Taj njihov dotadašnji posao koji su znali dobro raditi, Isus je htio promijeniti, simbolično govoreći u lovljene ljudi, lovljenje za novu vjeru u Isusa Krista koji se rodio, kao što je sam rekao, da dade svjedoćanstvo za istinu, svoj život za otkupljenje mnogih, da svaki koji u njega povjeruje ima život vječni.

Pozivajući učenike, Isus se nije služio velikim riječima, dugim uvjeravanjima. Jednostavno
je rekao:

„Hajde te za mnom…”
Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Drugi pak brzo ostave lađu i oca
te pođu za njim.

Dobro je primijetiti da je inicijator poziva uvijek Bog. Ne javlja se čovjek Isusu po svojoj volji, tražeći da ga primi. Ne, nego je Bog taj koji poziva.

A pozvani treba dati svoj pristanak. Ovi ribari koji su poslije postali apostoli, odmah su sve ostavili što su do tog trenutka radili i pošli za Isusom. Išli su za njima kamo god je on išao. Vidjeli su kako je naučavao, kako je činio čuda. Vidjeli su njegov svakodnevni život, i kasnije ga nastojali nasljedovati i dalje prenositi njegov nauk.

A trudim li se ja upoznavati Isusov nauk čitanjem Svetog pisma, životopisa svetih, vjerskog štiva i života?

Što sam spreman napustiti, što ostaviti kako bih ostvario svoj poziv na svetosti?
Jesam li zahvalan Bogu za poziv na život u Crkvi, za njegovu ljubav prema meni?
Vežem li neraskidivo ljubav prema Bogu s ljubavlju prema drugom čovjeku?

Ljubimo Boga onoliko koliko se međusobno ljubimo. Ljubav prema drugima je istinska provjera naše ljubavi prema Bogu.

Nastojim li to zapamtiti?
Primjećujemo li dobro u drugima?
Nastojim li druge s ljubavlju opomenuti u želji da budu bolji?
Trudim li se s Kristom potražiti ono što je izgubljeno, ljude izgubljene u vjeri, kako bi i oni imali koristi od poziva na svetost, kako za njih Kristova krv ne bi bila uzalud prolivena?

Mogu li Bogu zahvaliti što mi je pomogao
promijeniti život barem jednog čovjeka koji
je uistinu bio daleko od njega?

Molitva

Gospodine Isuse, moli Te,
pomozi mi da budem vjeran svom pozivu ovdje gdje se
trenutno nalazim. Amen


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar bio je…