Evanđelje dana

Iskrena molitva pred Bogom će uvijek biti uslišana

Evanđelist Luka govori nam o dvojici koja su se došla pomoliti u hram: jedan je bio farizej, a drugi carinik. Farizeji su imali visoko mišljenje o sebi – smatrali su se savršenim vršiteljima zakona. Carinici su bili zaduženi za ubiranje poreza i smatrani su ljudima koji više vole vlastitu korist nego vršenje zakona.


Evanđelist nam je na određeni način dao do znanja da se Isus ovom prispodobom posebno obratio onima koji sebe smatraju pravednicima, a omalovažavaju druge.

Na početku prispodobe odmah je vidljivo da farizej ulazi u hram bez poniznosti i ljubavi. Sav je usredotočen na sebe i oholi se zbog vlastitih dobrih djela: “Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.”

Umjesto da hvali Boga, počeo je hvaliti samoga sebe: sve što je činio, bilo je dobro: postio je, plaćao desetinu… Međutim, sve to što je dobro u njegovim djelima bilo je na neki način umanjeno zbog njegove oholosti: sebi je pripisivao zasluge i omalovažavao je druge. Nedostaju poniznost i ljubav, a bez njih nema vrline niti dobrog djela.

Riječ Gospodnja
Lk 18,9-14

U ono vrijeme nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu reče Isus ovu prispodobu:

Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako, u sebi, molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, ne pravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’ Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

Komentar

Ova usporedba odnosi se na ljude koji se pouzdaju u sebe da su pravednici i koji sve druge preziru kao manje vrijedne. Odnos ljude koji se pouzdaju u sebe da su pravednici i koji sve druge preziru kao manje vrijedne. Nazivajući one prve farizejima.

Spasitelj nije ostavio ni najmanju sumnju o kojoj vrsti ljudi govori. Lako se farizej molio, on se zapravo nije obraćao Bogu. Umjesto toga, hvastao se svojim ćudoređem i vjerskim postignućima.

Umjesto da se usporedio s Božjem savršenim mjerilom i uvidi kako je zapravo grešan, usporedio se s drugima u društvu dičio se da je bolji. Često izgovaranje zamjenice ja otkriva pravo stanje njegova srca kao umišljenost i samodostatnog.

Carinik je bio izrazita suprotnost. Stojeći pred bogom, osjetio je svoju krajnu bezvrijednost. Bio je posve ponižen. Ne htjede ni očiju podignutu prema nebu, nego udaraše u prsa vapeći Bogu za milost.Bože, milostiv budi meni grešniku! ( doslovce ovom grešniku ). O sebi nije mislio kao o jednom među mnogima, nego kao o onom grešniku koji nije zavrijedio ništa od Boga.

Gospodin Isus je podsjetio svoje slušatelje i učenike da Bog prihvaća duh samo poniženja i pokajanje. Za razliku od onoga što bismo mi mogli zaključiti na temelju ljudske vanjštine, carinik siđe opravdan kući svojoj.

Bog uzvisuje ponizne, ali ponizuje one koji se uzvisuju.

Zaključak

Zato kad molite budite ponizni i iskreni pred Bogom. Svaka molitva iskrena i izlijevanje suza iskrena će biti uslišana.

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeka vjekova. Amen


Autor: rastimo u vjeri/ ( William MacDonald: “Komentar Novoga zavjeta”)


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Za sve Vas naše čitatelje pa i šire informacija. Bio…