„I kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, već sve izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu”

ISUS SV. FAUSTINI KOWALSKOJ

Na blagdan Božanskog milosrđa, otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. …svi,
pa i oni koji se tek tog dana obrate, mogu sudjelovati na svim milostima i zemaljskim dobrima,

koje je Isus pripravio za tu svetkovinu. Svi, kako pojedine osobe, tako i zajednice, mogu primiti te milosti ako ih samo zamole s velikim pouzdanjem…

Papa Ivan Pavao II. rekao je na trgu sv. Petra u Rimu 30. travnja 2000., pri proglašenju svetom sestre Marije Faustine Kowalske: „A ti, Faustina, Božji dare našem vremenu, dare Poljske cijeloj Crkvi, pomozi nam da shvatimo dubinu božanskog milosrđa, da ga živo doživljavamo i svojoj ga braći svjedočimo. Krist te je izabrao da cijelom svijetu naviještaš njegovo nedokučivo milosrđe.”

BIT POBOŽNOSTI BOŽJEM MILOSRĐU

Poslanje svete sestre Faustine obuhvaća pobožnost Božjeg milosrđa u novim oblicima. Njezin je temelj stav pouzdanja prema Bogu i Milosrđa prema bližnjima.

»„(Neka) najveći grešnici polože svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa. Moja kćeri, piši za izmučene duše o Mojem milosrđu. Raduju me duše koje se pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama Ja podjeljujem više nego si sami žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on pozove na Moje milosrđe, opravdavam ga u mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu. Piši: Prije nego dođem kao pravedni sudac, široko otvaram vrata Mojeg milosrđa. Tko ne želi ući kroz vrata milosrđa, mora kroz vrata moje pravednosti…”

„RECI DUŠAMA GDJE TREBAJU TRAŽITI UTJEHU”

Danas sam čula riječi:

„Milosti koje tebi darujem nisu samo za tebe, nego i za mnoštvo duša… U svakoj duši ostvarujem djelo milosrđa. Što veći grešnik, to veće pravo na moje milosrđe. Nad svakim djelom mojih ruku jest Moje milosrđe. Tko se pouzda u Moje milosrđe neće se izgubiti, jer sve njegove stvari su Moje a njegovi neprijatelji razbijaju se o podnožje mojih nogu.

„Piši, govori o Mojem milosrđu. Reci dušama gdje trebaju tražiti utjehu – na sudu Milosrđa. Tamo su najveća čudesa koja se neprestano ponavljaju. Da bi se postiglo to čudo, ne treba nikakvog dalekog hodočašća niti vanjske pompe, nego je dovoljno vjernički pristupiti nogama Mojeg zastupnika i pred njim izgovoriti svoju bijedu. Tada se očituje čudo milosrđa u svoj svojoj punini. I kad bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu. Vi, jadnici koji ne tražite sa sebe čudo Božjeg milosrđa, vi ćete uzaludno zazivati jer će onda biti previše kasno.”

„BLAGO DUŠI KOJA SE U ŽIVOTU URANJALA U IZVOR MILOSRĐA”

„Gorim milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O kakvu mi bol pripravljaju odbacujući prihvaćanje.

Moja kćeri, čini što je u tvojoj moći da bi proširila klanjanje mojem milosrđu. Što tebi nedostaje, ja ću dopuniti. Reci trpećem čovječanstvu neka se priljube uz Moje milosrdno Srce i Ja ću ih ispuniti mirom. Reci, Moja kćeri, da sam sav ljubav i milosrđe. Kad mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću da je ona ne može sama u sebe primiti i izručivat će je na druge duše.

Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štit su u cijelom svom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići.

Piši: Sve što postoji duboko je skriveno u nutrini Mojeg milosrđa, kao dijete u krilu majke. Kako Sam bolno ranjavan sumnjom u moju dobrotu. Najbolnije me vrijeđaju grijesi nepovjerenja.”

„JA ŽELIM DA PRVA NEDJELJA PO USKRSU POSTANE SVETKOVINA BOŽJEG MILOSRĐA.”

„Ja želim da prva nedjelja po Uskrsu postane svetkovina Božjeg milosrđa.”

To je govorio Isus svetoj Faustini. On je izrazio tu želju 14 puta, čime je on odredio ne samo mjesto tog blagdana u liturgijskom kalendaru nego i vrstu i način njegove priprave i njegova svetkovanja.

„Unatoč mojoj pregorkoj muci duše propadaju”, utemeljio je Isus tu svetkovinu. „Ja im pružam posljednje sidro spasenja. To je svetkovina mojeg Milosrđa. ne budu li slavili moje Milosrđe, propast će zauvijek. Ta svetkovina ima biti dan posebnog štovanja Boga u otajstvu njegova milosrđa, koje je izvor i motiv svih djela prema čovjeku, napose djela otkupljenja. To je – i prema Božjoj volji – dan posebne milosti za sve duše, napose za grešnike koji najviše potrebuju Božje milosrđe. Svetkovina moga Milosrđa”, govorio je Isus, „došla je iz moje nutrine, na utjehu cijelom svijetu.

S tim danom, točnije rečeno – na taj dan primljenom pričesti (nakon dobre ispovijedi) povezano je najveće obećanje: potpuno oproštenje grijeha i kazni. Ta milost je nešto bitno veće nego potpuni oprost. Taj se naime sastoji samo u otpuštanju onih zasluženih vremenitih kazni za grijehe, ali nije nikad oproštenje same krivnje. Ta posve osobita milost načelno je veća nego milosti šest sakramenata, izuzev sakramenta krštenja: jer oproštenje grijeha i kazni je samo sakramentalna milost svetog krštenja. U već spomenutom obećanju naprotiv Isus povezuje otpuštenje krivnje i kazne uz primljenu svetu pričest na svetkovinu Milosrđa (To je obnova krsne nevinosti u dušama). Očito je da se mora ne samo dostojno primiti pričest nego i ispuniti temeljne zahtjeve pobožnosti Božjem milosrđu.

Isus je ograničio svoju darežljivost ne na neku milost, pa iako bi ta bila izvanredna, nego je obećao da će on izliti čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru Milosrđa. Jer tog dana su otvorene sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Veličina te milosti sastoji se između ostalog u tome što svi ljudi, pa i oni koji se tek tog dana obrate, mogu sudjelovati na svim milostima i zemaljskim dobrima, koje je Isus pripravio za tu svetkovinu. Kako pojedine osobe, tako i zajednice, mogu primiti te milosti ako ih samo zamole s velikim pouzdanjem.

NIKAD NE ZABORAVI!

I kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu.

 

 

Iz knjige „Božje milosrđe – tvoja nada i spasenje. Ulomci iz Dnevnika svete
Marije Faustine Kowalske”. Priredio Th. dr. Johannes Jung. Izdavač: UPT, Đakovo.


Priredila Martina Vidaković; Book.hr

1,695 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.