Aktualno

Fra Smiljan: Ne idite kod oni koji se bave zazivanje mrtvih, jel sa onoga svijeta vam se ne javljaju baka ili neko od vaših bližnjeg to su zli duhovi

Fra Smiljan: Ne javlja vam se baka s onog svijeta, to su zli duhovi To nikada nisu ti baka ili djed, jer Bog je u više navrata u svojoj objavi rekao da su duše pravednika u Božjim rukama i da se njih nitko ne može dotaknuti.

Kada se netko “pojavi” ili se čuje nečiji glas, to nikada nije glas onoga koga se zazivlje, nego je to glas zlih duhova koji mogu “znati” mnoge odgovore na postavljena pitanja ili čak prenijeti neku poruku. I vrlo su uspješni u imitaciji glasa osobe koja se zaziva.

Je li uopće moguće komunicirati s mrtvim dušama?

Duhovna stvarnost postoji i prema tome mi možemo komunicirati s tom duhovnom stvarnošću.

Na koji način?

Molitvom, čitanjem Božje riječi, razmišljanjem i sudjelovanjem u slavljenju svetih sakramenata.

A prizivanje duhovi s čašom i slovima na stolu?

Tu se, zapravo, radi o čežnji ljudi da se uvjere da postoji nadnaravno. Oni koji vjeruju u Boga znaju da ne mogu zazivati duhove, ali ima mnogo onih koji ne vjeruju ili su samo znatiželjni, sastanu se i na stol stave bocu, čašu ili konac s iglama, napišu slova i počnu zazivati duhove.

Oni koji su to probali svjedoče da im se netko javlja?

U Svetom pismu piše da su duše pravednika u Božjim rukama i da se njih nitko ne može dotaknuti. Ako je duša koju se zaziva pravedna, pa čak ako je bila i grješna, ona se ne javlja. To se redovito javljaju zli duhovi, koji mogu čak imitirati glas osobe koju se zaziva. No, to nikada nije osoba koju se zaziva.

Ako nekome s onoga svijeta odgovara baka ili djed, i to točnim odgovorima, to nisu oni?

To nikada nisu ti baka ili djed, jer Bog je u više navrata u svojoj objavi rekao da su duše pravednika u Božjim rukama i da se njih nitko ne može dotaknuti. Kada se netko “pojavi” ili se čuje nečiji glas, to nikada nije glas onoga koga se zazivlje, nego je to glas zlih duhova koji mogu “znati” mnoge odgovore na postavljena pitanja ili čak prenijeti neku poruku. I vrlo su uspješni u imitaciji glasa osobe koja se zaziva.

Koliko je to opasno za ljude koji to rade?

Ako je netko samo jednom bio kod zazivanja duhovi, čitav život može imati zbog toga teškoća! Kada mi netko u sakramentu svete ispovijedi kaže da je zazivao duhove ili da ih zaziva te da ima noćnih mora ili drugih problema, pomolim se za tu osobu i molim Gospodina da je oslobodi.

Uspijeva li to?

To redovito uspije. Naravno, ako se netko nije baš dulje vrijeme bavio time pa na neki način postoji kod njega i prisutnost tih duhovi, pa je potrebna i molitva egzorcizma, koju može moliti svećenik koji ima biskupovu dozvolu.

Koliko su česti takvi slučajevi da je potreban egzorcizam?

Od stotinu osoba koje mi se obrate 90% ima psihičkih problema ili bolesti. Za desetak osoba od toga može se reći da ima nekih okuženja i sličnoga, a od stotinu ih dvije ili tri imaju potrebu za molitvom egzorcizma.

Kako vi to možete dijagnosticirati?

Molitvom i polaganjem ruku, baš kao što je Isus rekao: “Molite i polažite ruke.” Kad netko dođe na ispovijed, kao svećenik stavim ruku na njegovu glavu i molim i ako osoba ima reakcije, npr. nasilna je prema meni i odgurava me, ne da da se nad njom moli, onda su to jasni znakovi.

Takvi se slučajevi dojavljuju biskupu i onda on određuje što dalje?

Točno, kada postoji takav slučaj, župnik treba njemu prijaviti taj slučaj i onda slijedi daljnja procedura. U pravilu se zamoli psihijatra ili psihologa da razgovaraju s tom osobom te ako oni dođu do uvjerenja da postoji duhovni problem, tada biskup imenuje svećenika koji dobiva ovlast da nad tom osobom moli egzorcizam.

Čuje se da ima vjernika koji sami mole molitve egzorcizma?

To apsolutno nije dopušteno, to je zloporaba. Egzorcizam ne može moliti čak ni svaki svećenik, nego samo oni koji dobiju izričitu dozvolu ordinarija. Netko se može moliti za neku osobu da je Gospodin blagoslovi, pomogne joj i da je oslobodi, ali ne može moliti molitve egzorcizma.

Ali ne smije moliti tzv. imperativni obrazac egzorcizma?

Svaki vjernik može moliti molitve u kojima moli da Gospodina oslobodi konkretnu osobu od utjecaja Zloga, ali u Isusovo ime, uime Crkve i svetaca zapovijedati zlim duhovima da nekoga napuste, može moliti samo svećenik koji ima izričitu dozvolu svoga biskupa.

I on mora biti u dobroj duhovnoj kondiciji?

To je osoba koja je duhovno spremna, ali i poznaje probleme opsjednuća te živi uzornim kršćanskim životom.

Duše pokojnika ne mogu se, dakle, zazivati, ali se može moliti za njih, kao što uči Crkva?

Već je u Starom zavjetu objavljeno kako je Juda Makabejac skupio 2000 zlatnih drahmi i molio za pokojne i prikazivao žrtve za njih kako bi im Bog oprostio grijehe i da bi na sudnji dan mogli ući u slavu Božju. I naš je Spasitelj govorio o tome da možemo preporučivati one koji su prešli u vječnost. Od apostolskih vremena do danas Crkva ima u najsvečanijoj molitvi svete mise u Kanonu dio gdje pokojne preporuča Bogu i njegovu milosrđu.

Što u tome kontekstu znače blagdani Svih svetih i Dušni dan?

Već se u 4. stoljeću počelo slaviti svece i mučenike, no kako nije bilo toliko dana u godini da bi svaki dobio svoj blagdan, onda su za sve koji su prolili mučeničku krv slavili njihovu svetkovinu na nedjelju iza Duhova. Kada je Bonifacije IV. posvetio Panteon u Rimu Majci Božjoj i mučenicima 13. svibnja 610., svi sveti slavili su se taj dan. No, kako su u Rim na tu svetkovinu dolazili vjernici iz svih dijelova Europe, blagdan je premješten na 1. studenoga, kad su svi poslovi bili obavljeni i kad se moglo primiti i opskrbiti sve hodočasnike. Samostan benediktinaca u Cluneyu počeo je slaviti blagdan za sve mrtve idućeg dana pa se to proširilo kao molitva za sve mrtve. Papa je 1311. proglasio taj blagdan za pokojne u čitavom svijetu. Štoviše, kako Crkva štuje pokojne i želi da što prije dođu u vječnu slavu, dala je svećenicima dozvolu da toga dana služe čak tri svete mise.

Kad govorite o vječnoj slavi, govorite o raju?

Naravno. Krist je došao da nam objavi pravu istinu o Bogu i da nas nauči kako trebamo živjeti da bismo i mi došli u slavu Božju, u raj, u nebo, u – Kraljevstvo Nebesko. Ako je netko griješio, za svoje će grijehe morati podnijeti zadovoljštinu da bi očistio svoju dušu. Dakle, prema Isusovu nauku postoji slava Nebeska, ali i mjesto u kojem se duše koje imaju grijeha (Isus je rekao da će svi grijesi biti oprošteni osim onih protiv Duha Svetoga, kao što je ateizam, nijekanje Božje opstojnosti i milosrđa…) moraju od njih pročistiti. To je čistilište, no Isus nas je poučio da postoji i pakao za one koji su živjeli nemoralno i koji se nisu za svoje grijehe pokajali.

Može li čovjek živjeti nemoralno cijeli život, obratiti se u posljednjem trenutku i tako kupiti kartu za raj?

Uvjeren sam da je Bog tako milosrdan da će svakome, čak i teškim grješnicima, dati mogućnost da se iskreno pokaju. Sjetimo se desnog razbojnika koji je s Kristom bio razapet. Evo, predsjednik našeg Sabora Boris Šprem izjavljivao se agnostikom, ali kada je došlo vrijeme u kojemu je spoznao da će doći pred Boga, poželio je da dođe svećenik, ispovjedio se, pričestio, primio bolesničko pomazanje i poslao snažnu poruku svima onima koji se s lakoćom proglašavaju agnosticima i ateistima.

Znači, pred kraj života postaje se istinski vjernik?

Postoje ljudi koji od mladosti žive uzornim vjerničkim životom, održavajući Božje zapovijedi, slijedeći Evanđelje Isusa Krista kao pravilo života, ali postoje i ljudi koji kažu da će u životu malo “šarati” te da će se, kad ostare, vratiti Crkvi, ići na misu… No, to je riskantno jer nikad ne znamo kada će nas Gospodin pozvati k sebi.

Mogu li ljudi današnjice biti pod teretom grijeha svojih predaka?I medicina dokazuje da djeca od roditelja nasljeđuju karizme i darove… … ali nasljeđuju i bolesti i negativnosti?

Upravo tako, nasljeđuju i negativne stvari.  Nikada nitko neće ni za čiji grijeh odgovarati i svatko će odgovarati isključivo za svoje grijehe! Grijesi roditelja ne mogu se prenositi na djecu, ali mogu posljedice grijeha. To su razne negativne sklonosti. Poznajem obitelji koje su generacijama opterećene duhom alkoholizma, nestabilnostima, rastavama…

Čak i nakon što osoba umre, Bog je još uvijek uključen u sve što se događa s tom osobom i njezinim odredištem. Hebrejima 9,27 kaže tako: „I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga na sud“ (VB). Ako osoba umre u Kristu, odlazi na nebo u Gospodnju prisutnost (2. Korinćanima 5,1-9, osobito 8. stih); ako osoba umre u svom grijehu, ide u pakao, a na kraju će svi koji su u paklu biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20,14-15).

Osoba koja pati u agoniji neće moći čuti ili odgovoriti na molitvu, niti to može osoba koja živi u nebeskom blaženstvu s Bogom. Ako se molimo nekoj osobi, a ona je u vječnoj agoniji, trebamo li očekivati da može čuti i odgovoriti na naše molitve? Isto tako, bi li se osoba u nebu bavila privremenim problemima na Zemlji? Bog je dao svog Sina, Isusa Krista, da bude posrednik između čovjeka i Boga (1. Timoteju 2,5). A s Isusom Kristom kao našim posrednikom, možemo po Isusu doći Bogu. Zašto bismo to željeli po grešnoj mrtvoj osobi, pogotovo kada time riskiramo Božji gnjev?

www.rastimo u vjeri.com


Izvor: www.vecernji.ba

(Visited 361 times, 2 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Majka osmogodišnjeg dječačića Antonija Terranove iz Palerma iznosi dirljivo svjedočanstvo…