Zanimljivost

Fahrenheit 451 – Anno Domini 2021+

Tako je govorio Bradbury: “Ne morate paliti knjige da biste uništili kulturu. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati!

Ono čega se Ray Bradbury najviše plašio, a to je potpuna dominacija elektroničkih medija, obistinilo se u današnjem vremenu površnosti i globalnog medijskog zatupljivanja. (U vrijeme nastanka Bradburyjeva romana većina stanovnika nije posjedovala televizor.)

Fahrenheit 451, (što je temperatura na kojoj se papir zapali i izgori), svjetlo je dana ugledao 19. listopada 1953. u izdanju nakladnika “Ballantine Books”.
Radnja se događa u nedefiniranoj budućnosti i opisuje društvo u kojem vlasti proglašavaju “čitanje knjiga teškim zločinom”, a u pokušaju sprječavanja neovisnog mišljenja – država je osnovala posebne postrojbe “spaljivača knjiga”.
Glavni protagonist “Montag” radi u odredu spaljivača. Građani koji poštuju zakon “moraju koristiti isključivo televiziju” kako bi se informirali i educirali. Vlasti određuju što je pravo, a što neprihvatljivo.
Jednog dana “počini prekršaj”: pročita nekoliko rečenica iz jedne od knjiga koje je trebao spaliti. Privučen osjećajem novog i zabranjenog, počinje sakrivati i spašavati knjige i počinje ih čitati u tajnosti. Konačnu odluku da se promjeni donosi pod utjecajem Clarisse, djevojke čija se obitelj odbija podvrći diktaturi. (Televiziju ne gledaju, već provode večeri u međusobnom razgovoru, molitvi i druženju i ostavljaju dojam veselja i bezbrižnosti).
Montag postaje obraćenik, ali i bjegunac.
Uz obalu rijeke, susreće zajednicu ljudi koji su izabrali živjeti izvan totalitarnog društva i koji su si dali zadatak naučiti napamet cijeli sadržaj “zabranjenih knjiga”. Svaki pojedinac iz zajednice izabire jedno ili više književnih djela i svaku riječ nauči napamet, a kad postane star isto djelo prenese na mlađeg člana usmenim putem. Montag doznaje da su oni samo jedna od čitave mreže sličnih grupa raštrkanih po cijelom svijetu i čine kolektivno književno sjećanje čovječanstva.
Inspirirani pričom o Feniksu* koji se rađa iz vlastitog pepela, odlaze prema uništenom gradu s idejom da započnu novi život.
Sam Bradbury je izjavio da je romanom pokušao dati naglasak na kritiku elektroničkih medija, (pogotovo televizije), koja suptilno uništava racionalno i kritičko razmišljanje, tako da gledateljstvu daje djelomične i kratke informacije izvučene iz konteksta, dajući tako iluziju informiranosti i znanja. Bradbury u tome vidi veću prijetnju društvu nego u samoj cenzuri.
Bradbury ipak ostavlja kraj romana otvoren prema novom životu, dok Orwell (1984.) i Huxley (Brave New World) ne ostavljaju nikakvu nadu.
Ray je maturirao 1938. ali nije mogao na fakultet – nije bilo novaca. Danju je prodavao novine na uglovima ulica, a noći provodio u knjižnici. I upravo je antologijski “Fahrenheith 451”, napisan u knjižnici Powell, na UCLA.
Imao je svoja pravila pisanja, a glavno je bilo da je pisao svaki dan. Za to su kriva dva događaja: kad je imao tri godine mama ga je odvela u kino i gledali su verziju filma “Zvonar crkve Notre Dame” a drugi je kada ga je karnevalski meštar, neki Gospodin Electrico sa svojim elektro-mačem dotaknuo po nosu i rekao mu “Živi zauvijek”.
U kazalištu je pak otkrio druge uzore: Shakespearea, Roberta Frosta, Steinbecka, Thomasa Wolfea.
Uzrujao se kada je Michael Moore iskoristio njegov naslov u dokumetarcu o adminstraciji Busha mlađega, “Fahrenheit 9/11”  Umjesto zaključka:
CITAT IZ KNJIGE: Možda nas knjige mogu malo izvući iz špilje. Možda bi nas one mogle spriječiti da ne činimo iste blesave pogreške. Jedan sat dnevno i možda budućnost bude izgledala bolje jer razlika između čovjeka koji samo šiša tratinu i pravoga vrtlara je velika. Šišača travnjaka gotovo da i nije bilo; vrtlar će pak ondje biti čitava života”.
Svi se slažu, bio je veliki pisac i vizionar koji nam je u nasljedstvo ostavio ogledalo ne-izvjesne budučnosti.
*Vatrena ptica feniks simbol je prvih kršćana
Feniks je u cjelokupnoj kršćanskoj umjetnosti, osobito tijekom srednjega vijeka, bio i ostao trajan znak koji svojom ljepotom privlači pozornost i suvremenoga svijeta.
Drevni Grci i Rimljani, kao i druge kulture diljem svijeta, vjerovali su u postojanje ”vatrene ptice”, koja zadobiva novi život nakon što umre u plamenu i ponovno se rađa iz vlastitoga pepela. Takvo ponovno rađanje u vatri bio je dakle jedini način rađanja mitske ptice.
Osim što se spominje u raznim mitologijama, feniks se spominje i u američkomu prijevodu Staroga zavjeta. Job je ovom pticom opisao svoju vlastitu nepriliku. Iako hrvatski prijevod Kršćanske sadašnjosti glasi ”U svom ću izdahnuti gnijezdu, k’o palma, bezbrojne proživjevši dane”, Nova američka Biblija u revidiranom prijevodu navodi: ”U svom ću gnijezdu ostarjeti, umnožit ću godine poput feniksa.”
Rani kršćani, od kojih su mnogi bili Grci, već su u početku u feniksu vidjeli sliku uskrsnuća. Iz tog je razloga feniks često bio naslikan u blizini kršćanskih grobova kao jedan od glavnih simbola rane Crkve.
Sveti Klement Rimski, koji je kao četvrti Papa umro krajem prvoga stoljeća pisao je o feniksu i njegovu simboličkom značaju:
Razmotrimo taj čudesan znak (uskrsnuća), koji živi u zemljama Istoka, odnosno u Arabiji i okruženju. Postoji ptica koja se naziva feniks. Ona je jedina svoje vrste i živi 500 godina. Kad se približi vrijeme njezine smrti, ona sebi načini gnijezdo od tamjana, smirne i drugih miomirisa, a kad dođe njezin čas, ona uđe u gnijezdo i umre (pa ponovno uskrsne). Zar nije divno i čudesno kako Stvoritelj svih stvari uzdiže one koji su mu ponizno služili u sigurnosti dobre vjere, kad nam već po ptici pokazuje veličinu svoje snage, kojom će ispuniti svoje obećanje?
Postoji čak i židovska tradicija koja tvrdi da je Eva svim pticama ponudila zabranjeno voće, a jedino je feniks odbio da ga pojede. Zbog njegove vjernosti, Bog mu je darovao neobično dug život. Dok je većina kršćana feniksa gledala kao simbol uskrsnuća, neki su u njemu također vidjeli djevičanski način začeća, pa su ga smatrali simbolom za Isusovo začeće u utrobi Djevice Marije.
Feniks je u cjelokupnoj kršćanskoj umjetnosti, osobito tijekom srednjega vijeka, bio i ostao trajan znak koji svojom ljepotom privlači pozornost i suvremenoga svijeta.

SVA PRAVA PRIDRŽANA 2021. ©
Za portal: Rastimo u vjer /Autor: Ivan Remeta (Johnny)
(Visited 29 times, 25 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
U svojim Dnevnicima Bl. Stepinac zaključuje da bez odobrenja masonskih…