Vijesti

Evo kako se mnogi izgovaraju da ne idu na sv. Misu, a ima ih 15 tipičnih isprika!


Zašto neki idu na sv. Misu a drugi provode vrijeme pred  televizor  ili spavaju do podne. To se zove  lijenost. kad pitate neke od prijatelj ili rodbinu oni nađu izgovor za sebe i kažu “Što su ja na misu tamo idu samo bakice i stariji.”

Na sv. Misu dužni smo ići svake nedjelje jel to je poseban dan za takve događaje, pa i tjedno kad se može da svoje duhovnost ne oslabi i da ne izgubimo ono najvažnije život od Boga.

Lako je pronaći neki razlog zašto ne  ići na misu. Svatko od nas vjerojatno ima barem jednu dobru izliku kojom bi pokušao opravdati preskakanje mise, ali misa je najveći dar koji nam je Bog dao.

Današnji post daje pregled nekih od najtipičnijih izgovora i nudi nekoliko načina odgovora na svaki od njih.

15 tipičnih isprika za neodlazak na misu (odgovoreno!)

Dragi prijatelji, nikada dovoljno ne zahvaljujemo Gospodinu za dar koji nam je dao u Euharistiji! To je vrlo velik dar i zato je tako važno nedjeljom ići na misu. Idite na misu ne samo moliti, nego primiti pričest, kruh koji je Tijelo Isusa Krista koji nas spašava, oprašta nam, sjedinjuje s Ocem. To je prekrasna stvar! I svake nedjelje idemo na misu jer je to dan uskrsnuća Gospodinova. Zato nam je nedjelja tako važna.

  1. Crkva je puna licemjera koji osuđuju.

Crkva nije hotel za svece, ona je bolnica za grešnike. – pripisuje se sv. Augustinu

Crkva sigurno nije puna savršenih ljudi. Iako se trudimo biti poput Isusa, još uvijek smo grešnici. Samo je Isus savršen i On je glavni razlog zašto idemo na misu. Ulazimo u Božju kuću tražeći Njegovo milosrđe i milost. Idemo na misu jer nam je potreban oproštenje koje samo Isus nudi. Ne dopustite da vas postupci drugih drže podalje od iskustva te iste milosti, milosti i ljubavi u vašem vlastitom životu.
Iako Kristovo tijelo ima mnogo nedostataka, ima i mnogo prekrasnih plodova koji dolaze iz katoličke vjere. Crkva je kroz svoju povijest vjerno služila siromašnima, udovcima, bolesnima, zatvorenicima i mnogim drugima. Postoje milijuni katolika koji se trude živjeti dobrim i svetim životom vjere. Gledajte one koji čine dobro, a ne one koji nisu iskreni u svojoj vjeri.
“Ne sudite da vam se ne sudi. Jer po kakvom sudu budete suđeni, a kakvom mjerite mjerit će vam se. Zašto vidiš trun u oku bližnjega, a brvna u svome oku ne primjećuješ?” (Mt 7,1-3)

2. Ako je Bog posvuda, zašto moram ići u Crkvu da bih bio s Njim?

Sveti Maksimilijan Kolbe je rekao: “Kada bi anđeli mogli biti ljubomorni na ljude, bili bi to iz jednog razloga: Svete pričesti.” Kako snažna misao koja izražava pravi dar Euharistije. Iako je Bog posvuda, On silazi s neba kako bi fizički ušao u naša tijela u obliku Euharistije. Ovu vrstu bliskosti ne možemo doživjeti nigdje drugdje na zemlji.

“Sveta Pričest je najkraći i najsigurniji put u Nebo. Ima i drugih: nevinost, ali to je za malu djecu; pokora, ali je se bojimo; velikodušno podnošenje životnih kušnji, ali kad dođu plačemo i tražimo najsigurniji, najlakši i najkraći put je euharistija.” – Papa Pio X

3.Misa je tako dosadna.

Jeste li ikada susreli nekoga tko je strastven za temu koja vas ne zanima? On ili ona bi satima mogli pričati o kemiji, sportu, klasičnoj glazbi itd. Najčešće su nam te stvari dosadne jer zapravo ne razumijemo složenost iza njih. Ne trebamo odvojiti vrijeme za razumijevanje nogometa ako nas on ne zanima, ali apsolutno moramo odvojiti vrijeme za razumijevanje mise jer o tome ovisi naše spasenje. Što više proučavamo i počinjemo shvaćati veličinu i radost mise, to ćemo više biti uzbuđeni zbog ljepote naše vjere i tradicije. Drugi način da spriječite dosadu je da se uključite. Prijavite se da budete poslužitelj, lektor ili dio zbora. Služenje u Crkvi će vam na neki način pomoći da rastete u vašem cijenjenju mise.

‘Misa je duga’, kažeš ti, a ja dodajem: ‘Jer je tvoja ljubav kratka.’ – Sveti Josemaria Escriva

4. Ne mogu se pričestiti, pa zašto bih se onda mučio ići na misu?

Iako je Euharistija središnji aspekt svete mise, ona nije najvažnija dobrobit koju zadobivamo kada budemo na misi svake nedjelje. Isus je Riječ (Iv 1,14). Kada dođemo na misu i slušamo izgovorenu Riječ, mi čujemo Krista. Naše se duše hrane tom Riječju slično onako kako se hrane Euharistijom. Kada smo prisutni na svetoj misi, to nas hrani, se i naša se svetost produbljuje. Idemo na misu sa željom ne samo da primimo darove, nego da sami sebe darujemo natrag Gospodinu. Euharistija je grčka riječ, koja znači „zahvaljivanje”. Kada idemo na svetu misu, zahvaljujemo Bogu za sve što je učinio za nas, i što i dalje čini.

Ako to želite u srcu, možete napraviti duhovnu pričest. Upotrijebite ovu molitvu svetoga Alfonza Liguorija:

„Isuse moj, vjerujem, da si prisutan u Presvetom sakramentu; ufam se u te, ljubim te nada sve. lz ove ljubavi kajem se od srca za sve grijehe i neću nikada više griješiti. Moja duša čezne za tobom; no jer te ne mogu sada uistinu bitno primiti u Presvetom sakramentu, dođi bar duhovnim načinom u srce moje.”

Sad misli, da si Isusa doista primio i reci:

„Isuse moj, klanjam ti se, kao da si u mom srcu zaista prisutan i sjedinjujem se posve s tobom. O ne daj, da se ikada od tebe rastavim! Tvoj sveti blagoslov sašao vrhu mene i ostao vazda! Amen.

5. „Odlazak na svetu misu s mojom djecom je kao da ste sudionik u borbi hrvača. Buče, penju se po meni, i ne mogu mirno sjediti. Zašto da se gnjavim?”

„Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” (Mk 10,14-15)

Naše vlastite frustracije ne smiju sprječavati nas i naše obitelji da idemo na svetu misu. Da, teško je i bučno kada povedemo malu djecu na misu. Ne poričemo to. Nema ništa lagano u nedjeljnome jutru, ali kada svoju djecu dovedemo Gospodinu, dajemo im najbolji dar koji im možemo ponuditi. Naša dužnost kao roditelja jest evangelizirati i odgajati našu djecu u vjeri (KKC § 2226). Pozvani smo naučiti ih moliti, i pomoći im shvatiti da su Božja djeca. Konačni cilj je našu djecu dovesti do vječnosti u raju. To je nemoguće učiniti bez pohađanja svete mise.

Pronađite načine da svojoj djeci pomognete obraćati pozornost. Prije odlaska u crkvu molite sa svojom djecom, i molite Duha Svetoga da im pomogne mirno sjediti i slušati za vrijeme mise. Ponesite prikladne katoličke knjige da ih tiho listaju. Sjedite u jednu od prednjih klupa – vaša će se djeca možda bolje ponašati ako budu dobro vidjeli što se događa gore na oltaru. Držite ih blizu i šapćite im o dijelovima mise. Poslije mise im postavite nekoliko pitanja o čitanjima ili propovijedi. Dajte malu nagradu (u našoj obitelji koristimo posebno visoki „daj pet” od tate) onima koji točno odgovore. Možete smisliti pitanja prikladna za dob djeteta koje odgovara. Dječacima može pomoći i da se „igraju mise”.

To je žrtva kojom ćete požeti predivne plodove. Kada uložite napor da odete na misu, vidjet ćete kako vaša djeca rastu u svojemu odnosu s Kristom.

„Pastiru nježne mladosti, što varavim putovima vodiš nas u ljubavi i istini; Kriste, naš Kralju i pobjedniče, dolazimo pjevati Tvojemu imenu, i ovdje dovodimo svoju djecu da kliču Tebi hvale.” (sveti Ambrozije)

6. Ne volim ići na misu.

Dok čitate ovu rečenicu, izgovorite je u mislima cvilećim glasom i možda čak zamislite sebe kako lupate nogom. Ali, ne volim ići na misu! To je klasični modus operandi djece – jadikovanje zbog onoga što ne vole raditi, ispadanje ljutnje i na kraju odbijanje učiniti ono što se od njih traži. Ne možemo ići kroz život dopuštajući da naše emocije i osjećaji određuju naše postupke kao što to čine djeca. Zamislite stvari koje se ne bi obavile da jednostavno odlučimo da ih ne radimo jer nam se to ne sviđa: “Ne sviđa mi se dijagnoza liječnika; “Ne volim dijete”;

“Ne volim poput plaćanja računa”; “Ne volim ići u školu”; “Ne volim se buditi rano da bih otišao na posao”, itd. Kad bi našim životima upravljao ovaj hiroviti zakon, naši bi životi bili potpuna katastrofa puna kaosa i nereda. Ključno je da radimo stvari koje ne volimo da bismo preživjeli. Moramo postati zreli kako bismo otkrili da su te žrtve i odricanja temeljni dio života. Kad ustrajemo u ovim neugodnim aktivnostima, počinjemo uviđati ljepotu i veliku vrijednost našeg napornog rada i discipline.
Ako prestanemo ići na misu jer nam se ne sviđa, i naši će životi biti ispunjeni kaosom i neredom. Pohađanje mise, čak i kada u njoj ne uživamo, u konačnici će nas odvesti dublje u našu vjeru i pružiti nam mir koji nam je potreban za život na Zemlji. 

Zašto? Jer upravo na misi možemo najpotpunije primiti Krista po euharistiji. Nikada nismo bliži našem Gospodinu nego u trenutku kada je Njegovo tijelo prisutno u našem. Sam taj dar vrijedi puno više od našeg užitka i zabave. Što god da vam se ne sviđa u misi, to može biti nadjačano ljubavlju Krista prisutnog u Euharistiji.
“Svaka sveta misa, slušana s pobožnošću, proizvodi u našim dušama čudesne učinke, obilne duhovne i materijalne milosti koje ni sami ne poznajemo. Lakše je zemlji bez sunca nego bez svete misne žrtve. ” – Sveti Padre Pio

7. Ništa u Bibliji ne kaže da moram ići na misu.

Sola Scriptura je predodžba iz protestantskoga kršćanstva. Mi kao katolici vjerujemo da su naša vjera i naše vjerske prakse proizašli iz Svetoga pisma i tradicija Crkve. Ozbiljna je pogreška podcjenjivati vrijednost naših tradicija. Mnoga svjedočanstva prvih crkvenih otaca i drugi dokumenti pružaju nam jasne uvide u to kako su se prve kršćanske zajednice okupljale da slušaju Riječ Božju i slave Euharistiju. Sveto pismo također podržava zapovijed o misi. Nekoliko primjera:

„Sjeti se da svetkuješ dan subotnji.” (Izl 20,8), „I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: ‘Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.’” (Lk 22,19) U Lukinom Evanđelju, 24. poglavlje, pripovijeda se o putu učenika u Emaus. Pročitajte taj odlomak i promislite o njemu. Možete li prepoznati dijelove svete mise?

8. Nedjelja mi je jedini slobodan dan.

Ah, nedjelja. Zar svi mi ne volimo imati taj jedan jedini slobodan dan u svojemu užurbanome radnome tjednu kako bismo se izležavali i ne radili ništa? Mislimo da ćemo pronaći odmor opuštajući se na kauču i gledajući film, kupujući u tržnome centru, ili provodeći neko vrijeme pregledavajući Pinterest i tražeći nove ideje? No Isus nas je poučio: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Mt 11,28) Jedini način da pronađemo istinsku obnovu i mir za svoj tjedan jest da jedan sat svojega slobodnoga dana provedemo s Gospodinom. On će nas nahraniti, ohrabriti nas i ojačati za tjedan koji je pred nama. Kada se vratite kući iz crkve, vidjet ćete da ćete i dalje imati više nego dovoljno vremena da uživate u svojoj nedjelji. Ako stvarno ne možete odvojiti taj jedan sat svojega slobodnoga dana, znamo za nekoliko crkava gdje se subotom uvečer[2] služi nedjeljna sveta misa.

„Za sebe si nas stvorio, o Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.” (sveti Augustin)

„Sve dok ne budemo imali strastvenu ljubav prema našemu Gospodinu u Presvetome oltarskome sakramentu, nećemo ništa postići.” (sveti Petar Julijan Eymard)

9. Ne razumijem što svećenik kaže.

Postoji više od 412 000 svećenika u cijelom svijetu. Svaki od ovih ljudi jedinstven je po svojim intelektualnim sposobnostima, stilu govora i komunikacijskim vještinama. Neki od nas mogu biti blagoslovljeni biti u župi sa svećenikom koji drži propovijedi koje nas nadahnjuju i izazivaju da rastemo u vjeri. Drugi mogu biti u izazovnijoj situaciji kada svećenik govori iznad naše razine razumijevanja ili nije baš zanimljiv za slušanje. Bez obzira kakav svećenik imamo u našoj Crkvi, moramo zapamtiti da svećenik nije razlog zašto idemo na misu. Na misu idemo da bismo bili s Kristom koji nam je prisutan u euharistiji. Dostupne su mnoge korisne web stranice za čitanje i razmišljanje o evanđelju prije odlaska na misu. Preporučujemo učenja dr. Scotta Hahna na http://www.salvationhistory.com/homily_helps
Iznad svega, budite strpljivi sa svojim svećenikom. Tražite načine da ga ohrabrite u njegovu pozivu. Ovo je čovjek koji je odlučio dati svoj život za slavu Božju. Molite da Duh Sveti prosvijetli i nadahne sve svećenike.

10 Otići ću kad osjetim da mi treba. Prisilno, nikad.

Tko može reći da je samo s vremena na vrijeme gladan i stoga jede samo kada osjeti potrebu za tim, kad god to smatra zgodnim? Nitko. Tijelo zahtijeva od nas silnu silu da ga hranimo. To je pitanje života ili smrti. To je neizbježno. Isto bi se trebalo dogoditi i s duhovnom glađu koja vapi iz dubine naše duše. Nemoguće je ne osjećati potrebu za Kristom. Nemoguće je ne željeti nahraniti duh. Ako ga ne hranimo Bogom, tražit ćemo da ga ispunimo stvarima ovoga svijeta koje nikada neće zadovoljiti. Tako postaje pitanje života ili smrti: “ljudska osoba ima potrebu koja je još dublja, glad koja je veća od one koju kruh može utažiti – glad koja ima ljudsko srce iz neizmjernosti Božje. To je glad koju može utažiti samo Onaj koji je rekao: ‘ ako ne jedete tijela sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.’ (Iv 6, 53-55) – Sveti Ivan Pavao II

11. Mikrobi, rukovanje… Jednostavno ne mogu podnijeti tjelesni kontakt sa svim tim ljudima.”

Sveta misa je vrhunac, kada se zajednica nalazi u potpunome zajedništvu, i formira jedno Tijelo. Tu je sve ujedinjeno – tijelo, duša i duh. Sve je ujedinjeno u Kristu, glavi Tijela – Crkve. Kada se tjelesno povezujemo s drugima, u njima nastojimo vidjeti Kristovo lice.

O. Hurtado[3] rekao je: „S Kristovom žrtvom rođena je nova rasa, rasa koja će biti Krist na Zemlji sve do kraja svijeta. Ljudi koji primaju Krista postaju Krist.” Svi se mi sjedinjujemo kako bismo formirali jedno Tijelo Kristovo, i čineći to, živimo Njegov život, izvršavajući Njegovo poslanje.

Ako se stvarno toliko bojite mikroba, ova bi vam teologija mogla pomoći. Ako i se dalje ne želite rukovati sa svojom braćom i sestrama u Kristu, ponesite vlažne maramice i obrišite ruke poslije znaka mira. Smatrajte to malom žrtvom koju činite kako biste bili s Gospodinom i potpuno ga primili u Euharistiji.

„Vidim Isusa u svakome ljudskome biću. Kažem sebi: ovo je gladni Isus, moram ga nahraniti. Ovo je bolesni Isus. Ovaj ima gubu ili gangrenu – moram ga oprati i pobrinuti se za njega. Služim jer ljubim Isusa.” (sveta Majka Terezija)

12. Uvijek idem na misu, ali ne vidim nikakvu promjenu na sebi.

U rano proljeće moramo biti oprezni kada idemo vani. Ne osjećamo vrućinu, pa ne stavljamo kremu za zaštitu od Sunca čak i ako je vrijeme sunčano. Ako ostanemo vani predugo, unutra ćemo se vratiti s opeklinama od Sunca. Mi ne osjećamo snažne Sunčeve zrake, ali one imaju učinka na nas. Sunce nas mijenja, iako mi to osjetimo tek kasnije.

Isto se može primijeniti i na svetu misu. Možda nećete primijetiti nikakve promjene u svojemu životu. Vaši su problemi i dalje tu, vaši grijesi i dalje su vaše svakodnevne borbe. No kada smo god u prisutnosti Sina Božjega, mijenjamo se. Moramo vjerovati da Bog djeluje u našemu srcu čak i onda kada mi ne vidimo što to On radi.

„Kada ste ga primili, potaknite svoje srce da mu odaje počast; govorite mu o svojemu duhovnome životu, gledajući ga u svojoj duši, gdje je On prisutan radi vaše sreće; dočekajte ga što je toplije moguće, i ponašajte se u izvanjskome smislu tako da vaša djela dokazuju Njegovu prisutnost.” (sveti Franjo Saleški)

13. Ne mogu izdržati tako dugo da sam ozbiljan!

Danas je uobičajeno da se jako dugo borimo zadržati pažnju na nečemu. TV i internet su raj za one koji vole novosti i “klikove”. Ako nešto dugo ne zaokupi našu pažnju, promijenimo to. Problem s ovime je što sve postaje usredotočeno na našu glad za zabavom. A čak i kad se razbacujemo, ova “unutarnja” junk food nas zapravo nikad ne zasiti! U misi smo pozvani činiti suprotno: ako misa više ne zaokuplja našu pozornost, MI se trebamo promijeniti. Bez sumnje može biti izazovno, ali tamo, i samo tamo, doći ćemo do punine koju toliko želimo!

14.Na misu idu samo starci, majke i tate.

Kad dođete na misu, mogli biste se osvrnuti oko sebe i vidjeti puno prijatelja svojih baka i djedova. No, stereotip je da naše klupe popunjavaju male starice. Vjerojatno ih nećete pronaći na misi u 8:00 ujutro, ali mladi su aktivni u svojoj vjeri. Malo istražite i pronaći ćete mnoge službe (napomena: katolička poveznica!) koje su osnovali mladi ljudi koji su gorjeli za vjeru. Kada se stvarno osjećate potišteno i usamljeno, potražite na Googleu “slika Svjetskog dana mladih”. Pripremite se da će vas oduševiti ogroman broj mladih katolika koji svake godine hodočaste kako bi prisustvovali ovom događaju.

Ako živite u području gdje je većina vaših sužupljana starija, poslušajte savjet pape Franje: “Oni su, kao što nam kaže Biblija, skladište mudrosti, a ne teret (Sir 8,9). Crkva je uvijek pratio starije osobe sa zahvalnošću i ljubavlju, čineći da se osjećaju prihvaćeno i potpuno dijelom zajednice.” Mnogo toga se može naučiti iz iskustva i života onih koji su stariji. Možemo ih cijeniti i počastiti ih pohađajući misu zajedno s našom braćom i sestrama u Kristu.

15.Sjediti. klekni. stajati. Nemam pojma što radim.

Nikada ne izgleda dobro ako pogledate oko sebe i vidite da ste vi jedina osoba koja još stoji! Neugodno je uvijek biti korak iza sviju. Ti pokreti nisu samo nasumični činovi koje činimo tijekom mise, nego je svaki pokret veoma svrhovit položaj za molitvu. Mi ne molimo samo svojim umom, nego s cijelim svojim duhovnim bićem. Kada činimo te geste, to je liturgijski i tjelesni znak koji koristimo kako bismo simbolički izrazili svoje molitve. Kada stojimo, pokazujemo poštovanje i odajemo počast Riječi Gospodnjoj. Kada klečimo, tada pokazujemo svoje krajnje poštovanje i počast prema Kristu. To je također znak naše poslušnosti Njemu i naše poniznosti. Klanjamo se za vrijeme Vjerovanja kako bismo odali počast najvažnijemu događaju u cijeloj povijesti – kada je Bog postao čovjekom. Ti činovi izražavaju ono u što vjerujemo.

Jedini način da se upoznamo i da razumijemo red mise jest taj da idemo na misu! Kako se kaže u poslovici – ponavljanje je majka znanja. Rimski misal (možete ga nabaviti preko interneta ili u najbližoj katoličkoj knjižari) može vam pomoći pri učenju o dijelovima mise. Ne dopustite da vas ta mala pojedinost spriječi da iskusite veličanstvo i snagu Božju.

„Neka se svako koljeno savije pred Tobom, o veličino Boga mojega, tako uzvišeno ponizna u svetoj hostiji. Neka te svako srce ljubi, neka ti se svaki duh klanja, i neka svaka volja bude podložna Tebi!” (sveta Margareta Marija Alacoque).

Izvor: Catholic Link |


(Visited 338 times, 1 visits today)

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Ima ljudi koji ne vjeruju u Međugorju i smatraju da…