EKSKLUZIVNO! OVO sigurno niste znali! Međugorje ima „jedan“ VELIKI PROBLEM

Kad spomenemo „Međugorje“, asocijacija nam je „Gospa, krunica, sakramenti, katedrala svetog Jakova…“ Svi mi dolazimo na hodočašće u Međugorje sa „nekim svojim mišljenjem i stavom“, svi mi dolazimo sa, ajmo tako nazvati, predrasudom, prema Međugorju. Ne mislim samo na ukazanja, da li su ona autentična ili ne…mislim na još nekoliko stvari koje se rijetko spominju a jako su bitne. Ono što smo osjetili, odmah, na večernjoj svetoj Misi, mi urednici internetskog radija Božje milosrđe, jest mir i blagoslov. Moje srce je reklo nakon prvog doticaja sa Međugorjem „tu se MOLI, tu je prisutna Gospa i milosrdni Isus!“


Nema sile, ne znam koje vrste, nema elokventnog, znanstvenog, teološkog i učenog objašnjenja koje mene može uvjeriti u suprotno od onoga što ja osjećam prema Međugorju! Sad kad smo se „dogovorili“ oko mog duhovnog, subjektivnog i objektivnog stajališta, možemo krenuti razmatrati „onih“ nekoliko stvari koje sam spomenuo na početku članka.

Krenuli smo iz Zadra, lijepog gradića, okupanog suncem, „zamotanog“ vrućinom i omarom. Okruženog prekrasnim Jadranskim morem, bistrim, čistim te ispunjenim mediteranskom florom i faunom. Iz ovog povijesnog hrvatskog grada zaputili smo se našoj dragoj Gospi Međugorskoj. „Krstarili“ smo autocestom E 65 diveći se prirodi i društvu naše prekrasne Dalmacije. Zelenilo, polja, miris raznih trava koje prekrivaju Ravne kotare, predivan Skradin na rijeci Krki, te pogled na prekrasan Velebit, Biokovo i Mosor.

Od Zadra do graničnog prijelaza Vrgorac, smo prošli za 1 sat i 45 minuta, sa jednim stajanjem od 20 – ak minuta. Bio sam oduševljen prirodnim ljepotama, mirisom borova, mirom i tišinom nakon silaska sa autoceste i vožnjom po cesti, na kojoj treba biti oprezan do graničnog prijelaza. Na graničnom prijelazu smo prošli relativno brzo, hrvatska policija kao i bosanskohercegovačka je tražila samo putovnice i sve je prošlo izrazito bezbolno i brzo.

 

Međutim, tada kreće avantura života sa milijun upitnika „kako doći do Međugorja“?! Nakon graničnog prijelaza Vrgorac stoje dvije tablice na raskrižju; lijevo Prolog, desno Ljubuški, nema nikakvih oznaka ni naznaka postojanju nekog usmjerenja ka Međugorju. Bosna i Hercegovina nije u EU, tako da vas mobilni operateri savjetuju da ne uključujete mobilne podatke. Ceste su tako uske i tako slabo održavane da je uistinu čudesno kako se promet održava tim pravcem prema Ljubuškom. Policije praktički i nema na cestama, te se promet po ovako lošim, ili bolje reći, nikako označenima, odvija po zagovoru Gospe Međugorske i svetaca na Nebu. Autobusi sa hodočasnicima iz Poljske, Slovačke i Italije prolaze doslovce na centimetar uz vas po, ajmo je tako nazvati, državnoj cesti Bosne i Hercegovine.

Nakon što čudesno preživite nekoliko uskih zavoja i, nekoliko mimoilaženja sa autobusima sa hodočasnicima, dolazite do raskrižja „kraj neke pumpe“ kod Ljubuškog. Jer drugačije ne znam kako da objasnim, koje vas vodi na Kravicu (osobna preporuka da odete i vidite prekrasne slapove za koje neki govore da je najljepše mjesto u BiH), samostan i župa svetog Ante Humac (ulaznicom koju ste kupili za Kravicu možete ući i u muzej svetog Ante) te za tvrđavu hercega Stjepana, odnosno Stari grad Ljubuški. Naravno, bez semafora i bez ikakve druge prometne signalizacije, uz pomoć Gospe, anđela čuvara i svih svetaca na Nebu, treba skrenuti cestom lijevo na križanju. Nakon nekog vremena „ukazati“ će se slika Gospe uz cestu, tako da će te znati da ste na pravom putu.

Ponavljam, budite osobito budni, pažljivi i oprezni dok vozite cestom jer je slabo održavana s mnogo rupa i zakrpa. Pazite zbog dolaska autobusa iz suprotnog smjera jer je cesta dosta uska i slabo označena. Jako slaba ili nikakva cestovna signalizacija vas upućuje na svjetski poznato mjesto Međugorje. Cijeli svijet zna za Međugorje, međutim, kad dođete u Bosnu i Hercegovinu jako se teško snalazite da dođete do tog poznatog i blagoslovljenog svetišta.

Sve proživljene muke prestaju u onom trenutku kad ugledate katedralu svetog Jakova i kad osjetite mir i blagoslov, koji doslovce obavija Međugorje. Moj prvi doticaj sa ovim prekrasnim mjestom u srcu Hercegovine budi u meni osjećaje molitve, mira i blagoslova. Tako ću pamtiti i osjećati Međugorje dok sam živ.

Nakon što smo, uz kraće lutanje Međugorjem, ipak došli do našeg smještaja, oduševljeno smo primijetili da nas je u hodniku našeg smještaja dočekala slika milosrdnog Isusa. Naši domaćini, do našeg odlaska nisu znali da smo mi urednici radija Božje milosrđe. Naši domaćini koji vode Villu Flowers, imaju uistinu izvrstan internet, tako da smo bez problema pokrenuli naš radijski program koji je radio bez ikakvih smetnji i prekida. Radio Božje milosrđe emitirali smo iz Međugorja!

Prošetali smo, od našeg smještaja do katedrale svetog Jakova. Nigdje nisam vidio toliko dućana i štandova sa svetim kipićima, krunicama, magnetićima…nisam znao gdje da gledam s obzirom na brojnost „rekvizita“. Iako smo se mi bazirali na kupovinu svetih suvenira u župnim suvenirnicama koje se nalaze ispred župnog ureda. Dolazak u katedralu svetog Jakova nas je oduševio. Koliko vjernika kleči i moli, predano u tišini, s kojom vjerom i pouzdanjem. Sveta Misa se održavala na otvorenom. Tako da smo mogli vidjeti i brojne vjernike koji su se ispovijedali, na svim jezicima, pored katedrale. Na stotine svećenika ispovijeda na tisuće vjernika, svaki dan, u ovom blagoslovljenom mjestu. Međugorje je mjesto susreta između grješnog i izgubljenog sina i, milosrdnog Oca!

O, koliko radosti, kad smo vidjeli na tisuće vjernika kako sjede, u ruci drže krunicu, mnogi na koljenima sa sklopljenim rukama. Skoro sve sjedalice oko oltara bile su popunjene. Međutim, vjernici nisu „čakulali“, pričali, dok su čekali početak svete Mise, kao što zna biti običaj…vjernici sa svih strana svijeta su molili u tišini. Kad je došla propovijed, izuzetna propovijed o braku, mogla se čuti „muha u zraku“. Nije bilo žamora, s obzirom da je propovijed bila dugačka…svi su slušali, pozorno. Svećenik je govorio, koliko je danas brak u krizi i koliko je sve manje i manje mladih ljudi koji se odlučuju za brak. Upozorio je, da zajedničko življenje van braka, nije blagoslovljeno i, to je življenje u grijehu. Ljudi koji žive van crkvenog braka ne mogu primati svete sakramente, što je izrazito opasno za spasenje duše.

Nakon svete Mise je blagoslov predmeta, dakle, sve što ste kupili, lijepo odnesete na blagoslov. Nakon blagoslova je izložen sveti Križ, te su vjernici nakon blagoslova predmeta i suvenira, mogli u tišini moliti pred križem našega Spasitelja. Pored one velike livade, pokraj parkirališta, imate put, uz koji su postavljene postaje Križnog puta, koji vas vodi prema kipu našeg dragog Isusa Krista na križu. Naime, iz desne noge, konstantno izlaze suze, analize su pokazale da je kemijski sastav tekućine istovjetna ljudskim suzama. Pripremite se, na bar sat do dva čekanja u redu, da uspijete dotaknuti kip Isusa na križu i, da uspijete pokupiti suze u maramicu/e. Bili smo svjedoci da je žena, ovim spomenutim putem, doslovce trčala sa bebom u kolicima da stane što prije u red!

  Kako plaćati u dućanima, restoranima, suvenirnicama?! Možete platiti s kunama, eurima, dolarima…i naravno, u konvertabilnim markama. Naš savjet vam je; da promijenite vašu valutu u konvertabilne marke, olakšati će te život sebi i, onima kod kojih kupujete, ili, koristite kartice.

Jutro smo rezervirali za penjanje na Križevac, vjerojatno jedno od najpopularnijih brda u svijetu. Svi znaju za Križevac, u svakom dijelu svijeta naći ćete nekog tko je čuo, ili, zna za ovo brdo. Nećete vjerovati koliko me ražalostila činjenica da cesta koja vodi do Križevca nema veću širinu od cca 2 ipo metra, negdje i uže! Žalosno! da pristup takvom brdu, koje dolazi posjetiti svake godine, oko milijun do dva milijuna ljudi, jedva se mimoiđu dva automobila. Sad zamislite kako to izgleda kad prolaze autobusi prepuni hodočasnika?! Promet u Međugorju regulira, jedino i isključivo, Gospa, sveci i, anđeli čuvari!

  Oduševljava snažni zanos, volja i vjera onih koji se penju na brdo Križevac. Dakle, pripremite se na uspon od 520 metara po izrazito kamenitom terenu, ispunjenog oštrim kamenjem, po domaći „škrapama“. Osobno, znam kako izgleda krševit kraj i penjanje na takva brda, jer mi nije bio prvi put. Ono što treba posebno naglasiti jest to, da je svaki kamen izglačan! Što to znači?! To znači da se tu prolazilo desecima i desecima milijuna puta, da su deseci i deseci miljuna stopala, nogu, koljena (jer neki za pokoru ne idu samo bosi, nego i na koljenima), dotakli, doslovno dotakli, svaki kamen koji vodi križnim putem do vrha Križevca!

Bilo je prekrasno vidjeti 20-ak djece sa vjeroučiteljem na svakoj postaji Križnog puta. Strpljivo, blago i s vjerom im je objašnjavao mukotrpan put našeg Spasitelja, Isusa Krista. Svi su slušali u pobožnoj tišini, znojni, umorni, ali otvorena srca, upijali su svaku riječ. Oduševljeno smo slušali i molili krunicu, zajedno sa nekoliko grupa hodočasnika koje su hrabro, snažno i u vjeri, otvorena srca, koračali prema vrhu Križevca.

Posebno bih želio spomenuti one roditelje koji su svoju bolesnu djecu vodili tim krševitim putem. Za njih je to bio Križni put, onaj pravi, istinski, koji proživljavaju i svaki dan. Međutim, u njima sam vidio veliku ljubav prema svojoj djeci i, djecu koja su gledala svoje roditelje sa ogromnom ljubavlju. Oni nisu šetali tim kamenitim putem, oni su lebdjeli. Jedna majka je svoju bolesnu curicu uzela u naručje i s njom doslovno trčala niz Križevac! Ja nisam mogao vjerovati što vidim. Bavim se sportom od kad znam za sebe, tako da jako dobro znam kakav napor i koncentracija moraju biti, da dođeš neozlijeđen do dna brda! Međutim, to nije ljudska snaga, to je otvoreno srce, koje vodi Nebo, Gospa, sveci i, anđeli čuvari! Gospa je svojom rukom štitila tu majku i njezino bolesno dijete.

  Cijelim putem, prolazeći Križni put, molio sam i zahvaljivao milosrdnom Gospodinu što nam šalje svećenike i časne sestre. Osobito sam bio zahvalan i ohrabren kad bi ugledao Kristove ratnice i ratnike kako hrabro, snažno i u vjeri prolaze preko škrapa i oštrih kamenja. Časne sestre i svećenici, osobita radost Isusova i Marijina srca, u tišini, vrućini i svim nedaćama uspona prema vrhu Križevca, šutjeli su i, s radosnim osmijehom koračali ustrajno! To mi je davalo hrabrost, snagu i vjeru da ću i ja uspjeti. U sebi sam govorio: „Hvala Ti milosrdni Isuse, što nam ih šalješ!“ Bez obzira na sve nedaće i probleme, kod uspona, bez obzira na njihovu nacionalnost i materinji jezik, osmijehom su davali ohrabrenje. Drage časne sestre i svećenici, ponekad je vaš osmijeh dovoljan da nam pruži nadu, snagu i ohrabrenje, jer preko vas djeluje On, milosrdni Gospodin. Mi molimo za vas! Hvala vam što ste se odazvali pozivu Isusa Krista, Sina Boga živoga!

Proći pored mjesta gdje je fra Slavko Barbarić preminuo, nekih 10-ak metara od vrha Križevca, je uistinu poseban osjećaj. Hvala Ti, milosrdni Isuse, što si nam poslao fra Slavka. Vjerujem da je gore na Nebu i zajedno sa Majkom Marijom zagovara za nas. Pogled sa vrha Križevca, koji puca na Međugorje i okolicu je uistinu prekrasan. Znam da mi je srce u tom trenutku reklo; „Dragi moj Gospodine, koje prekrasno i blagoslovljeno mjesto!“ Križ na Križevcu je prekrasan. Definitivno je u pravu vlč. Zlatko Sudac, kad je rekao na jednom od svojih nagovora: „Križ je zablistao, kad je Krist umro na križu!“ Naime, križ je postavljen davne 1933-e godine, te je u njemu postavljen i komadić Kristova križa.

Osobito vam preporučujemo da posjetite Etno selo, koje je malo izvan Međugorja. Oduševiti će vas hrana, koja nije skupa, ali je uistinu ukusna i vrhunski spremljena. Oduševila me Hercegovačka pizza sa domaćim pršutom. Zbog posla putujem po svijetu, ali, nigdje nisam pojeo ovako dobru pizzu. Tajna je, kako kažu, u domaćem pršutu, domaćem kajmaku i posebnom tijestu.

Prije svete Mise otišli smo na svetu Ispovijed. Međutim, dok smo prolazili pored klupa koje su postavljene za slušanje svete Mise izvan crkve, ugledali smo zamotuljak sa dlakama. Dakle, gdje je prisutna naša draga Gospa, tu je prisutan i onaj odozdo sa svojim slugama na „minimalcu“, vračarima, vidovnjacima i sl. S desne strane katedrale svetog Jakova imate na desetke svećenika koji ispovijedaju na hrvatskom jeziku. Svaki svećenik ima svoju prostoriju za ispovijedanje. Uistinu smo zahvalni dragom Gospodinu na svećenicima koji su nas ispovijedali i koji su držali svete Mise u Međugorju.

Osobito nas je dotaknula propovijed mladog franjevca kojeg je slušalo 10-ak tisuća ljudi, a da se doslovno mogla čuti muha u zraku. Kritizirao je nas katolike, a zamislite, svi su pozorno slušali. Naime, mladi franjevac je uistinu snažno progovorio o našoj „vjeri“ i otvorenosti prema Gospodinu: „Želimo se boriti, tuči sa svima, u ime Isusovo, dok smo iznutra podijeljeni, slabi. Kao jedan vojnik koji je imao gubu. Nije nikom od svojih boraca rekao da ima gubu. Međutim, kad je krenula bitka, on je prvi izašao iz rova i, na kraju bitke bio je junak. Svi su ga slavili. Međutim, uskoro je zarazio sve svoje suborce gubom i, čemu sva slava tog vojnika?!“

Ovaj izuzetni mladi franjevac, pred desetak tisuća vjernika u Međugorju opominje: „Gledam na televiziji, svugdje se slavi Gospa na blagdan Velike Gospe. Svi idu na hodočašća i, tu u Međugorju. Svi se zavjetuju, međutim, zavjetuju se da dobiju posao, da se netko od njegovih vrati iz Irske…Gdje je tu Isus?! Gdje svi ti ljudi nestanu nakon blagdana i hodočašća?! Kako se može dogoditi da ljudi koji završavaju fakultet ne mogu dobiti posao a oni koji nose kuverte dobijaju posao?! Gdje su tada vjernici?! To se događa jer nam Isus Krist nije na prvom mjestu! Ona (pokazuje prstom na Gospu), je šutjela i, svojom šutnjom iskazivala neizmjernu Ljubav prema Isusu Kristu. Gledali ste film Pasija, ona je čistila plahtom krv svoga Sina. Šutnjom je pobijedila! Ona (opet pokazujući na Gospu)!“

Prije svete Mise, između 10-ak tisuća vjernika, prošetala se, vjerojatno misleći da je ovo jedna od „modnih pista“, polugola cura. Spominjem ovu, nespretnu epizodu, iz razloga da se opomene sve one koji imaju slična nagnuća, da se suzdrže od takvih „aktivnosti“ prije svete Mise, za vrijeme svete Mise i na mjestima koja su posvećena. Vjerujem da ljudi imaju nagnuća da se pokažu i izazovu interes, poglede i sl., međutim, ne razumijem takvu potrebu na ovakvim mjestima. Isto se ponovilo na Brdu Ukazanja, cura je, naravno, polugola, šetala između Gospe i Križa na Brdu Ukazanja, vjerojatno zamijenivši modnu pistu u Milanu, ili plažu, sa svetištem. Još jedna stvar, u vezi ove tematike, OPASNO SE PENJATI SA ŠTIKLAMA NA BRDO UKAZANJA! Bio sam svjedok i tog događaja.

Draga braćo i sestre u Kristu, usprkos svim ovim, čudnim ispadima, Međugorje je mjesto molitve, blagoslova i štovanja svetih sakramenata. Gospa nas usmjerava, kao što nas usmjeravaju i sveci: „Isus Krist, Sin Boga živoga je živ! On je umro na Križu za vas! Da bi vi živjeli!“ Citirati ću Jelenu, koja nas je ugostila u Villi Flowers: „Mi se bavimo desetljećima ovim poslom, desetljećima primamo hodočasnike. Više od 70 posto ljudi koje smo ugostili nije ni spomenulo vidjelice ni ukazanja. Ljude ne zanima gdje oni žive, ni čime se bave.“ Meni ne treba netko uprijeti prstom i reći: „Tu je GOSPA!“ kad mi moje srce kaže: „Tu je Gospa i moj prijatelj, milosrdni Isus i, moji prijatelji sveci!“ Gospodin je prisutan u Međugorju jer Ga se poziva, moli i štuje. Vidim i čujem brojne rasprave o Međugorju, ali, u Međugorju se ne raspravlja, u Međugorju se moli, odlazi na svetu Misu, štuju se sveti sakramenti i to je ono bitno i, to je ono najvažnije. Evo, stanite pred onu majku koja je sa bolesnim djetetom u naručju trčala niz krš Križevca i, objasnite joj elokventnim i biranim riječima, koji će je odvratiti od Međugorja. Ha, zar mislite da će je biti briga?!

Žalosti me pogled na izrazito loše održavane prometnice oko Međugorja i u Međugorju. Žalosno je, da svjetski poznato Međugorje i dalje ima poljske puteve kojima se probijaju autobusi sa hodočasnicima. Žalosno je da nema nikakve prometne signalizacije i oznaka. Svake godine, 2-3 milijuna hodočasnika dolazi iz svih krajeva svijeta a ceste i signalizacija su na razini Jugoslavije u 80-ima. Ne zanimaju me „spike“ o novcima, kućama, hotelima, apartmanima, restoranima, hodočasnici moraju imati mjesto za spavanje i, moraju nešto pojesti, ali prometnice se moraju sanirati!

  Od srca vam svima želim da dođete u Međugorje. Da u srcu osjetite blizinu Gospe, milosrdnog Isusa, svetaca, anđela, jer oni su tamo. Nisu oni „stacionirani“ samo u Međugorju, oni su svugdje gdje se moli i gdje se časte sveti sakramenti. Međutim, u Međugorju se izuzetno časti i štuje sakrament svete Ispovijedi i Gospa. Zato često nailazimo na slike milosrdnog Isusa, velikih apostola Božjeg milosrđa, svete Faustine Kowalske, svetog Ivana Pavla II. i, svetog Padre Pija. Draga naša braćo i sestre u Kristu, nosili smo vas u srcu, mislima i, molitvama u Međugorje. Neka vas blagoslovi Gospa Međugorska i milosrdni Isus!

 

Slike Međugorje

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Potičemo vas da se pomolite za naše drage svećenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu Franju. Milosrdni Isuse, od srca, Hvala Ti što nam šalješ svoje velike i svete apostole. Hvala Ti što nam šalješ svećenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu Franju!

ISUSE, UZDAM SE U TEBE!
Marijo Pomoćnice kršćana, moli za nas!
Sveti Josipe, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Mihovile, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Petre, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ignacije Loyolski, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ivane Bosco, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveta Bernardice, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Dominiče, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Bruno, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ivane Pavle II., u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Franjo Asiški, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ivane XXIII., u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Benedikte, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ivane od Križa, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Antune Padovanski, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveta Faustino Kowalska, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Padre Pio, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Bazilije Veliki, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Dominiče Savio, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Leopolde Mandiću, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveta Gertrudo, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinac, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Blažena Aleksandrina, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Blaženi Ivane Merz, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Slugo Božji Ante Antiću, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!


 Tekst pripremio: Brat Ivan i urednici internetskog radija Božje milosrđe

Prilikom preuzimanja tekstova potrebno
je linkom potpisati naš portal 
https://rastimo-u-vjeri.com/ kao izvor.
Hvala na razumijevanju i Bog Vas blagoslovio.

43,645 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    <

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Hide Related Posts
    %d blogeri kao ovaj: