Djetinjci – stari narodni običaj 2. nedjelje došašća

U današnjim vremenima kada vrijednost obiteljskog zajedništa i međusobnog podupiranja, iz različitih razloga, gubi na svojoj snazi, dobro je prisjetiti se nekadašnjih zanimljivih i simboličnih običaja 2., 3. i 4. nedjelje došašća, a koji nam mogu biti poticaj u osnaženju obitelji i kao male kućne Crkve.

Tako se u nekim hrvatskim krajevima, posebno u južnoj Dalmaciji, istočnoj Hercegovini ili među Bunjevcima običavalo obilježavati Djetinjce, Materice i Očiće, i to redom u navedene nedjelje. Iako je ponegdje do danas zadržan taj običaj, on je više činjenica oživljavanja stare tradicije, a znatno manje stvarne životne isprepletenosti svakodnevnog života s liturgijskom godinom, kako je to bilo nekada.

Svakom od tih dana bio je cilj, uz značenje ulaska u novu nedjelju došašća i približavanje otajstvu Božjeg utjelovljenja, povezati članove obitelji kroz smijeh, pozitivno zadirkivanje i darivanje. Na 2. nedjelju došašća, kada su se obilježavali Djetinjci, roditelji bi u rano jutro, dok još djeca nisu ustala iz kreveta, ili pak kada bi se svi vratili sa svete Mise, ali u svakom slučaju u onom trenutku kada se ona ne nadaju, konopcima, remenima ili nekim drugim prikladnim sredstvima vezivali svoju djecu i oslabađali ih tek kada bi im djeca platila otkupninu. Naravno, sve je teklo uz puno smijeha i cjenkanja oko vrijednosti otkupnine.

Djeca su se tako odgajala za odricanje, jer su ih roditelji unaprijed danima i tjednima upozoravali da će ih vezati, pa su tako morala štedjeti od svoga džeparca, prikupljati plodove zemlje, slatkiše i sve drugo čime su na Djetinjce plaćala svoju otkupninu. Naravno, nakon takvog zadirkivanja i cjenkanja, roditelji bi našli načina kako djeci vratiti ono čime su platila svoje oslobođenje, ali su ih istovremeno time učili upijanju važnosti obiteljskog zajedništva i vrijednosti štedljivosti i odgovornosti.

Već iduće nedjelje – 3. nedjelje došašća, djeca su se imala priliku “osvetiti” majci, a 4. nedjelje došašća i ocu. Tako bi se ona na Materice podigla rano ujutro i još u krevetu zaskočila i vezala majku, a na Očiće oca, tražeći također otkupninu, bez koje nisu htjela osloboditi roditelje. Otkupnina se najčešće sastojala u darivanju kakvih sitnica, poput oraha, lješnjaka, naranči, smokvi, slatkiša, a kad su roditelji darivali, onda je otkupnina ponekad bila i nešto skupocjenija.

Takvo se veselje nije zadržavalo samo unutar uže obitelji, nego se uključivala i šira rodbina, kao i susjedi, prijatelji, kumovi i drugi. Jedni drugima bi išli u čestitare, dijeleći međusobnu radost i bliskost, a njegovanjem takvih običaja odgajali su naraštaje za upijanje obiteljskih vrijednosti, za poštovanje prema starijima, za obazrivost prema rodbini i prijateljima, a napose za povezanost svakodnevnog života s liturgijskom godinom i izvorištem sveg vjerničkog života – svetom Misom. Te nam vrijednost itekako mogu biti nadahnuće i u današnjim vremenima.

 mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić


 2,978 total views,  9 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.