Evanđelista Luka, opisuje Isusa koji je izložen jednom obliku verbalnog napada od strane saduceja i pismoznanaca.
Evanđelje današnjoj nam govori tko su farizeji i tko su saduceji ljudi iz Jeruzalema koji su postavljeni na vlast i upravljanjem crkvom. Isus je pristupio i razgovarao sa njima o vjeri, uskrsnuće i ženidbi.
Lk 20,27-38
(Mt 22, 23–33; Mk 12, 18–27)
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Komentar
Saduceji, farizeji i pismoznanci su imali prilike osobno, licem u lice raspravljati s Isusom i pokušati osporiti svaki njegov nauk, pokušati osporiti njegovo božanstvo. Međutim, danas, više od dvije tisuće godina kasnije, u današnje moderno vrijeme čovjek pred sobom ima Boga koji nije u tjelesnom obliku i njegovu riječ zapisanu u Svetom pismu.
Iako je Isus uvijek jasno poučavao, iako u povijesti kršćanstva postoje mnogi ljudi koji su tumačili Riječ Božju, današnji čovjek ima sve veću potrebu za raspravom, svađom, ponižavanjem, nepoštivanjem drugog čovjeka i Boga. Koliko često smo svjedoci raznih oblika napada na Boga i njegovu Crkvu, osobito putem medija i modernih oblika društvenog komuniciranja.
U ovo vrijeme smo svjedoci koliko ima onih koji bi najradije ušutkali svakog tko donosi Riječ Božju. Sve veći dojam je da u današnjem vremenu tih saduceja, farizeja i pismoznanca ima eksponencijalno više nego u Isusovo vrijeme. Svatko je danas slobodan napasti Boga, raspravljati s Njime, tražiti od Njega da promjeni svoju Riječ jer nije dovoljno moderna, nije dovoljno u 21. stoljeću.
budući da nije uspio pokušaj da se Isusu uhvati u nekom političkom pitanju, pristupe mu neki od saduceja s teološkom zagonetkom. Oni su, naime, poricali mogućnost uskrsnuća tijela umrlih, pa su nastojali iznijeti neki pretjerani primjer kako bi pokazali da je učenje o uskrsnuće besmisleno.
Posjetili su Isusa da je po Mojsijem zakonu čovjek trebao oženiti udovicu svoga brata kako bi sačuvao obiteljske ime i imovinu. Prema njihovoj priči, neka se žena udala za sedmero braće zaredom.
Kad je sedmi umro, još je bila bez djece. Tada i ona umrije. Kojemu će dakle od njih postati ženom o uskrsnuće? Htjeli su znati. Mislili su da su veoma pametni jer su postavili pitanje na koje nema odgovora.
Isus im odgovori Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. A koji budu nađeni vrijednima da postanu dionici onoga svijeta i uskrsnuće od mrtvih, ne će se više ženiti niti će se udavati. Ono ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuće.
A da će mrtvi uskrsnuti, pokaza i Mojsije na mjesto o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakom i Bogom Jakovljevim.
A kakav je život na nebu? Svi se naraštaji radoznalo pitaju. Jedni to saducejski niječu, drugi zamišljaju poput zemaljskih predodžaba, a treći vjeruju da Bog može dati puno obilnije nego što mi možemo i misliti i moliti.
Pravo govoreći, mi to ne znamo, mi vjerujemo. Zato taj život i sam sv. Pavao opisuje ne kakav jest, nego kakav nije, kakav ne možemo pojmiti: Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što srce ljudsko nije osjetilo, to je Bog pripremio onima koji ga ljube (1 Kor 2,9), a Apostol se poziva na starozavjetnoga Izaiju: 64,3.
Nema na ovome svijetu nikakva osjetna iskustva toga budućega života. Isus će u drugim zgodama reći da je nagrada: Uđi u radost… (Mt 25,21). Ali krhka je naša zemaljska radost da bismo je mogli usporediti s nebeskom, rajskom; na zemlji 3 dana lake radosti, a 3 godine teške žalosti!
Poziva nas da otvorimo oči srca, da prihvatimo istinu o uskrsnuću mrtvih, jer ako nas vodi misao o uskrsnuću na vječni život onda nemamo potrebe biti lukavi, prepredeni. Ako nas vodi želja za uskrsnućem, onda se otvorenost našeg srca očituje u iskrenosti i ljubavi, ali onoj pravoj, ne naučenoj, ne glumljenoj, ne onoj koju mislimo da moramo pokazati, ne zakonskoj, nego onoj koju više ne možemo sakriti jer je toliko jaka.
www. rastimo u vjeri.com
