Mnogi idu na sv. misu . Kad primate kruh i pijete vino na sv. Misi moramo prije toga biti ispovijedani i pokajali da bismo primili Gospodnju večeru.
Jel ako primate pričest a niste se pokajali ili ispovijedali evo što Isus kaže u bibliji i za to: Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh i nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju« (1 Kor 11,27 )
A za one koje primaju a nisu se ispovijedali kaže Isus u Korinćanima za kruh i vino ovo;
Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge. ( 1 Kor 11, 28-339
“Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade ga učenicima svojim i reče: ‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje.’ Tada uze čašu, zahvali i pruži ga učenicima i reče: ‘Pijte svi iz njega; Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha.‘” (Matej, 26, 26-28)
“Moramo odati poštovanje prema našem Gospodinu” Veliko blago Katoličke Crkve je euharistija – sam Isus skriven pod prilikama kruha i vina.
Vjerujemo, kao što Katekizam kaže, da je „u najsvetijem sakramentu euharistije ‘tijelo i krv, zajedno s dušom i božanstvom, Gospodina našega Isusa Krista i stoga cijeli Krist uistinu, stvarno i suštinski sadržan’” (KKC 1374).
Osim toga, ova stvarna Kristova prisutnost u Euharistiji ne prestaje odmah kada ga primimo u vrijeme pričesti. Katekizam dalje objašnjava kako: “Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvećenja i traje sve dok postoji euharistijska vrsta” (KKC 1377). Što to znači kada ga primimo na usta? Koliko dugo Isusova stvarna prisutnost ostaje u našim tijelima?
Poznata je priča iz života svetog Filipa Nerije koja pomaže odgovoriti na to pitanje. Jednog dana dok je slavio misu, jedan je čovjek primio svetu pričest i rano izašao iz crkve.
Činilo se da čovjek nema obzira prema Prisutnosti u sebi i stoga je Philip Neri odlučio iskoristiti ovu priliku kao trenutak poučavanja. Poslao je dva ministra s upaljenim svijećama da prate čovjeka izvan crkve. Nakon nekog vremena hodajući ulicama Rima, čovjek se okrenuo i vidio kako ga i dalje slijede. Zbunjen, čovjek se vratio u crkvu i upitao Filipa Nerije zašto je poslao ministrante.
Sveti Filip Neri je odgovorio: „Moramo odati poštovanje prema našem Gospodinu, koga nosite sa sobom. Budući da Ga zanemariš obožavati, poslao sam dva ministrantica da zauzmu tvoje mjesto.” Čovjek je bio zapanjen odgovorom i odlučio je biti svjesni Božje prisutnosti u budućnosti.
Općenito se pretpostavlja da hostija ostaje oko 15 minuta nakon primanja. To se na jednostavnoj biologiji i temelji na izjavi Katekizma da Kristova prisutnost “traje sve dok postoji hostija”. Zbog toga su mnogi sveci preporučili 15 minuta molitve nakon primanja euharistije kao zahvalu Bogu. To duši omogućuje da uživa u Božjoj prisutnosti i da ima istinski “srce-srce” s Isusom.
Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima ističe da kršćanin mora biti ispravno pripravljen za primanje pričesti. On ne smije biti u stanju smrtnoga grijeha. Pavao kaže da je svetogrdno primiti pričest pod bilo kojom prilikom ako je čovjek duhovno mrtav. Ako jedete ili pijete nedostojno, bit ćete »krivac tijela i krvi Gospodnje«. Ovaj stih podupire katoličko stajalište prema kojemu i jedna i druga prilika sadrže čitavog Krista. Ako nedostojno uzimate hostiju, činite svetogrđe i prema tijelu i prema krvi – što znači da su u prilikama kruha prisutni i tijelo i krv. Isto vrijedi i za vino.
U našem užurbanom svijetu često je teško ostati dugo nakon mise, ali to ne znači da ne možemo izmoliti barem kratku molitvu zahvale. Glavna stvar je da se treba sjetiti da Isusova prisutnost u euharistiji ostaje s nama nekoliko minuta i predstavlja nam posebno vrijeme kada možemo razgovarati s našim Gospodinom i osjetiti njegovu ljubav u nama piše Aleteia
Autor: Rastimo u vjeri
