Božićni običaji

Božićno drvce

Kićenje božićnog drvca nije jako star običaj u hrvatskom narodu. On je običaj sa sredine 19. stoljeća. Nastao je u germanskim, njemačkim krajevima. A u Hrvatsku je došao uglavnom pod utjecajem i  našom blizinom sa njemačkom kulturom i običajima. To božićno zimzeleno drvce se na samom početku nije kitilo na taj način kao danas. Na njega su se stavljale jabuke, ukrasi izrađeni od ukrasnog papira. Tako uređeno i okićeno drvce se može još vidjeti u nekim našim selima, kod starije populacije. Na takvom božićnom drvcu znalo se naći obojanih oraha u ljusci i malih svijeća.

Božićne jaslice

Prve jaslice u crkvenoj povijesti sa figurama pastira i ostalim figurama je napravio sveti Franjo Asiški 1233. godine u talijanskom mjestu Grecciju.. Nakon tih prvih jaslica svetog Franje Asiškog božićne jaslice se počinju raditi i u drugim zemljama Europe. Obično su te jaslice, likovi, sve figure bile izrađivane od drveta ili po kalupima iz gipsa. Dan danas imamo sličnih originalnih obiteljskih božićnih jaslica. Za vrijeme svoje župničke službe u župi sv. Vida, Brdovec, svake godine sam za vrijeme blagoslova kuća i obitelji vidio jaslice sa aktivnim potočićem u selu Ključ, uz Sutlu i slovensku granicu. Bile su to rukom izrađene jaslice, figure i čitav okoliš oko jaslica. Kućedomaćin mi je u razgovoru priznao da mu treba tjedan dana za postavljanje takvih jaslica, a isto tako tjedan dan za demontažu tih lijepih i velikih jaslica. U povijesti Crkve, jaslice su na samom početku, nakon jaslica svetog Franje Asiškog bile samo u crkvama. Kasnije su prešle i bile dio svojevrsnog imidža i bogatstva u kućama imućnih ljudi. Malo pomalo jaslice se žire u sve obiteljske domove.  Ako su velike i originalne postavljaju se u danima prije Badnjaka i ostaju u crkvi i obiteljskim kućama sve do Bogojavljenja ili sveta Tri Kralja.

Polnoćka

Sama riječ polnoćka kaže sve. Riječ je o svetoj misi koja se slavi s narodom u pola noći. Polnoćka može dakle biti samo jedna. Ali postoje župe koje polnoćku počinju slaviti u 23,00 sata. Zbog pastoralnih razloga na velikim župama, u župama sa više velikih sela i kapela župnici slave na Badnjak zajedno s pukom i ranije večernje svete mise. Te mise zovemo misom bdijenja. Obično se one slave zbog starijih ljudi i male djece. I to nisu kako ih narod zna zvati „ mala polnoćka“ . Postoji samo jedna polnočka. Prava polnoćka je u pola noći. Na tim misama bdijenja pjevaju se božićne pjesme koje imaju svoj redoslijed, po kojem se liturgijski uklapaju u svetu misu: „Kyrie Eleison“, umjesto Slave.. „ Svi na zemlji mir veselje“, „Dvorani neba“, „ U to vrijeme godišta“ (U Dalmaciji: „ U se vrime godišća“), „ Radujte se narodi“. A na kraju svete  mise se obično pjeva „ Tiha noć“. Iza svete mise vjernici si međusobno čestitaju Božić. U nekim krajevima i župama sjeverozapadne Hrvatske vjernici ostaju u razgovoru uz kuhano vino ili čaj koji pripremi netko od članova župnog vijeća. Na misu polnoćku dolaze najčešće praktični vjernici, a uz njih i oni vjernici koje zovemo „ godišnjacima“, jer dolaze u crkvu jednom ili dva puta godišnje: O Božiću i Uskrsu. Mnogi župnici prakticiraju imati božićne igrokaze i recitacije djece i mladih prije polnoćke. To je svojevrstan duhovni uvod u otajstva Božića.

Božić

O Božiću znamo gotovo sve. On je godišnja liturgijska proslava Isusova rođenja. Postoji jedna uzrečica: „ Ima svega kao na Božić!“ Sa tom uzrečicom je sve rečeno. Svaka obitelj poželi prema svojim mogućnostima imati svega za jelo. I to od predjela, pa sve do kolača i raznih slastica. Svakako da je jelovnik taj dan u stilu i duhu kraja u kojem se slavi Božić. Ono što pamtim od malih nogu, a vidim da je to i u drugim krajevima jest činjenica da je taj dan cijela obitelj na okupu, te da se taj dan ne odlazi u posjete drugima, ni susjedima ni rodbini. Sjećam se da sam kao dječarac verbalno na sam Božić  navaljivao i molio tatu da posjetim prijatelja u susjedstvu. On mi je uporno odgovarao: „ Danas, na Božić nikako ne, ali sutra možeš.“ Osobe koje su prve nakon Božića dolazile u kuću zvali smo „ polažar“, onaj koji je prvi došao. Na prvi dan nakon Božića, svetog Stjepana posjećivale su se obitelji, prijatelji, susjedi, kumovi i drugi i slavili su se imendani onih kojima je nebeski zaštitnik sveti Stjepan.

Vlč. Vladimir Trkmić

1,488 total views, 6 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: