Blago siromasima duhom – njihovo je kraljevstvo nebesko

Prvo blaženstvo koje je Isus izgovorio u svojoj poznatoj besjedi na gori glasi: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Često me vjernici pitaju za pojašnjenje ovog blaženstva. Što to znači biti siromašan duhom?


Da bismo razumjeli koga Isus naziva siromasima, moramo otkriti židovsku kulturu

Nemoguće je dati pojašnjenje ovog blaženstva bez razumijevanja židovskog mentaliteta u kojem je ono nastalo. U judaističkom mentalitetu Boga se najviše gledalo kao istinskog i pravednog kralja, kralja koji uzima u obranu one koji nemaju nikoga da ih brani. Jahve je na neki način obvezan stati u zaštitu obrane osnovnih prava onima koji se za ta prava ne mogu sami boriti. To znači da siromašne (anawim), prema mentalitetu Staroga Zavjeta, na osobit način štiti sam Bog, njihov kralj.

Isus tragom ovog razmišljanja zapravo želi reći da su blagoslovljeni oni koji nemaju i ne žele imati drugog oslonca osim Boga. Blagoslovljeni su oni koji znaju tko je njihov kralj te se ne pouzdaju u lažna bogatstva niti u same sebe. Bog siromašne duhom ne ljubi zbog toga što oni nešto imaju, nego upravo zbog onoga što nemaju, a nemaju: samodostatnost, zatvorenost, oholost da se mogu spasiti sami…

Blaženi su oni koji znaju da su jedino po Bogu bogati

Siromašni duhom nisu, dakle, samo oni koji materijalno oskudijevaju, nego su to oni koji se ponizno uzdaju u Boga tako da se pred njim smatraju praznima i siromašnima znajući da su jedino po Bogu bogati.

Ne bih, međutim, želio da ovo razmatranje o siromasima u duhu ostane samo na nekoj teoretskoj spoznaji, nego bih volio da i sami učimo od siromaha duhom koji su i danas prisutni među nama. Dozvolite mi, stoga, da vam ispričam jednu istinitu zgodu.

Jednom prilikom bio sam sudionik na susretu jedne kršćanske zajednice čija je karizma vezana uz osobe s intelektualnim teškoćama. U ovoj zajednici svi se zajedno druže i komuniciraju bez ikakvih podjela i razlika. Tema toga susreta bila je: „Koje je moje mjesto u Crkvi?“ Nakon najave teme podijelili smo se u male grupe sačinjene od osoba s intelektualnim poteškoćama. Osobno sam bio skeptičan i pitao sam se hoće li oni moći razumjeti zahtjevnu temu i što će odgovoriti na pitanje: „Koje je moje mjesto u Crkvi?“

Ponekad se sva ljepota skriva u jednostavnosti onih koje smatramo siromasima

Na početku radionice prvo smo mi „zdravi“ govorili o našim različitim službama koje obavljamo u različitim crkvenim zajednicama. Tad je došao red na osobe s intelektualnim poteškoćama. U početku su šutjele i kao da nisu razumjele što trebaju reći. Animator radionice ih je ohrabrio i zamolio ih je da kažu nešto u čemu su dobri, a što može koristiti čitavoj zajednici. Tada je jedan mladić koji boluje od Downovog sindroma rekao: „Ja dobro slušam!“, a druga djevojka je rekla „Ja dobro molim! Kada me netko zamoli da molim za njega, ja onda doista dobro i vjerno molim za tu osobu.“

Dugo sam ostao zamišljen nad tim odgovorima jer su bili posebni i drugačiji. Od nas „zdravih“ nitko nije rekao da dobro sluša ili da dobro moli jer smo miljama daleko od tih prevažnih kreposti, a oni su upravo obilovali tim blagom kojim su nas sve obogatili. Tada sam shvatio da je njima Isus uputio riječ: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko.

A mi, što je s nama zdravima???


Autor: vlč. Domagoj Matošević

6,179 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: